DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-5/1992 str. 91 <-- 91 --> PDF |
ZNANSTVENI I STRUČNI SKUPOVI SIMPOZIJ IUFRO RADNE GRUPE S2.02.22 »GENETIKA HRASTOVA« ODRŽAN U FRANCUSKOJ 1991. GODINE Joso GRAĆAN & Želimir BORZAN* O mjestu održavanja simpozija, o organizatoru i o hrastovim šumama u Francuskoj Simpozij IUFRO radne grupe S2.02.22 Genetics of Oak Species (Genetika hrastova) održan je u Arboretum National des Barres u Nogent sur Vernisson u Francuskoj od 2. do 6. rujna 1991. godine. Simpozij su organizirali IUFRO radna grupa S2.02.22; INRA (INSTITUT NATIONAL DE LA RECHERCHE AGRONOMIQUE, LABORATOIRE DE GENETIQUE ET D´AMELIORATION DES ARBRES FORESTIERS, FRANCE); EEC (EUROPEAN ECONOMIC COMUNITY, DIRECTORATE GENERAL FOR SCIENCE RESEARCH AND DEVELOPMENT) i ENITEF (ECOLE NATIONALE DES INGENIEURS DES TRAVAUX DES EAUX ET FORETS). Arboretum je osnovan na posjedu Les Barres, kojega je 1821. godine kupio Philippe-Andre de V1LMORIN. Posjed je kupljen radi osnivanja komparativnih pokusa vrsta običnog bora (Piuus sylvestris), korzičkog crnog bora (Pinus nigra var. corsicana) i drugih introduciranih i egzotičnih vrsta šumskog drveća. Do danas se iz tog vremena zadržala jedna vrlo lijepa kultura korzičkog bora, zasađena 1823. godine. Vlada Francuske je 1866. godine kupila dio posjeda površine od 67 ha radi osnivanja arboretuma i šumarske škole. Osnivanje Arboreluma započeo je GOUET, čiji jedan dio danas nosi njegovo ime. Sadnju biljaka u Arboretumu nastavio je MARCHAND koji je 1898. godine naslijedio GOUET-a. Poznati dendrolog PARDE imenovan je direktorom Arboretuma 1919. godine. Šumarska škola započela je radom 1873. godine s ciljem obrazovanja mladih uzgajivača, a od 1884. škola obrazuje stručnjake za gospodarenje šumama, te tako prethodi današnjoj, Nacionalnoj školi za šumarske inženjere (ENITEF). 1936. godine Vlada Francuske otkupljuje još 120 hektara zemljišta, te se danas Arboretum prostire na oko 280 ha, od kojih 50 ha pripada ENITEF-u, a ostatak od 230 ha poljoprivrednom centru, CENTRE DU MACHINTSME AGRICOLE DU GENIE RURAL DES EAUX ET DES FORETS (CEMAGREF). Područje Arboretuma ima srednju godišnju temperaturu 10,4CC, i godišnje 659 mm oborina. Klima je tipična za centralnonizinsko područje Francuske, s rijetkim snježnim padalinama. Na objektu su zastupljena tri glavna tipa tla: smeđe šumsko, rendzina i podzol. Od prirode tamo su rasle šume kitnjaka, bukve i graba, a na dubljim i rahlijim tlima bio je zastupljeniji lužnjak, ponegdje u zajednici s brijestom. * Dr Joso Gračan, Šumarski institut Jastrebarsko; Dr. Želimir Borzan, Šumarski fakultet Zagreb 197 |
| ŠUMARSKI LIST 3-5/1992 str. 92 <-- 92 --> PDF |
Na ovom se objektu nalaze dvije vrste arboretuma: — botanička kolekcija na površini od 35 ha pod upravom ENITEF-a i — različiti pokusi šumskih vrsta na površini od 70 ha pod nazorom CEMA- GREF-a, Botanička kolekcija ima oko 30 rodova četinjača i oko 50 rodova listača. Navodimo samo neke od važnijih: Abies spp. 40 vrsta Betula spp. 30 vrsta Chamaecyparis spp. 6 „ Carpinus spp. 13 Cupressus spp. 8 „ Castanea spp. 4 Larix spp. 10 „ Fagus spp. 7 Picea spp. 30 „ Fraxinus spp. 30 Pinus spp. 45 „ Malus spp. 30 Pseudotsuga spp. 10 „ Nothofagus spp. 3 Thuja spp. 8 „ Quercus spp. 60 Acer spp. 45 „ Tilia spp. 17 Alnus spp. 24 „ Ulmus spp. 13 U botaničkoj je kolekciji zastupljeno i oko 200 rodova različitih grmova. Arboretum ima 7 različitih cjelina (u zagradama je vrijeme sadnje kolekcije): — Arboretum GOUET s američkim, europskim i mediteranskim vrstama drveća i grmlja (1873—1920) 5 ha — Stari rasadnik sa zahtjevnim vrstama (1860—1900—1939) . . . . 2 ha — Vilmorinianum (1894) — taksonomski razvrstana kolekcija grmlja . 4 ha — Sistematska kolekcija drveća (1910—1925) 4 ha — Arboretum topola (1910—1939) . 2 ha — Arboretum PARDE — geografska kolekcija azijskih vrsta (1921—1941) 6 ha — Arboretum Lemosse — ornamentalno hortikulturno grmlje (1942) . . 1 ha Kurator Arboretuma je gospodin Raymond Durand. Arboretum National des Barres predstavlja najbogatiju zbirku hrastova u Europi s više od 60 vrsta i nekoliko kultivara. Na pokusnoj površini od 70 ha osnovani su eksperimenti različite namjene: komparativni pokusi vrsta, testovi provenijencija i eksperimenti različitih tehnika uzgoja, U pokusnim su plohama zastupljene slijedeće vrste: Abies concolor, A. grandis, A. nordmanniana, Cedrus atlantica, Chamaecyparis lawsoniana, Larix decidua, L. x eurolepis, Picea sitchensis, Pinus nigra špp. laricio, Pinus sylvestris, Pseudotsuga menziesii, Thuja plicata i Tsuga heterophylla. Znanstvenoistraživački rad u Francuskoj u oblasti šumarstva organiziran je i u INRA (INSTITUT NATIONAL DE LA RECHERCHE AGRONOMIQUE), čiji je laboratorij za genetiku i oplemenjivanje šumskog drveća bio jedan od organizatora simpozija. INRA je organizirana u 22 različita centra u Francuskoj, a sastoji se od 25 odjela. U INRA ja zaposleno 8.500 znanstvenika, inženjera, suradnika, tehničara i administrativnog osoblja. Oko 2.800 stručnjaka godišnje boravi u inozemstvu, a oko 500 stranih istraživača se godišnje usavršava u INRA. Odjel za znanstvenoistraživački rad u šumarstvu ima 290 zaposlenih, od čega 84 znanstvenika, 47 znanstvenika inženjera, 134 tehničara i 25 administrativnih radnika. Znan |
| ŠUMARSKI LIST 3-5/1992 str. 93 <-- 93 --> PDF |
stvenoistraživački rad se obavlja u 5 centara (Nancy, Orleans, Bordeaux, Avignon, Antilles — Guiana). Intenzitet radova može se ocijeniti na temelju podatka da npr. samo površine eksperimenata iz oplemenjivanja drveća iznose oko 2.000 ha, s oko 2 milijuna individualno tretiranih stabala. Godišnji proračun iznosi oko 8 milijuna FRF, s dodatnim prihodima iz direktnih ugovora. Hrastove šume predstavljaju najvažnije prirodno bogatstvo Francuske. Šume u Francuskoj zauzimaju površinu od 13,3 milijuna hektara, od čega na šume hrasta otpada 5,5 milijuna hektara, što čini oko 40% ukupnih šumskih površina Francuska, odnosno 60°´,, od površina na kojoj su listopadne šume. Ukupna drvna masa hrasta se procjenjuje na 496 milijuna m3, što čini 29% od ukupne drvne zalihe Francuske. Francuska je prva zemlja Europe u proizvodnji hrastova drva, a druga na svijetu. Glavne su vrste hrast lužnjak i hrast kitnjak. U ekonomskom ppgledu prihodi, koji se ostvaruju samo s lužnjakom i kitnjakom, čine više od 1/3 ukupnih prihoda od sveukupne proizvodnje drveta u Francuskoj. Ove dvije vrste hrastova zauzimaju 31% produktivne šumske površine, odnosno 75% svih hrastovih šuma, te daju 88% drvne mase od mase koju proizvode svi hrastovi. Osim ove dvije vrste u Francuskoj se nalaze još mediteranski hrastovi, medunac i neki introducirani od kojih je najzastupljeniji crveni hrast. Neke sastojine (uglavnom u privatnom posjedu) uzgajaju se kao panjače, a pretežan dio je visokog uzgojnog oblika s ophodnjom za kitnjak između 180 i 220 godina, za koje vrijeme se postižu