DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-5/1992 str. 89 <-- 89 --> PDF |
4. O značenju rada Ferde Zikmundovskog za hrvatsko šumarstvo, a po tome i cjelokupno gospodarstvo, te za hrvatsku šumarsku struku i društvo kazuju nam uvodno navedena tri prikaza o njemu. Prikazi su nepotpisani, ali prema ondašnjoj praksi urednici redovno nisu potpisivali svoje priloge te je i svakom od tih prikaza drugi autor. Prvog, iz 1895. godine bio bi Vatroslav Rački, 1904. Ivan Partaš a 1913. godine Bogoslav Kosović. 4.1. Prigodom umirovljenja 1904. godine za Ferdu Zikmundovskog čitamo: »Umirovljenjem gosp. kr. odsječ. savjetnika F. Zikmundovskog, mnogogodišnjeg šefa šumarskog odsjeka naše kr. zemaljske vlade, izstupa iz aktivne službe vrlo markantna ličnost, kojoj je u razvoju našeg autonomnog šumarstva bila dosudjena odlučna uloga. Gosp. savjetnik F. Zikmundovsky stajao je već više od deset godina na čelu našega autonomnoga šumarstva, koje je za njegovo doba skroz reorganizovano i to ustrojstvom posebnog šumarskoga odsjeka kod kr. hrv.-slav.-dalm. zemaljske vlade u Zagrebu i izdavanjem važnih zakona za naše šumarstvo, tako: onog o uređenju šumarske službe kod naše političke uprave, zatim zakona, kojim se uređuje stručna uprava i šumsko gospodarstvo u šumama stojećim pod osobitim javnim nadzorom, a odpočelo se i zagradnjom bujica pod njegovim rukovodstvom nakon izdanja zakona o uređenju bujica. I u našem družtvu kojemu je danas podpredsjednikom, a kojemu je bio i predsjednikom, razvio je g, odsječ. savjetnik F. Zikmundovsky još kao predsjednik uporno djelovanje, da društvo financijalno ojača, te je uglavnom njegova zasluga, da je družtvo moglo izgraditi svoju palaču »Šumarski dom« u Zagrebu i pristupiti ustrojenju svog šumarskog muzeja, koji je danas jedno od važnih naučnih pomagala za slušače kr. šumarske akademije. Nadamo se, da će gosp. savjetnik F. Zikmundovsky i nadalje posveti svoje sile napredku našega družtva i u kolu družtvenoga predsjedničtva nastojati, da nam družtvo procvate, te bude moglo plemenitoj svrsi, zbog koje je ustrojeno, potpunoma udovoljiti«. 4.2. U nekrologu 18 kojim je popraćena smrt Zikmundovskog, koja ga je zatekla 9. prosinca 1912., zapisano je i ovo: »Njega se može punim pravom nazvati reformatorom hrvatskoga šumarstva, jerbo se samo njegovoj energiji i svojskom zauzimanju ima zahvaliti, da je šumarstvo kod unutarnjeg odjela kr. hr. slav. dalm. zem. vlade dobilo svoj samostalan odsjek, sa šumarskim stručnjakom na čelu. Time je zem. šumarski izvjestitelj kao odsječni savjetnik došao u položaj, da može šumarske interese izravno kod predstavnika kr. zem. vlade obrazlagati i zagovarati. ... Kano što je F. Z. živo nastojao podići ugled šumarstva i šumarskog osoblja u službenom pogledu, tako je i kao revan član i utemeljitelj hrv. slav. šumar. društva nastojao svima silama podići društvo moralno i materijalno. On je brižno pazio, da se hrv. slav. šumarsko društvo u svakoj nuždnoj prigodi dostojno iztakne i da se od hrv. slav. šumarskoga društva sve ono otkloni, što bi mu moglo biti na uštrb.« >« Vidi bilješku 3, |