DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-5/1992 str. 76 <-- 76 --> PDF |
da se počne ostvarivati ideja o osnutku Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti. U svom pismu Strossmayer kaže: »Narodna je knjiga i glavni plod duha svakog naroda i glavno pomicalo njegova razvitka, pače s nesnosnim prilikama javnog života jedino sredstvo, koje ga čuva od propasti«. Politički smisao Strossmayerovih programskih osnova koncizno je formulirao njegov najbliži suradnik, kasniji prvi predsjednik Akademije, Franjo Rački, slijedećim riječima: »Kad naš narod jednom sebi razvije svoju književnost na temelju svojeg jezika, neće se tresti pred svakim vjetrom političke neizvjesnosti i neće se plašiti ne bi li mu mogući ministar narodni jezik izagnao u domaći zapećak. Obezbjeda narodnog bića zahtijeva da se što prije ustroji Akademija jugoslavenska« ... Novoizabrani Hrvatski sabor sastao se 15. travnja 1861, Taj je Sabor, iako podijeljen u stranke koje su zastupale različita gledišta na odnose s Bečom i Peštom, već 20. travnja jednoglasno prihvatio prijedlog Josipa Jurja Strossmayera da se osnuje Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti. Taj prijedlog spada među najjednodušnije prihvaćene prijedloge koji su ikada u Hrvatskom saboru prihvaćeni. Tada je Strossmayer u Saboru održao govor u kojem zahvaljuje na prihvaćanju njegova prijedloga uz poziv na osnivanje Sveučilišta u Zagrebu. Poslije izbora 1865. godine sastao se Hrvatski sabor 12. studenoga 1865. Taj je Sabor, 21. veljače 1866., među ostalim prihvatio prerađena Pravila, s time da je nova formulacija o svrsi glasila: »Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti jest zavod zemaljski i ima sjedište u Zagrebu. Njezina svrha jesu samostalna istraživanja na polju znanosti i umjetnosti, svestrano unapređenje istih, a osobito jezika i književnosti.« Kralj je tako izmijenjena Pravila sankcionirao 4, ožujka 1866. i tom je kraljevom sankcijom osnovana Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti. Taj se datum smatra danom osnivanja Akademije. Odmah poslije toga, 12. ožujka 1866., Hrvatski je sabor predložio kralju na potvrdu prvih 16 pravih članova Akademije, od kojih je kralj potvrdio 14. To su bili: Janes Bleiweiss, Mirko Bogović, Vatroslav Jagić, Ivan Kukuljević-Sakcinski, Šime Ljubić, Antun Mažuranić, Pavao Muhić, Franjo Rački, Jovan Subotić, Josip Schlosser- Klekovski, Bogoslav Šulek, Josip Torbar, Adolf Veber i Živko Vukasović. Od potvrđenih članova nisu prihvatili izbor Ivan Kukuljević-Sakcinski i Antun Mažuranić, o čemu postoje različita mišljenja. V. Jagić smatra da je osnovni razlog u oprekama političkog mišljenja, dok Đ. Körbler vidi uzrok u nezadovoljstvu s izborom predsjednika, a ima mišljenja da je zahvala uslijedila zbog toga što nisu bili predloženi Ljudevit Gaj, Petar Preradović i Ivan Mažuranić. Na svojoj prvoj sjednici, 26. svibnja 1866., pošto su članovi Akademije prihvatili Poslovnik, izabrali su Josipa Jurja Strossmayera za pokrovitelja, Franju Račkog za predsjednika.« Obojica su vrlo zaslužni za rad Akademije. Strossmayer je bio pokrovitelj Akademije 39 godina a Rački njezin predsjednik punih 20 godina. Poslije Račkoga bilo je 12 predsjednika da bi u suverenoj i slobodnoj Hrvatskoj, kao četrnaesti, bio izabran Ivan Supek za predsjednika Hrvatske Akademije znanosti i umjetnosti. U drugoj knjizi prikazan je vrlo opširno rad Akademije tijekom 125 godina, tj. od 1866. do 1991. Za to vrijeme struktura Akademije se mijenjala te je poprimila današnji oblik koji se može ukratko ovako obilježiti: — Najviši organ Akademije je Skupština koju čine svi redoviti članovi; — Izvršno tijelo Skupštine je Predsjedništvo Akademije koje se sastoji od predsjednika, dva potpredsjednika, tajnika razreda i određeni broj redovitih članova koje bira Skupština u skladu sa statutom Akademije; |