dimenzije stabala od oko 60 cm u prsnom promjeru. Za iste dimenzije lužnjaka ophodnja je nešto kraća, a radom na poboljšanju uzgojnih zahvata se očekuje skraćivanje ophodnje kod lužnjaka na 100 do 110 godina, uz dimenzije stabala od oko 70 cm. Ophodnjom kitnjaka od 200 do 220 godina se namjerava postići (uz poboljšanje uzgojnih zahvata) dimenzije stabala od 70 do 80 cm. Rad simpozija Na simpoziju je sudjelovalo 93 učesnika iz 22 zemlje, Europe, SAD, Kanade i Azije, od čega i 2 iz Republike Hrvatske. Podneseno je 8 pozivnih referata, od 10 prijavljenih, 58 priloženih referata i 13 postera. Rad simpozija se odvijao u jednoj plenarnoj i 5 tematskih sekcija, i to: — Sekcija 1: Filogenija, taksonomija i meduvrsna varijabilnost — Sekcija 2: Hibridizacija i generativna reprodukcija — Sekcija 3: Unutarvrsna varijabilnost — Sekcija 4: Vegetativno razmnožavanje i metode uzgajanja — Sekcija 5: Oplemenjivanje hrastova Plenarna sjednica Simpozij je započeo plenarnom sjednicom 2. rujna 1991. godine. Otvorio ga je i pozdravio gospodin J. FLIES, EEC, Brussels, Belgija, kao i gospodin J. F. LACAZE, INRA, Orleans, Francuska. Moderatori sjednice bili su Valeriu ENESCU, Bukurešt, Rumunjska i Michel ARBEZ, INRA, Francuska. Naslovi i kratki sadržaj pozivnih referata dati su uz neznatna skraćenja u slobodnom prijevodu: 1. EVOLUTION, PHYLOGENY AND FOSSIL HISTORY OF QUERCUS (Evolucija, filogenija i fosilna povijest roda Quercus). Autor: K. C. NIXON, L. H. Bailey Hortorium, Cornel University, Ithaca, New York, SAD. |
| ŠUMARSKI LIST 3-5/1992 str. 94 <-- 94 --> PDF |
Prema ovom autoru rod Quercus L. se rasprostire na sjevernoj hemisferi od umjerenih i tropskih šuma do trnovitih grmova u polupustinjama. Sve vrste roda Quercus su drvenaste i anemofilne, s plodom žirom. Rod je najsrodniji trima sadašnjim monotipskim rodovima Trigonobalanus Forman, Colombobalanus Nixon & Crepet. i Formanodendr on Nixon & Crepet. iz Malezije, jugoistočne Azije, odnosno sjeverne Južne Amerike. Najstariji postojeći fosili hrasta su iz oligocena, premda su rese koje bi mogle pripadati rodu Quercus sačuvane u jantaru nađenom na području Baltika. Trigonobolanoidni fosili su poznati iz oligocena i paleocena u Sjevernoj Americi, a kasnije u Europi. Novije klasifikacije roda Quercus na podrodove i sekcije su nešto modificirane u odnosu na one od CAMUS-ove. Takve klasifikacije razlikuju dva podroda: Quercus i Cvclobalanopsis. Potonji je ograničen na područje istočne Azije i Malezije. Quercus se dijeli u sekcije: Mucronaiae Loudon (crveni hrastovi Sjeverne i Južne Amerike), Protobalanus (Trelease) Schwartz (intermedijarni hrastovi zapadne Sjeverne Amerike), Quercus (bijeli hrastovi istočne i zapadne hemisfere), Ilex Loudon (Euroazija) i Cerris Loudon (Euroazija). 2. NATURAL HYBRIDIZATION WITHIN THE GENUS QUERCUS L. (Prirodna hibridizacija unutar roda Quercus). Autor: B. S. RUSTHON, University of Ulster, Coleraine, Sjeverna Irska. Referat nije održan jer autor nije došao. 3. MATING SYSTEM AND GENE FLOW IN OAK SPECIES (Sistem oplodnje i kolanje gena hrastova). Autori: A. DOCOUSSO, H. MICHAUD i R. LUMARET, INRA, Francuska. Autori su dali pregled literature obzirom na biologiju cvatnje, životni ciklus i sistem oplodnje. Proučavali su rasprostiranje polena eksperimentalno, mjerenjem poiena, sjemena i vegetativnog širenja, te teoretski utvrđivali različite parametre (Fis, Fst, Nm) i rasprostranjenost. Proučavali su i faktore ograničenja kolanja gena (fenologiju, inkompatibilnost i omjer spolova). 4. INTRASPECIFIC VARIATION OF GROWTH AND ADAPTIVE TRAITS IN NORTH AMERICAN OAK SPECIES (Unutarvrsna varijabilnost rasta i adaptivna svojstva sjevernoameričkih vrsta hrastova). Autor: H. KRIEBEL, Ohio State University, Wooster, Ohio, USA. Informacija o varijabilnosti rasta i adaptivnim svojstvima sjevernoameričkih vrsta hrastova je još uvijek jako ograničena, unatoč tome što su osnovani pokusi provenijencija, kultura i testovi potomstva slobodno oprašenih familija. Mnoge su informacije objavljene za Quercus rubra L„ Q. alba L., Q. falcata Michx. i Q. pagoda Raf. Najviše je istraživan Q. rubra, osobito pokusima provenijencija postavljenim u srednjem i zapadno-srednjem području rasprostranjeni a vrste između 39° i 42° sjeverne širine. U tom području provenijencije od zapadnog Mainea do Mississippija (43° do 46° sjev. širine) su obično bolje od onih južnijih u starosti od preko 30 godina, iako su neke familije iz Tennesseea imale najbrži rast. U pokusima na krajnjem jugu južnije provenijencije rastu brže. Otvaranje pupova kod Q. rubra je geografsko svojstvo, ali nije progresivno smjeru od sjevera prema jugu, kao što je žućenje (opadanje) lišća. Stabla porijeklom iz toplijih, sušnijih područja su otpornija na sušu. Postoji visok stupanj varijance u rastu kod sastojine i familije; relativna važnost varijance za provenijencije ovisi o metodologiji. Kod Q. alba prvi rezultati istraživanja sastojina (uzorkovanja) u Indijani pokazuju 200 |
| ŠUMARSKI LIST 3-5/1992 str. 95 <-- 95 --> PDF |
da je varijanca familija među sastojinama 2,5 puta veća od sastojinske varijance. Rani test odnosa porijekla sjemena i varijabilnost rasta kod Q. faicata, te odnosa rasta i otpornosti na hladnoću kod Q. pagoda je također obrađena. 5. INTRASPECIFIC VARIATION OF GROWTH AND ADAPTIVE TRAITS IN EUROPEAN OAK SPECIES (Unutarvrsna varijabilnost rasta i adaptivna svojstva europskih hrastova). Autor: J. KLEINSCHMIDT, Niedersaechsische Forstliche Versuchsanstalt, Escherode, Njemačka. Navodi se da je u svijetu poznato 200 do 450 vrsta hrastova uključujući i hibride (ovisno o autoru). Sve europske vrste pripadaju podrodu Lepidobalanus. 14 je listopadnih, a 8 zimzelenih. Četiri su hibridne forme, od kojih dvije dolaze u zoni introgresije. Hibridizacija uzrokuje određene poteškoće u jasnom morfološkom i fiziološkom definiranju vrsta koje se križaju. Najviše radova o unutarvrsnoj varijabilnosti postoji o Q. robur i Q. petraea. O Q. cerris L., Q. virgiliana Ten. (= Q. delechampii Wenz), Q. frainetto Ten., Q. faginea Lam., Q. ilex L. i Q. suber L.„ na bazi komparativnih kultura ima manje podataka. Dobar dio informacija postoji u vezi s morfološkim, fiziološkim i biokemijskim istraživanjima prirodnih populacija, što nije predmet ovog rada. U morfološkim svojstvima hrastovi pokazuju izrazitu varijabilnost, ali i fiziološkim svojstvima i fenologiji, što ima veliku adaptivnu važnost. Pokusi provenijencija i testovi potomstva započeti su vrlo rano, već 1879. godine. Gotovo su svi bili lokalnog značaja. Razlog je tome što se žir može čuvati relativno kratko i što je cvatnja neredovita. Postojeći rezultati pokazuju da izbor provenijencije može biti od presudne važnosti za ekonomsku vrijednost sastojina. Oplemenjivanje putem individualne selekcije stabala može biti vrlo korisno zbog velike unutarpopulacijske varijabilnosti. Neke vrste se uspješno vegetativno razmnožavaju cijepljenjem, reznicama i in vitro metodama. 