DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-5/1992 str. 65 <-- 65 --> PDF |
spljoštenosti (sBa = / (n); Laar 1979) dovodi do zaključka da distribucija za koju je B2 > 0,00421 (kod nas bez izuzetka) nije normalna s 99%-tnom vjerojatnošću. 7. Ova asimetrija rezultira nepoklapanjem aritmetičke sredine podataka izmjere udaljenosti s ishodišnom udaljenošću (možemo je teorijski smav trati modom) za koju je mjerenje simulirano. Aritmetička sredina uvijek je veća od moda, pa možemo reći da je vjerojatnost pozitivne pogreške veća od vjerojatnosti negativne. Želimo li metodu upotrijebiti za mjerenje većeg broja podjednakih udaljenosti (srednja visina dominantnih stabala, visinska krivulja u jednodobnim sastojinama), možemo računati da se pozitivne i negativne pogreške međusobno neutraliziraju, samo ako aritmetičku sredinu dobivenih podataka korigiramo vrijednošću (D — D), koja je u čvrstoj korelaciji sa standardnom devijacijom mjerenja udat ljenosti. 8. Skošenost, spljoštenost i s njima usko povezana veličina (D — D), rastu povećanjem iznosa standardne devijacije mjerenja udaljenosti za istu standardnu devijaciju mjerenog vertikalnog kuta i obrnuto, uz ostale ishodišne uvjete nebitne. I ovdje se standardna devijacija mjerenog vertikalnog kuta pokazuje kao odlučujući ograničavajući činitelj: za s = 0,1° skošenost se za manje vrijednosti sD približava normalnoj distribuciji, spljoštenost također, a (D — D) je manje od 1 m. Problematiku preciznosti mjerenja udaljenosti preko horizontalnog otklona od smjera najvećeg pada, ukratko ćemo razmotriti teorijski. U slučaju mjerenja D = / (a, ß´) se preko posredno računatog ß´ = / (ß,w), pogreška izmjere nagiba najvećeg pada terena ß pretvara u dvostruku sistematsku pogrešku (kao korekcija horizontalnog kuta w u kut w´ u kosoj ravnini i kao baza za korekciju u pojedinačni kut nagiba terena ß´) za sva mjerenja s jednog stajališta, što bi zahtijevalo osobitu pažnju pri izmjeri najvećeg pada terena. Posredno izračunat, svaki bi pojedinačni nagib ß´ bio, osim navedenom sistematskom pogreškom, opterećen i pogreškom izmjere horizontalnog kuta. Busola bi, u svjetlu prethodnih saznanja, očito bila nedovoljno precizna. Pogreška posrednog mjerenja horizontalnog kuta preko traka relaskopa, uzmemo li polovinu uske trake kao maksimalnu točnost očitanja Awmax 1= = 0,143°), sama po sebi gotovo da i ne bi opterećivala točnost izmjere (uz maksimalnu širinu operativne zone kod relaskopa s CP skalom oko 10°). Treba, međutim, svakako istaći nepraktičnost takvog rada s relaskopom — kutevi izvedeni iz traka relaskopa nisu cijeli brojevi i teško je s njima operirati. Neposredno mjerenje preko D = / (a, ß, w) moglo bi biti donekle pouzdanije zbog direktne upotrebe horizontalnog kuta w, bez korekcije u kosu ravninu, iako bi još uvijek bilo povezano sa sličnim problemima i ograničenjima, kojima treba dodati i razmatrani problem odnosa velike i male poluosi (b/a). Poseban problem predstavlja reljefnost ravnina s kojima radimo. Metoda općenito zahtijeva kontinuiranost pada terena u operativnom području, u vezi s čime bi svakako trebalo ispitati i utjecaj mikroreljefa. |