DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-5/1992 str. 85 <-- 85 --> PDF |
cijal i na Vojnu krajinu, tako je bilo i sa šumarstvom, U Vojnoj krajini postojala je kod pukovnija (regimenti) šumarska služba, iako u njoj nisu uvijek radili i šumari nego dosluženi časnici ili dočasnici. U Provincijalu šumarske stručnjake koristili su velika i veća vlastelinstva pa je do razrješenja feudalnih odnosa pretežni dio šumskog fonda bio pod stručnom upravom. Razrješenjem feudalnih odnosa situacija u Provincijalu bitno se mijenja. Naime, znatne površine šuma pripadoše u ime otkupa služnosti drvarenja i pašarenja bivšim kmetovima — seljacima a upravu nad tim šumama trebale su obavljati općine (stoga su nazivane i općinskim šumama.) Za upravu i gospodarenje nisu bile izdane nikakve smjernice ni propisi, pa su šume u stvari bile u bezvlašću — za korišćenje svačije i jačih a za gospodarenje ničije. Tek 1871. godine Zemaljska vlada donosi, datumiranu s 4. ožujka, »Privremenu naredbu o upravi, gospodarenju i uživanju općinskih šuma u kraljevinama Hrvatskoj i Slavoniji«. U Zemaljskoj vladi, Odjelu za unutarnje poslove u II. odsjeku prvi puta postavljen je za »šumarskog izvjestitelja« šumarski stručnjak7, a također i u županijskim i kotarskim oblastima. Razvojačenjem Vojne krajine i osnivanjem krajiških imovnih općina ban i Zemaljska vlada dobivaju kompetenciju na cijelom području kontinentalne Hrvatske (Dalmacija, Istra i otoci bili su sklopu Cislitanije tj. neposredno pod Bečom) i Privremena naredba više nije bila dovoljna. Stoga je tadanji ban Khuen Hederväry, kako bilježi Kršnjavi8, pozvao Zikmundovskog da »evropizira zastarjelo šumarstvo« (str. 348) te.,, »napravi reda u šumarstvu i spriječi korupciju« (str. 354). Što je Zikmundovsky učinio za sada navodimo, da je uspio u Odjelu za unutarnje poslove izdvojiti poslove šumarstva u posebni odsjek, koji je počeo djelovati 1894. godine. Zikmundovsky je imenovan prvim predstojnikom (šefom) Odsjeka i na toj dužnosti ostao do umirovljenja 1904. godine". Zikmundovsky je navodno umirovljen na vlastitu želju zbog narušenog zdravlja. Navodno, jer je prema Kršnjavom10 pravi je razlog umirovljenju bio, što ga se premalo politički činovnik« (str. 349) i jer je »udarao na sve strane« a »grof Khuen ga je jednostavno iskoristio, a zatim ga, kad ga je iskoristio, jednostavno uništio« (str. 354). Prema tome može se zaključiti, da navod o razlozima umirovljenja ne odgovara istini, jer Kršnjavi bilježi i ovo: »Danas sam sreo umirovljenog odjelnog savjetnika Zsigmundovskog, koji je, naravno, bijesan, i kao svi umirovljenici psuje i grdi« (str. 348). 2. Na dužnost zemaljskog šumarskog nadzornika Zigmundovsky nije došao nespreman tj. da nije pobliže poznavao stanje u hrvatskom šumarstvu. O tome svjedoče njegovi članci u Šumarskom listu ali najočitije je članak o organizaciji šumarske službe u Hrvatskoj.11 Poticaj za iznošenje svoga viđenja uređenja šumarsko-tehničke službe u Hrvatskoj dobio je u članku »Die neue Verwaltung IV« (Nova uprava IV), objavljenom također u Agramer Zeitung-u od 14, rujna i. g., u kojem je izloženo novo uređenje »tehničko-administrativne službe« u Hrvatskoj od Zemaljske vlade na niže u kojem je spomenuto, ali samo spomenuto, i šumarstvo. Što bi i kako, ´ Oskar Piškorić: Franjo Cordašić (1830—1906). Šumarski list CVI/I (1981) 1—2, str. 79—87. * Kršnjavi, op. cit. ´ šumarski list 1904. — Lična viest. " Kršnjavi, op. cit., str. 348. htjelo odstraniti radi njegove beskompromisnosti, jer je bio »previše šumar a 11 Ferdo Zikmundovsky: Zur Organisierung des Forstlichen Diensten. Agramer Zeitung LXI/1886. Nr. 234. |