6. GENE DIVERSITY IN NATURAL POPULATION (Raznovrsnost gena u prirodnim populacijama). Autor: A. KREMER, INRA, Francuska. Rad je pregled istraživanja raznovrsnosti gena u jezgri i organelima hrastova na različitim taksonomskim hijerarhijskim razinama (populacije, sekcije i vrste). Najnovije studije daju informaciju o markerima čija je genetska kontrola ispitivana. Do sada istraživani alozimi 32 vrste hrasta odnose se na različite taksonomske sekcije, osim na Macrobalanus i Protobalanus. Ukupna genska raznovrsnost na razini vrste ili populacije jako varira između vrsta (0,05 do 0,30). Raspon je varijabilnosti poput raspona opaženog u drugim rodovima. Životne karakteristike i evolucija su glavni razlozi tih rezultata. Vrste s velikim i kontinuiranim prirodnim rasprostranjenjem, kao što su Q. petraea i Q. rubra pokazuju visoku razinu genetske raznovrsnosti. Većina gena jezgre je raspoređena unutar populacije (88—98%). Unutar kompleksa vrsta preostali dio jednako je raspoređen među vrstama i među populacijama (unutar vrste), ukazujući na važnost kolanja gena između sastojina i vrsta. Raznovrsnost gena u organelima je istraživana u dva kompleksa vrsta sekcije Lepidobalanus (jednom u Sjevernoj Americi i jednom u Europi). Dok su razine raznovrsnosti niske u odnosu na raznovrsnost gena u jezgri, struktura varijabilnosti je upadljivo različita. Glavni dio raznovrsnosti može se pripisati međupopulacionoj komponenti (više od 95%). Stabla iz iste populacije imaju općenito isti genom kloroplasta. Stabla koja pripadaju drugoj vrsti (gdje postoji introgresija), a nalaze se u istoj sastojini, pokazuju visok stupanj sličnosti. 201 |
| ŠUMARSKI LIST 3-5/1992 str. 96 <-- 96 --> PDF |
7. VEGETATIVE PROPAGATION (Vegetativno razmnožavanje). Autor: V. CHALUPA, Forestry and Game Management Research Institute, Prag, Češko-Slovačka. Programi oplemenjivanja šumskog drveća zahtjevaju efikasan sistem vegetativnog razmnožavanja za masovnu proizvodnju sadnica. Obrađeni su rezultati vegetativnog razmnožavanja hrasta reznicama i kulturom tkiva. Opisane su metode za proizvodnju zakorjenjenih reznica i osnovne faze tehnologije zakorjenjivanja. Faktori okoline uvelike djeluju na zakorjenjivanje reznica. Spomenuti su efekti ishrane, etiolizacije, prikraćivanje majčinskih biljaka, vrijeme sabiranja reznica, primjena regulatora rasta, mikroklimatski uvjeti i prilagodba zakorjenjenih reznica. Opisane su prednosti i glavni nedostaci vegetativnog razmnožavanja reznicama. Razmnožavanje kulturom tkiva je nova tehnologija vegetativnog razmnožavanja. Kultura tkiva pazušnih pupova se pokazala pouzdanom metodom za hrastove., Mikropropagacione tehnike su razvijane za masovnu proizvodnju juvenilnog materijala. Visoki postotak zakorjenjivanja izbojaka dobivenih iz kultura ostvareni su upotrebom niske koncentracije hranidbenog rastvora, s malom koncentracijom auksina. Mikropropagirani izbojci su presađeni u tlo nakon aklimatizacije, a sadnice presađene na teren. Takve su biljke imale uniforman i zadovoljavajući rast, u usporedbi s biljkama dobivenim iz sjemena. Somatska embriogeneza predstavlja potencijal za proizvodnju velikog broja embrija u kratko vrijeme. Postavljeni su pokusi pokazali mogućnost upotrebe nezrelih zigotnih embrija za stvaranje somatskih embrija. Mnoge probleme još treba riješiti. Metode kulture tkiva treba unapređivati, a efikasnu proizvodnju biljaka iz somatskih embrija treba postići. Uspješna obnova biljaka iz embriogenskog tkiva je važna za genetsko oplemenjivanje odabranih vrsta. 8. FLORAL BIOLOGY AND BREEDING TECHNICS (Biologija cvatnje i tehnike oplemenjivanja). Autori: A. TUCOVIĆ i M. JOVANOVIĆ, Šumarski fakultet i Šumarski institut, Beograd. Referat nije prikazan, budući da autori nisu bili prisutni na simpoziju. 9. TREE IMPROVEMENT PROGRAMS OF NORTH AMERICAN OAK SPECIES: STRATEGIES AND GOALS (Programi oplemenjivanja sjevernoameričkih hrastova: strategije i ciljevi). Autor: K. C. STEINER, The Pennsylvania State University, SAD. Autor je sumirao ciljeve i strategije oplemenjivanja hrastova u Sjevernoj Americi, na temelju pregleda radova šumarskih genetičara. Razina oplemenjivačkih aktivnosti je vjerojatno veća nego sadašnje praktične (relativno niske) razine pošumljavanja hrasta od strane građanstva i privatnih vlasnika. Detaljno je raspravljen niskobudžetni program za oplemenjivanje hrastova. Takav plan je odraz želje za smanjenjem troškova pošumljavanja i unapređenje primjene umjetne obnove hrasta, te time za povećanjem ekonomskog opravdanja intenzivnih programa oplemenj ivan j a. 10. TREE IMPROVEMENT PROGRAMS OF EUROPEAN OAK SPECIES: STRATEGIES AND GOALS (Programi oplemenjivanja europskih hrastova: strategije i ciljevi). Autori: P. S. SAVILL i P. J. KANOWSKI, Oxford Forestry Institute, Department of Plant Sciences, Oxford, Engleska. Većina istraživanja na oplemenjivanju europskih hrastova odnose se na 0. robur i Q. petraea. Oplemenjivanje je teško jer je za te vrste potrebno dugo 202 |
| ŠUMARSKI LIST 3-5/1992 str. 97 <-- 97 --> PDF |
vremena da dostignu reproduktivnu zrelost. Izuzev nekih provenijenčnih i klonskih eksperimenata osnovanih 1950-ih, kao i nekih uspješnih selekcija na pravnost i grananje, malo je istraživanja obavljeno do 1980-ih. Tri strategije oplemenjivanja se primjenjuju: a) in vitro metode regeneracije, stimulacija cvatnje i genska manipulacija; b) tehnologije klonskog razmnožavanja; c) elementi klasičnih programa oplemenjivanja, kao što su sjemenske plantaže. Glavni ciljevi oplemenjivanja i genetska istraživanja su usmjerena na normalna svojstva pravnosti, brzog rasta i željenog grananja, svojstva drva, gustoću i boju, otpornost na štete od mraza, kružljivosti i defolijaciju. Nakon završetka plenarne sjednice svi učesnici Simpozija su obišli Arboretum National des Barres pod vodstvom kuratora, gospodina Raymonda Duranda. O Arboretumu je bilo više riječi u prethodnom poglavlju. Rad po sekcijama Rad Simpozija se odvijao u sekcijama 3,, 5. i 6. rujna 1991. godine. Sekcije su bile tematske. Sekcija 1: Filogenija, taksonomija i varijabilnost vrsta. Moderator sekcije bila je Viktorija SORK, University of Missouri, St. Louis, SAD. U okviru sekcije je podneseno 7 referata, i to: 1. CHLOROPLAST DNA — POLYMORPHISMS DETECTED BY RFLP (Restriction Fragment Length Polymorphism) (Polimorfizam DNA kloroplasta — otkriven s RFLP) Autori: K. BURG, M. ZECHMEISTER-MACHART, J. GLOSSL i J. SCHMID, Austrija. Istraživana je polimorfna regija DNA kloroplasta kod Q. robur i Q. petraea (2 stabla lužnjaka i 3 stabla kitnjaka) s 18 različitih restriktivnih encima i s nekoliko Petunia hibrida cpDNA proba. Pronađeni su polimorfni položaji karakteristični za vrste. 