DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-5/1992 str. 87 <-- 87 --> PDF |
U Šumarskom listu Zikmundovsky se javlja već 1877. godine tj. u prvom njegovom godištu. To je opširan prikaz (str. 169—219 Š. 1.) o »Gradiškoj imovnoj općini sa šumarskog stanovišta«. Na imovne općine Zikmundovsky se vraća i 1882. godine (str. 67—76) pod naslovom »Spomenica o upravi i stanju imovnih obćina«. Prema bilješci uz članak to je memoradnum kojeg je Zikmundovsky 1880. godine uputio M, Durstu, ravnatelju državnih šuma u Hrvatskoj a uoči donošenja novog Zakona o imovnim općinama (donijet je s datumom 11. 07. 1881.) u kojem je »u mnogom pogledu i u tom memorandumu istaknutim željam udovoljeno«. U Šumarskom listu 1877. godine objavio je i iskaz ubijene zvjeradi od 1872. do 1876. godine na području novogradiške pukovnije. Dragutin Nanicini, pozivom na njemačku literaturu, ocjenjuje da bi se i kod nas mogli uzgajati eukalipti. To je bio povod Zikmundovskom da prikaže postojanje eukalipta, Eucalyptus globulus, na našem Jadranskom području od Malog Lošinja do Budve. Ovaj je prikaz, kako navodi Uredništvo, prethodno izašao u »Oestrreichische Monatsschrift für Forstwesen« 1882. Dodajmo da u istom godištu Š. 1. na str. 214, nalazimo bilješku, da se u »perivoju« »Varaždinskih toplica« »nalaze dva« »Eucalyptus globulus« od kojih je trogodišnji 115cm visok,., dočim drugi četvorogodišnji je 91 cm visok«. Oba su primjerka, piše, uzgojena iz sjemena.13 U 1885. godini Zikmundovsky prikazuje »Šumarstvo Dalmacije« (str. 141—144) u kojem se nalazi i iskaz broja prijava za šumske štete u razdoblju od 1875. do 1884. Iz tog prikaza saznajemo, da »prelazi vrhovna uprava glede gojenja voćarstva u ruke zemaljskog šumarskog nadzornika«. Razumljivo je, da je to bila inicijativa Zikmundovskog sa željom da šumari na Kraškom području posvete više pažnje sadnji voćaka. Tu je ideju u naše doba obnovio inž. Ante Premužić. U 1886. godini saopćava podatke o izvršenim radovima, utrošenom materijalu i novčanim sredstvima na uređenju bujice »Bunarske drage« u općini Obrovac (str. 406—409), a u 1888. o tome, da je za tu godinu Ministarstvo poljodjelatsva (u Beču) odobrilo iznos od 21.300 ili za 4.050 forinti više nego prethodne godine. Od te svote predviđeno je 3.600 for. za uzgoj biljaka, 3.700 for. za pošumljavanje a 14.000 for. za osoblje u pojedinim općinama (str. 83). Posljednji put Zikmundovsky se u Šumarskom listu javlja 1898. godine člankom »Šumarski muzej u Zagrebu«. To je u stvari replika F. Ž. Kesterčaneku koji je predlagao da muzej uredi Šumarska akademija a ne šumarsko društvo kako je predviđeno. Zikmundovsky je protiv takvog rješenja iz više razloga od kojih navodimo: za muzej je namijenjen Šumarski paviljon na Milenijskog izložbi održanoj 1896, godine u Budimpešti; muzeju su namjenjeni i mnogi eksponati s milenijske izložbe, posebno onih od imovnih općina (po sugestiji Zikmundovskog); Šumarsko društvo, nadalje, za osnivanje šumarskog muzeja dobilo je i novčane pomoći (samo Prva hrvatska štedionica prigodom svog jubileja, 50-godišnjice osnivanja, uplatila je 5.000 forinti); Šumarska akademija je na proračun Odjela za bogoštovje i nastavu a tamo se u tu svrhu ne mogu osigurati potrebna sredstva za postav i za održavanje muzeja. 3. Ferdo Zikmundovsky bio je član Hrvatsko-slavonskoga šumarskog društva od obnove njegovog rada 1876. godine. Prva skupština obnovljenog Društva održana > U »Bilješkama« na str. 214. pod naslovom »Eucaliptus«. |