2. RIBOSOMAL AND CHLOROPLAST DNA VARIATION STUDY IN A MIXED STAND OF COMMON AND SESSILE OAK (Izučavanje DNA varijabilnosti ribosoma i kloroplasta u mješovitoj sastojini lužnjaka i kitnjaka). Autor: R. PETIT, INRA, Francuska. Na preko 50 stabala lužnjaka i kitnjaka ustanovljena je varijabilnost dvaju molekularnih markera, ali s malim razlikama između vrsta. 3. STUDY ON Mt DNA IN QUERCUS PETRAEA AND Q. ROBUR (Proučavanja Mt DNA kod Q. petraea i Q. robur). Autori: S. HERZOG i G. MUELLER-STARCK, Goettingen, Njemačka. Rad nije prezentiran na sjednici Sekcije 1. 4. GENETIC VARIATION IN THREE SPECIES OF THE GENUS QUERCUS IN CALIFORNIA, USA (Genetska varijabilnost u tri vrste roda Quercus u Kaliforniji, SAD). Autori: L. A, RIGGS, C. I. MILLAR i D. L. DELANY, Berkeley, SAD. Upotrebom tkiva listova sabranih s 860 stabala iz 29 populacija tri vrste hrasta rasprostranjenih u Kaliforniji, škrobnom elektroforezom je istraživana alozjimska varijabilnost unutar i između populacija i vrsta. Autori su utvrdili 18 lokusa za Q. agrifolia (obalni zimzeleni hrast), i 21 lokus za Q.lobata (nizinski kalifornijski hrast) i Q. douglasii (plavi kalifornijski hrast). Ustanovili su velike ge 203 |
| ŠUMARSKI LIST 3-5/1992 str. 98 <-- 98 --> PDF |
netske razlike između vrsta, s mnogo jedinstvenih gena karakterističnih za vrstu. Ti su rezultati potvrdili da kalifornijski plavi hrast spada u grupu bijelih hrastova. Na razini populacija utvrđena je mala varijabilnost unutar populacija kod obalnog i nizinskog hrasta, dok je plavi hrast imao dvostruko veću varijabilnost unutar populacija nego prethodna dva. Razlike između populacija unutar vrste su male. Nije utvrđena geografska varijabilnost. 5. GENECOLOGY OF OAKS (Q. petraea (Matt.) Liebl., Q. robur L. i Q. pubescens Willd.) IN NORTH EASTERN FRANCE (Genekologija hrastova Q. petraea, Q. robur i Q. pubescens u sjeveroistočnoj Francuskoj). Autori: J. L. DUPOUEY i V. BADEAU, INRA, Francuska. Analizirana je varijabilnost u morfologiji listova i žira u 80 populacija hrasta u dolini Lorraine sa starih stabala iz sastojina i na sadnicama u rasadniku. Rezultati osnovne komponente analize, diskriminacione analize i analize varijance su pokazali da je velik broj morfoloških karakteristika s individualnim razlikama, te da je lužnjak izoliran od druge dvije vrste, dok su kitnjak i medunac kontinuirano povezani. Morfološka varijabilnost između populacija usko je povezana s ekološkim uvjetima. Rezultati izmjera sadnica su pokazali da je ta morfološka varijabilnost na genetskoj osnovi. Ti se rezultati slažu s klasičnom pretpostavkom o introgresivnoj hibridizaciji za taj kompleks vrsta. 6. PHOTOSYNTHESIS OF EUROPEAN OAKS: A COMPARISON OF WATER STRESS TOLERANCE AMONG DIFFERENT SPECIES (Fotosinteza europskih hrastova: usporedbe snošljivosti na poplavu i sušu između različitih vrsta). Autori: E. DREYER, D. EPRON, I. SCUILLER i G. AUSSENAC, INRA, Francuska. Europski hrastovi uspijevaju u uvjetima s vrlo različitom opskrbljenošću tla vodom, pa i u uvjetima vjerojatne pojave suše. Snošljivost prema poplavama ili suši može stoga biti svojstvo za razlikovanje vrsta. Tolerancija na sušu obuhvaća veliki spektar fizioloških svojstava, koja su ponekad vrlo slabo razumljiva. Na razini krošnje, sposobnost zadržavanja signifikantne razine asimilacije C02 i barem očuvanje fotosintetskog aparata od stalnog oštećenja za vrijeme perioda suše, mogu biti vrlo važni faktori adaptacije. Prezentirani su podaci dobiveni uzgojem biljaka različitih vrsta hrastova u stakleniku. 7. WATER TRANSPORT IN OAK TREES SUBMITTED TO DROUGHT: HYDRAULIC CONDUCTIVITY AND XYLEM DISFUNKTIONS (Transport vode u hrastovima izloženih suši: hidraulična provodnost i ksilemska nefunkcionalnost). Autori: N. BREDA, A. GRANIER, H. COCHARD, E. DREYER i G. AUSSENAC, INRA, Francuska. Hrastova stabla predstavljaju karakterističnu hidrauličnu strukturu. Ksilem se sastoji od ograničenog broja velikih provodnika okruženih vlakancima i malim traheidama. Ktome, aktivni transport vode je vjerojatno ograničen na posljednji god. U radu su raspravljene posljedice tih strukturnih karakteristika na djelotvornost transporta vode i osjetljivost na sušu. Sekcija 2: Hibridizacija i generativna reprodukcija. Moderator sekcije bio je Želimir BORZAN, Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Na ovoj je sekciji izloženo 5 refetara i to: 1. TAXONOMICAL IMPACT OF MORPHOLOGICAL VARIATION IN QUERCUS ROBUR AND QUERCUS PETRAEA: A CONTRIBUTION TO THE HYBRID CON |
| ŠUMARSKI LIST 3-5/1992 str. 99 <-- 99 --> PDF |
TROVERSY (Taksonomski značaj morfološke varijabilnosti Q. robur i Q. petraea: doprinos raspravi o hibridima). Autor: G. AAS, Zuerich, Švicarska. Brojčano-taksonomske analize kompleksa Q. robur - Q. petraea pokazuju da je varijabilnost unutar obje vrste tako široka, da ni jedna istraživana karakteristika nije pogodna za jasno razlikovanje ovih vrsta. Upotrebom multivarijantne analize bilo je moguće razlikovati dvije grupe i intermedijarne individue. Međutim nije pouzdano te individue nazvati hibridima, jer nije bilo moguće utvrditi pouzdane granice za svaku grupu. To objašnjava široko prihvaćeno mišljenje da se te dvije vrste križaju, ali to nije moglo biti potvrđeno ovim istraživanjem. 2. BIOSTRUCTURAL AND BIOCHEMICAL DIVERSITY IN MEDITERRANEAN EVERGREEN OAK: PUTATIVE HYBRID ZONE IN FRANCE (Biostrukturalna i biokemijska različitost mediteranskih zimzelenih hrastova: pretpostavljene hibridne zone u Francuskoj) Autori: Z. AFZAL-RAFFI1, R. S. DODD2 i Y. PELLEAU1. Marseille, Francuska1 i Berkeley, SAD2. Istraživana je biološka različitost zimzelenih hrastova zapadnomediteranskih područja. Početna istraživanja roditeljskih populacija Italije i Španjolske pokazala su dobru morfološku i kemijsku diferencijaciju, neovisno o ekološkim uvjetima, upućujući da se radi o dvije vrste: Q. ilex i Q. rotundifolia. Istraživanja su proširena na 64 stabla s 5 lokaliteta francuskog dijela Mediterana. Multivarijantna analiza oblika lišća i kemijske analize (sterola, masnih kiselina i minerala) pokazuju razlike između stabala masiva Maures (svojstva Q. ilex) od onih iz Provence, s intermedijarnim svojstvima, što upućuju da je tu zona introgresije tih vrsta. 3. SOME ECOLOGICAL ASPECTS OF THE VARIABILITY OF FLORAL PHENOLOGY IN THE CORK-OAK (QUERCUS SUBER L.): WHY DO ANNUAL AND BIENNIAL BIOTYPES APPEARS? (Neki ekološki aspekti varijabilnosti fenologije cvatnje kod hrasta plutnjaka (Q. suber L.): Zašto se javljaju jednogodišnji i dvogodišnji biotipovi?). Autori: J. A. ELENA-ROSSELO1, J. M. Del RIO1, J. L. GARCIA- VALDECANTOS2 i I. G. SANTAMARIA1. Salamanca1, Madrid2, Španjolska. Istraživanja su provedena radi doprinosa proučavanja genetske varijabilnosti i boljeg razumijevanja reproduktivnog mehanizma hrasta plutnjaka, posebno u područjima gdje uspjeva zajedno s crnikom. Fenološke razlike u cvatnji i vremenu oprašivanja mogu predstavljati izolacioni mehanizam za spontanu hibridizaciju. Kod grupe bijelih hrastova (Lepidobalanus) žir dozrijeva u prvoj vegetacijskoj sezoni, dok kod grupe crvenih hrastova (Erythrobalanus) dozrijeva druge godine. Hrast plutnjak ima dva biotipa, tj. žir dozrijeva za jednu i za dvije godine. Kod plutnjaka, čiji žir dozrijeva za jednu godinu, razvojni je ciklus sličan onom kod bijelih hrastova, dok je kod biotipa čiji žir dozrijeva druge godine razvojni ciklus dozrijevanja sličan onom u crvenih hrastova. Ova su istraživanja provedena u dvije prirodne populacije Q. suber i jednoj mješovitoj populaciji Q. suber i Q. ilex, a trajala su tri godine (od 1988. do 1990). 4. MATING SYSTEM AND GENE FLOW IN A MIXED STAND OF QUERCUS PETRAEA (MATT.) LIEBL. AND QUERCUS ROBUR L, (Sistem oplodnje i kolanja gena u mješovitoj sastojini Q. petraea (Matt.) Liebl. i Q robur L.). Autori: R. BACILIERI´2 i A. DUCOUSSO1. INRA, Francuska1 i Firenca, Italija2. Hibridi hrastova su određeni vrlo često na osnovi morfoloških podataka, ali je nasljedna tvar složena (poligena) i teško je utvrditi stvarne mehanizme oplodnje u prirodi kada dvije vrste pridolaze zajedno. Izozimi se kao jednostavni mar 205 |
| ŠUMARSKI LIST 3-5/1992 str. 100 <-- 100 --> PDF |
keri često koriste u genetičkim istraživanjima. Elektroforetskim analizama 426 starih stabala i njihovog potomstva (oko 1000 individua) iz prirodne mješovite sastojine Q. petraea i Q. robur nije utvrđen niti jedan specifičan alel, ali su utvrđene razlike u frekvenciji alela između ove dvije vrste. 5. PREDICTION OF ACORN CROPS IN THREE SPECIES OF NORTH AMERICAN OAKS: QUERCVS ALBA, Q. RUBRA AND Q. VELUTINA (Procjena uroda žira kod sjevernoamerićkih hrastova Q. alba, Q., rubra i Q. velutina). Autori: V. L. SORK i J. BRAMBLE, St. Louis, Missouri, SAD. Osam je godina opažan urod žira tri vrste hrasta u srednjeistočnom Missouriju. Procijenjeni su parametri uroda žira radi utvrđivanja kritičnih unutrašnjih i vanjskih faktora koji utiču na varijabilnost uroda. Utvrđeno je, da se svaka vrsta razlikuje u intervalima punog uroda žira, te da je obilje uroda signifikantno utjecano proljetnim vremenskim uvjetima. Ta dva faktora omogučuju predviđanje punog uroda žira. Sekcija 3:: Unutarvrsna varijabilnost hrastova. U okviru ove sekcije bilo je izloženo 15 referata. Moderatori su bili Scott E. SCHLARBAUM, University of Tennessee, SAD; Ervin DREYER, INRA, Francuska i Gregor AAS, ETH Zentrum, Zuerich, Švicarska. Navodimo naslove i kratke sadržaje referata: 1. INTER- AND INTRASPECIFIC VARIATION OF GROWTH IN DANISH PROVENANCE TRIALS WITH OAK (QUERCVS ROBUR AND Q. PETRAEA) (Međuvrsna i unutarvrsna varijabilnost rasta u danskom pokusu provenijencija s hrastovima Q. robur i Q. petraea). Autor: J. S. JENSEN, Skovbrynet, Danska. 1990. godine je izmjereno 29 provenijenčnih pokusnih ploha u Danskoj. U pokusima su i provenijencije iz južne Norveške, sjeverne Njemačke i Nizozemske. Sjevernoeuropske provenijencije čine nekoliko izrazitih ekotipova i razlikuju se u vremenu prolistavanja i otpadanja lista, osjetljivosti na mraz, vjetar, produkciju, morfološka svojstva i dr. Rast nekih provenijencija kitnjaka je izrazito veći u odnosu na lužnjak, a kitnjak tvori i manje živica. Utvrđena je visoka nasljednost visina, volumnog prirasta, listanja, tjeranja živica, formiranja osi i naročito pravnosti debla. 2. GROWTH CHAMBER TRIALS ON FLUSHING AND FROST HARDINESS OF SESSILE OAK QUERCUS PETRAEA (MATT.) LIEBL. (Pokusi u klimakomorama s kitnjakom Q. petraea (Matt.) Liebl., s obzirom na prelistavanje i otpornost na mraz). Autor: K. LIEPE, Grosshansdorf, Njemačka. Otpornost biljaka na proljetne mrazove od važnosti je radi transporta i sadnje pojedinih provenijencija u druga geografska ili klimatska područja. U klimakomorama je u pokusu simuliran kasni proljetni mraz s režimima temperatura od 0° do —13 °C. Testirani su jednogodišnji klijanci deset europskih provenijencija kitnjaka u različitim fenofazama. Kritična temperatura za biljke nabreklih pupova je —7 °C, dok je za biljke s neotvorenim ali razvijenim listovima —5°C. Kambij izbojaka je oštećivan tek na temperaturama ispod —11 °C. Razlike između provenijencija nisu ustanovljene. 3. FIRST RESULTS OF COMMON OAK (QUERCUS ROBUR L.) PROVENANCE EXPERIMENT IN CROATIA (Prvi rezultati pokusa provenijencija hrasta lužnjaka (Q. robur L.) u Hrvatskoj). Autor: J. GRAČAN, Šumarski institut Jastrebarsko, Hrvatska. 206 |
| ŠUMARSKI LIST 3-5/1992 str. 101 <-- 101 --> PDF |
Prvi pokus od 16 provenijencija hrasta lužnjaka u Hrvatskoj osnovan je u rasadniku Šumarskog instituta u proljeće 1986. godine. Terenski pokus s 4 ponavljanja na dva lokaliteta osnovan je 1988. godine. Nakon 5 godina (1990. godine) biljke provenijencije »Okučani« bile su najviše (74,44 cm) na lokalitetu Gajno (Šumarija Jastrebarsko), a na lokalitetu Slavir (Šumarija Otok) najviše su bile biljke provenijencije »Ključevi« (42,37 cm). Najniže su bile biljke provenijencije »Dubica« na lokalitetu Gajno (52,16 cm) i na lokalitetu Slavir (35,10 cm). Postotak preživljavanja se kretao od 33,98% (»Motovunska šuma«) u Slaviru do 98,50",. (»Gunja«) u Gajnom. 4. PRELIMINARY RESULTS OF THE PROVENANCE EXPERIMENT WITH POLISH PROVENANCES OF PEDUNCULATE OAK AND SESSILE OAK (Preliminarni rezultati pokusa poljskih provenijencija hrasta lužnjaka i kitnjaka). Autor: W. BARZDAJN, Poznan, Poljska. S obzirom da autori nisu došli, rad nije izlagan. 5. FIRST RESULTS OF THE PROVENANCE VARIATION WITH QUERCUS PETRAEA (MATT.) LIEBL. IN KORNIK, POLAND (Prvi rezultati varijabilnosti provenijencija hrasta kitnjaka u Komiku, Poljska). Autor: H. FOBER, Komik, Poljska. S obzirom da autor nije došao, rad nije izlagan. 6. PHYSIOLOGIC-BIOCHEMICAL PECULARITIES OF QUERCUS ROBUR FORMS AND PROVENANCES IN GEOGRAPHICAL CULTURES OF THE USSR (Fiziološko- biokemijske karakteristike formi i provenijencija hrasta 0. robur u geografskim kulturama SSSR-a). Autori: L. A. RYAZANTSEVA i A. M. SHUTAIEV, Voronjež, SSSR. S obzirom da autori nisu došli, rad nije izlagan. 7. MORPHOLOGICAL VARIABILITY OF OAK STANDS (QUERCUS PETRAEA AND Q. ROBUR) IN NORTHERN GERMANY (Morfološka varijabilnost sastojina hrasta kitnjaka i lužnjaka u sjevernoj Njemačkoj). Autor: G. ELSNER, Escherode, Njemačka. Oba hrasta, kitnjak i lužnjak imaju svoje prirodno rasprostranjenje u Donjoj Saksoniji. Zakon o sjemenarstvu dozvoljava u Njemačkoj sakupljanje žira samo u čistim sastojinama. S obzirom na mogućnost križanja ove dvije vrste, identifikacija je moguća samo uz pomoć nekoliko morfoloških markera. U Escherodi (Institutu) je razvijena metoda diskriminacione analize koja omogućava određivanje sastava vrsta u sastojini, jer su definirani lenotipovi listova vrsta. Ustanovljeno je da osim čistih i mješovitih sastojina postoje sastojine s intermedijamim i prijelaznim oblicima. 8. DISTRIBUTION OF OAK SPECIES IN CZECH REPUBLIC (Rasprostranjenje hrastova u Češkoj) Autor: J. KOBLIZEK, Brno, Češko-Slovačka. Do 1974. godine, u Češko-Slovačkoj su bile poznate samo 4 vrste hrasta: Q. cerris, Q. petraea, Q. pubescens i Q. robur. Autor navodi da je u Republici Češkoj pronašao osim spomenutih još i ove hrastove: Q. dalechampii, Q. polycarpa, Q. virgiliana i rijetko Q. frainetto. 9. INTRA- AND INTERPOPULATIONAL GENETIC VARIATION IN JUVENILE POPULATIONS OF QUERCUS PETRAEA AND Q. ROBUR (Unutar i međupopula |
| ŠUMARSKI LIST 3-5/1992 str. 102 <-- 102 --> PDF |
cijska genetska varijabilnost mladih populacija kitnjaka i lužnjaka). Autori: G. MULLERSTARCK, S. HERZOG, i H. H. HATTEMER, Goettingen, Njemačka. U svakoj od 5 dvogodišnjih populacija kitnjaka i lužnjaka (pojedinačni i multipopulacioni uzorci), genetska varijabilnost je utvrđena na osnovi 13 polimorfnih genskih lokusa za kontrolu encirna. Genetska kontrola i nasljednost encima utvrđena je prethodno elektroforezom full-sib familija. Opažena prosječna heterozigotnost je slična u obje vrste (21,9% za kitnjak i 21,3´´ ( za lužnjak). Prosječni broj gena po lokusu se kreće od 2,7 do 3,7. Relativno mala genetska različitost ukazuje na mali polimorfizam. Genetska razlika između parova uzoraka ukazuje na značajne razlike između populacija. Postoji velika genetska sličnost između Q. robur i Q. petraea u smislu poznatih alela. Konačno, više nego kod drugih vrsta, velika genetska varijabilnost mora biti u populacijama hrastova, da bi se održala sposobnost tih vrsta na prilagodbu heterogenim stojbinama. 10. PRELIMINARY RESULTS OF GENETIC VARIATION BETWEEN POPULATIONS OF QUERCUS PETRAEA ON A RANGE WIDE SCALE (Preliminarni rezultati genetske varijabilnosti između populacija Q. petraea široke ljestvice pridolaženja). Autori: A, ZANETTO i A. KREMER, INRA, Francuska. Alozimska varijabilnost određena škrobnom elektroforezom proučavana je unutar i između populacija hrasta kitnjaka na širem području rasprostranjenja. Izoencimi su ekstrahirani iz korjenčića proklijalog žira, a uzorak se sastojao od 120 žireva po populaciji. Analizirano je 15 lokusa od čega 12 polimorfnih. Utvrđena je visoka različitost gena unutar populacije (0,275). Na bazi monolokusa, većina ukupne različitosti se odnosi na unutarpopulacijsku komponentu (više od 98% u zapadnom dijelu pridolaska). Diferencijacija je izučavana i između različitih geografskih zona prirodnog rasprostranjenja. Na multilokus bazi, kad su primjenjene multivarijantne deskriptivne analize, moguće je identificirati geografski trend varijabilnosti. 11. ALLOZYME VARIATION OF SIX NATIVE OAK SPECIES IN KOREA (Varijabilnost alozima 6 vrsta autohtonih hrastova u Koreji). Autori: Z. S. KIM1, S. W. LEE2 i J. O. HYUN2. Seoul», Suwon2, Republika Koreja. Varijabilnost alozima na 6 lokusa je izučavana u 28 populacija 6 autohtonih vrsta hrastova: Q. aliena, Q. dentata, Q. mongolica, Q. serrata i Q. variabilis. Prosječna stopa polimorfnih lokusa po populaciji za 6 vrsta bila je 75,14%. Prosječan broj alela po lokusu bio je 2,26. Prosječna očekivana i opažena heterozigotnost bila je 0,302 i 0,298. Od 6 vrsta, Q. serrata i Q. dentata su u genetskom smislu manje varijabilne vrste. Tri su lokusa poslužila kao markeri za razlikovanje Q. acutissima i Q. variabilis. 12. PATTERNS OF GENETIC VARIATION WITHIN POPULATIONS OF TWO SPECIES OF NORTH AMERICAN OAK: QUERCUS ALBA AND Q. RUBRA (Oblici genetske varijabilnosti unutar populacija dvije sjevernoameričke vrste hrastova: Q. alba i Q. rubra). Autor: V. L. SORK, University of Missouri, SAD. U radu je opisana genetska varijabilnost unutar populacija dvije vrste (Q. alba i Q. rubra) sjevernoameričkih hrastova lociranih na plohi od 4 ha, bazirana na analizi izozimskih genetskih markera. 13. COMPARISON OF GENETIC VARIATION BETWEEN INTRODUCED AND NATURAL POPULATIONS OF QUERCUS RUBRA (Usporedba genetske varijabil208 |
| ŠUMARSKI LIST 3-5/1992 str. 103 <-- 103 --> PDF |
nosti između introduciranih i prirodnih populacija Q. rubra). Autori: J. B. DAUBREE i A. KREMER, INRA, Francuska. Sjevernoamerički crveni hrast Q. rubra često se koristi za pošumljavanje u Francuskoj. Sjeme se sabire u kulturama, koje su obično male površinom i nepoznatog porijekla. Usporedba genetske varijabilnosti kultura i populacija iz područja prirodnog rasprostranjenja provedena je na bazi alozima i fenoloških karakteristika. Utvrđeno je da su se introducirane populacije počele genetski razlikovati od prirodnih. 14. FIRST RESULTS ON THE PROANTHOCYANIC POLYMORPHISM OF QUERCUS ILEX WITHIN THE FRENCH MEDITERRANEAN REGION (Prvi rezultati polimorfizma proantocijana vrste Quercus ilex u mediteranskom području Francuske). Autori: Ph. LEBRETON1, M. BARBERO2 i S. NADER2. Lyon1, Marseille2, Francuska. Istraživan je polimorfizam proantocijana u tri populacije iz Languedoc i zapadne Provence u Francuskoj. Postotak prodelfinidina ostaje konstantan za svako pojedinačno stablo, neovisno o starosti ili položaju lišća. Taj sadržaj može biti, međutim, signifikantno različit između stabala u populaciji. 15. PROGENY TRIAL OF QUERCUS ROBUR L. GEOGRAPHIC POPULATIONS IN DIFFERENT NATURAL ZONES OF THE USSR (Test potomstva geografskih populacija Q. robur L. u različitim zonama prirodnog rasprostiranja u SSSR-u). Autor: A. M. SHUTYAEV, Voronjež, SSSR. S obzirom da autor nije došao, rad nije izlagan. Sekcija 4: Vegetativno razmnožavanje i metode uzgoja. U ovoj je grupi prijavljeno 13 referata, ali je 10 izloženo, budući da predstavnici SSSR-a nisu doputovali. Moderatori ove sekcije su bili Daniel K. STRUVE, Ohio State University, SAD i Wolfgang SPETHMANN, Sveučilište u Hannoveru, Njemačka. Navodimo naslove i kratke sadržaje predavanja izloženih u ovoj sekciji: 1, INFLUENCE OF FERTILIZED SUBSTRATES ON ROOTING AND GROWTH OF OAK CUTTINGS (Djelovanje prihranjenog supstrata na zakorjenjivanje i rast reznica). Autor: W. SPETHMANN, Hannover, Njemačka. Poznato je da se reznice hrasta teško zakorjenjuju. U 10 posljednjih godina razvijena je metoda za masovno razmnožavanje hrastova reznicama. Starost majčinskog stabla, vrijeme uzimanja reznica i zamagljivanje prilikom zakorjenjivanja su nužni za uspješno zakorjenjivanje reznica. Radi gubitka s malim zakorjenjenim reznicama kod presadnje u rasadnik, pokušalo se dobiti veće reznice prihranjivanjem supstrata. Najbolje rezultate, tj. zakorjenjene reznice visoke 30—90 cm dobilo se primjenom »osmocota« u dozi od 1,5 do 2,5 kg/m3. Takove zakorjenjene reznice se mogu presaditi direktno u šumu. Preživljavanje i daljnji rast su jednaki ili bolji nego sadnja biljaka koje su školovane dvije godine u rasadniku. 2. ROOTED CUTTINGS OF PLUS TREE CLONES OF QUERCUS ACUTISSIMA REJUVENATED THROUGH SERIAL GRAFTING (Zakorjenjivanje reznica klonova plus stabala Q. acutissima rejuveniliziranih serijskim cijepljenjem). Autori: H. K. MOON1 i J. S. YI2, Suwon1, Kangweon2, Republika Koreja. Autori nisu doputovali te rad nije prikazan. 209 |
| ŠUMARSKI LIST 3-5/1992 str. 104 <-- 104 --> PDF |
3. PRESENT STATUS OF IN VITRO CULTURE OF OAK SPECIES (Sadašnje stanje in vitro kultura hrastova). Autor: A. MEIER-DINKEL, Escherode, Njemačka. U radu je dan kratak pregled literature o in vitro kulturama različitih vrsta hrastova. Regeneracija je biljaka moguća iz postojećih meristema. Objavljeni su prvi rezultati o somatskoj i polenskoj embriogenezi, te vlastiti rezultati na mikropropagaciji Q. robur i Q. petraea. U proljeće 1989. godine je osnovan pokus s 15 klonova. 4. MICROPROPAGATION AND RESTRICTED-GROWTH STORAGE OF ADULT OAK GENOTYPES (Mikropropagacija i čuvanje adultnih genotipova hrasta u uvjetima ograničenog rasta). Autori: K. GEBHARDT, U. FRUCHWACHT-WILMS i H. WEISGERBER, Hann. Muenden, Njemačka. Osnovane su kulture tkiva lužnjaka i kitnjaka iz vršnih izbo jaka starih genotipova. Umnožavanje izbojaka i stanica kalusa na bazi debla bilo je stimulirano po metodi Gresshoffa i Doya, 1972, te Lloyda i McCowna, 1980, s dodatkom 0,2 do 0,5 ppm benziladenina. Iz izbojaka rasječenih u nodalne segmente, novi se izbojci nastavljaju razvijati iz svakog dijela. Umnožavanje i vitalnost izbojaka bila je najbolja iz baze, ako je kalusno tkivo ostalo na bazalnom segmentu. Stvaranje korijena je stimulirano u subkulturama s 1—3 ppm IBA ili uranjanjem u auksin (500ppmIBA, 1 minuta). U radu je opisano uskladištenje u uvjetima ograničenog rasta izbojaka na niskoj temperaturi u trajanju od 20 tjedana. 5. REJUVENATION OF QUEROUS ROBUR (Rejuvenilizacija hrasta lužnjaka). Autori: P, EVERS, E. VERMEER i S. van EEDEN, Wageningen, Nizozemska. Razvijena je efikasna metoda kulture tkiva iz embrija. Za razmnožavanje elitnih genotipova potrebna je rejuvenilizacija tog adultnog stadija. Primjenjeni su razni oblici obrezivanja grana i debla. Testirana su stabla od 8, 65 i 100 godina. Sekcije grana i debla su inkubirane u stakleniku neposredno prije prirodnog listanja. Iz potjeralih izbojaka materijal je u kulturi tkiva imao juvenilnu morfologiju, usporedivu s onom iz embriokultura. Sposobnost zakorjenjivanja regenerata opada sa starošću. 6. ESTABLISHMENT AND MICROPROPAGATION OF QUERCUS PETRAEA (Osnivanje kulture i mikropropagacija kitnjaka). Autori: S. MAC AN t-SAOIR1 i M. KABRIANIS2, Belfast, Sjeverna Irska1, Heraklion, Kreta2. Na materijal iz sastojine hrasta kitnjaka stare 200 godina primijenjene su tri metode: 1. Zatvoreni pupovi, sabrani u ožujku 1991., su sterilizirani i stavljeni u supstrat, pH 5,6 s 2ppmBAP. Od 186 eksplantata s tri stabla, samo su dva preživjela (oba s juvenilne grane istog stabla). 2. Juvenilna grana s lišćem i odrasla grana s jednog stabla su segmentirane. Segmenti su držani u staklenicu pod maglom. Potjerali izbojci su presađeni u kulture. 3. Još na stablu, pupovi su potjerali u plastičnim vrećicama, otvorenima na jednom kraju radi ventilacije. Mjesec dana nakon listanja, izbojci su odrezani i stavljeni u kulturu. Nakon 4 tjedna BAP je opao na 0,2 ppm. Utvrđeno je da se broj izbojaka povećao ako je povećan udio crvenog svjetla u spektru. 7. AXILLARY BUD PROLIFERATION OF TWO NORTH AMERICAN SPECIES, QUERCUS ALBA AND Q. RUBRA (Razmnožavanje dvaju sjevernoameričkih hrastova Q. alba i Q. rubra iz pazušnih pupova). Autori: O. J. SCHWARZ i S. E. SCHLARBAUM, Tennessee, SAD, 210 |
| ŠUMARSKI LIST 3-5/1992 str. 105 <-- 105 --> PDF |
Q. alba i Q. rubra su odabrani kao vrste za dobivanje in vitro regenerata iz pupova i embrija. Provedeni su mnogi pokusi s različitim supstratima i hormonima. Najveći broj izboja dobiven je iz vršnih pupova Q. alba i dijelova embrija Q. rubra uz koncentraciju od 4,44 M benziladenina. Zakorjenjen je jedan mikroizbojak Q. alba. 8. EMBRYOGENESIS, CRYOPRESERVATION AND PROTOPLAST REGENERATION IN QUERCUS PETRAEA (MATT.) LIEBL. (Embriogeneza, čuvanje u tekućem dušiku i regeneracija protoplasta kitnjaka). Autor: J. JORGENSEN, Escherode, Njemačka. Iz kalusa su dobiveni androgeni i somatski embriji kultiviranjem prašnica s polenom u stadiju pojedinačnih jezgara na WPM supstratu s različitim kombinacijama hormona pri 2000 do 3000 luxa i 28 °C. Na istom su supstratu inducirani sekundarni embriji s površine zigotnih embrija. Neki embriji dobiveni iz prašnica bili su androgeni a drugi somatski. Maleni su embriji čuvani u tekućem dušiku i nakon otopljavanja su se mogli koristiti za kultiviranje u normalnim uvjetima. Neki su embriji razvijeni u biljke, koje su kasnije presađene u staklenik. 9. RESULTS OF SPECIES HYBRIDIZATION WITH QUERCUS ROBUR L. AND QUERCUS PETRAEA (MATT.) LIEBL. (Rezultati međuvrsne hibridizacije s lužnjakom i kitnjakom). Autor: S. STEINHOFF, Escherode, Njemačka. Stupanj hibridizacije između lužnjaka i kitnjaka ovisi o činjenici da se lužnjak lakše križa s kitnjakom nego obrnuto, te da individualna inkompatibilnost priječi polinaciju. Stupanj unutarvrsne oplodnje bio je 21,6% (oprašivanje sa smjesom polena) i 12,6% (polen s pojedinačnih stabala) za lužnjak i 13,7% (smjesa polena) i 17,6% (pojedino stablo) za kitnjak. Kod međuvrsne oplodnje bio je 6,5% (smjesa polena) i 11,5% (pojedino stablo) na lužnjaku, a 9,2% (smjesa polena) i 1,8% (pojedino stablo) na kitnjaku. Postotak oprašivanja se povećao kada su izabrani klonovi s dobrim prihvaćanjem polena druge vrste, posebno za kombinaciju Q. petraea x Q. robur (polenom s jednog stabla). Suhi se polen može čuvati na —18 °C. 10. PHYSIOLOGICAL AND PATHOLOGICAL ASPECT OF LONG-TERM-STORAGE OF ACORNS (Fiziološki i patološki aspekti uskladištenja žireva na duži rok). Autori: J. GUTHKE i W. SPETHMANN, Hannover, Njemačka. Više od 32 mjeseca promatrani su različiti uzorci hrastova žira. Nakon termo terapije žir je pohranjen na —2 °C s različitim sadržajima C02. Za vrijeme opažanja opao je sadržaj ugljikohidrata, dok su se sadržaji bjelančevina i masti neznatno promijenili. Potrošnja rezervi hrane pri klijanju opada s povećanjem perioda čuvanja. Procesi starenja vjerojatno slabe upotrebljivost rezervne hrane. Nakon 12 mjeseci čuvanja opaženo je jasno smanjenje klijavosti u kombinaciji s gljivičnim bolestima pri visokom sadržaju C02, 11. POLYPLOIDY OF QUERCUS ROBUR L. IN THE RSFRS CENTRAL CHERNOZEM REGION AND BREEDING (Poliploidija Quercus robur L. u području centralnog černozema SSSR-a i oplemenjivanje). Autor: V. V, IEVLEV, Voronjež, SSSR. Autor nije došao te referat nije prikazan. 12. CYTOGENETICS OF THE SPONTANEOUS TRIPLOID OF OAK Q. ROBUR L. (Citogenetika spontanog triploida Q. robur L.). Autori: A. K. BUTORINA, V. V. IEVLEV i L. S. MURAYA, Voronjež, SSSR. Autori nisu došli te referat nije prikazan. 211 |
| ŠUMARSKI LIST 3-5/1992 str. 106 <-- 106 --> PDF |
13. QUERCUS SPECIES BEHAVIOUR TOWARDS NATURAL AND SIMULATED ABS EXPOSURES (Ponašanje vrsta roda Quercus prema prirodnoj i simuliranoj izloženosti ABS). Autori: S. MORICCA, E. PAOLETTI i C. COMPARINI, Firenze, Italija. Opisani su efekti djelovanja ABS (natrij-dodecilbenzensulfonat), čestice sadržane u aerosolu primorja, na lišće Q. frainetto Ten., Q. ilex L., Q. pubescens Willd. i Q. robur L., Utvrđen je različit stupanj podnošljivosti djelovanja posolice na navedene vrste. Utvrđeno je i da posolica može djelovati negativno na klijavost polena Q. ilex. Sekcija 5: Oplemenjivanje hrastova. U ovoj je grupi prijavljeno 18 referata, a izloženo je 17. Moderatori ove sekcije su bili Mark COGGESHALL, Vallonia State Nursery, SAD, John Douglas DEANS, Institute of Terestrial Ecology, Midlothian, Škotska i Eric TEISSIER CROS, INRA, Francuska. Navodimo naslove i kratke sadržaje predavanja izloženih u ovoj sekciji. 1. PRESENT PROBLEM OF QUERCUS SEED ORCHARD (Problem sjemenskih plantaža roda Quercus). Autor: V. ENESCU, Bukurešt, Rumunjska. Autor je izložio svoje poglede na rad sa sjemenskim plantažama hrastova. 2 ESTABLISHMENT OF CLONAL SEED ORCHARD OF ENGLISH OAK Quercus robur L. (Osnivanje klonske sjemenske plantaže hrasta lužnjaka). Autor: M. VIDAKOVIĆ, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb, Hrvatska. Na temelju 11 elemenata je selekcionirano 40 plus stabala. Sa stabala su sabrane plemke koje su cijepljene 1990. godine. Uspjeh cijepljenja je bio 44"/». Od sakupljenog žira s plus stabala osnovat će se test potomstva. Osnivanje klonske sjemenske plantaže dovršit će se 1993. godine. Autor nije sudjelovao na simpoziju, ali je sažetak referata tiskan u programu. 3. IMPLEMENTATION OF THE GENETIC IMPROVEMENT OF COMMON AND SESSILE OAK IN FRANCE (Primjena genetskog poboljšanja lužnjaka i kitnjaka u Francuskoj). Autor: F. FERNANDEZ, Cemagref, Francuska. Oplemenjivanje lužnjaka i kitnjaka u Francuskoj je na početku. Nakon 1973. godine su poduzeti prvi koraci primjenom direktive Europske zajednice iz 1966. godine, kojom se regulira sakupljanje i prodaja žira i sadnica, čije porijeklo mora biti barem iz izabranih sastojina. Opisom kriterija izbora sastojina i analizom sjemena u prometu autor je ustanovio da većina sjemena potječe iz izabranih sjemenskih sastojina. 4. POSSIBLE STATUS OF WOOD QUALITY IN OAK BREEDING PROGRAM (Mogući status kvalitete drva u programu oplemenjivanja kitnjaka i lužnjaka). Autor: G. NEPVEU, INRA, Francuska. Autor je prikazao eksperimentalne rezultate istraživanja vrlo velike fenotipske varijabilnosti u kvaliteti drva kitnjaka i lužnjaka obzirom na anatomske karakteristike i tehnološka svojstva. Neki rezultati upućuju autora na zaključak da varijabilnost drva i hrastova može biti pod genetskom kontrolom. 5. OAK LEAF VARIABILITY, USE OF SELECTED FORMS FOR ARBORICULTURES AND THEIR MASS PROPAGATION (Varijabilnost lišća hrastova, upotreba selekcioniranih oblika u arborikulturi i njihovo masovno razmnožavanje). Autor: Ž. BORZAN, Zagreb, Hrvatska. |
| ŠUMARSKI LIST 3-5/1992 str. 107 <-- 107 --> PDF |
Autor je u nekoliko rasadnika u Hrvatskoj selekcionirao veći broj sadnica lužnjaka, koji se ističu varijegiranim lišćem. Takove su sadnice prikladan materijal za daljnja istraživanja nasljeđivanja te osobine. U slučaju trajnog fiksiranja varijegiranosti listova i uspješnog masovnog vegetativnog razmnožavanja takovih genotipova, proizveli bi se klonovi za potrebe arborikulture i urbanog šumarstva. U radu je protumačen citoplazmatski karakter nasljeđivanja varijegiranosti lislova hrasta lužnjaka. Primjenom strojnog cijepljenja različitih kultivara hrasta lužnjaka postignut je uspjeh u cijepljenju od 60%. 6. GENETIC DETERMINANTS OF SHAKE IN OAK (QUERCUS ROBUR L. AND Q. PETRAEA (MATT.) LIEBL.) (Genetičke odrednice zimotrenosti kod lužnjaka i kitnjaka). Autori: R. A. MATHER, P. S. SAVILL i P. J. KANOWSKI, Oxford, Engleska. Predispozicija za zimotrenost lužnjaka i kitnjaka se povećava s povećanjem traheja u ranom drvu. Stoga je potrebno istražiti postojanje genetske kontrole veličine traheja i nekog vanjskog indikatora veličine traheja. Visok stupanj nasljednosti veličine traheja u poljskim pokusima lužnjaka i kitnjaka u Njemačkoj sugerira da selektivno oplemenjivanje radi smanjenja zimotrenosti hrastova može biti uspješno. Ustanovilo se da je vrijeme prolistavanja u korelaciji s veličinom traheja. To može poslužiti za uklanjanje iz sastojine stabala sklonih zimotrenosti već pri prorjedama. 7. BRANCHING IN YOUNG CLONAL OAK (Grananje mladog klonskog hrasta). Autor: R. HARMER, Surrey, Engleska. Istraživan je odnos dužine izbojka, broja pupova i stvaranja grana na stablima, mladim kloniranim hrastovima u kulturi, pod kontroliranim uslovima. 8. CONDITIONS OF THE OAK SELECTION IN POLAND (Uvjeti selekcije hrasta u Poljskoj). Autor: J. SABOR, Krakow, Poljska. Opisani su uvjeti individualne i masovne selekcije hrasta u Poljskoj. Procjenjena je veličina i potencijalna baza sastojina autohtonih i introduciranih vrsta hrasta. 9. ON THE INFLUENCE OF SILVICULTURE AND SOIL ON OAK WOOD COLOUR. REFLECTION ABOUT GENETIC DETERMINATION OF OAK WOOD COLOUR (O utjecaju uzgojnih mjera i tla na boju drva hrasta. Razmišljanje o genetskim odrednicama boje drva hrasta). Autori: J. KLUMPERS1 i G. JANIN2, ENGREF1, INRA2, Francuska. Istraživana je prirodna boja drva oko 200 stabala hrasta kitnjaka i lužnjaka. Boja je određivana spektrokolorimetrom. Starost stabla je najvažniji faktor koji utječe na boju drva. Drvo mlađih stabala je svjetlije (žuče) boje. Količina raspoložive vode je glavni faktor tla koji utječe na boju drva. Obojena srž se počinje razvijati u starosti od 20 godina. 10. THE SELECTION OF SUPERIOR TREES IN NATURAL STANDS OF QUERCUS SUBER L. (Selekcija superiornih stabala u prirodnim sastojinama hrasta plutnjaka). Autor: J. L. GARCIA-VALDECANTOS, Madrid, Španjolska. Terenski radovi na selekciji superiornih stabala hrasta plutnjaka u cilju proizvodnje pluta rađeni su u prirodnim sastojinama hrasta plutnjaka na površini od 16.000 ha, od čega je 8.000 ha čistih sastojina. S obzirom da se otkoravanje radi svake devete godine, godišnje je odabirana površina od oko 800—900 ha, na |
| ŠUMARSKI LIST 3-5/1992 str. 108 <-- 108 --> PDF |
kojoj su procjenjivane dimenzije stabala i fenotipske karakteristike, otpornost na bolesti i štetnike, proizvodnost i kvaliteta kore. Krajem ophodnje (9 godina) selekcionira se 64 stabla, s kojima se započinje test potomstva. 11. QUERCVS SUBER L. BREEDING STRATEGY FOR CORK QUALITY (Strategija oplemenjivanja hrasta plutnjaka s obzirom na kvalitetu pluta). Autori: M. D´ALPIUM i M. I. RULDAO, Lisabon, Portugal. Hrast plutnjak se u Portugalu rasprostire na površini od 670.000 ha, uglavnom južno od rijeke Tagus. To čini 22% ukupne šumske površine, odnosno 8% ukupne površine Portugala. Proizvede se blizu 307,5 tisuća tona pluta godišnje. Analiziran je program oplemenjivanja za proizvodnju pluta s obzirom na masovnu selekciju, vegetativno razmnožavanje, testove potomstva i drugo. 12. IMPROVEMENT OF PLANTATION SEED GROWING (Oplemenjivanje putem sjemenskih plantaža). Autor: V. I. BELOUS, Uman, SSSR. Autor nije doputovao, te rad nije prikazan. 13. A POSSIBLE METHOD FOR ACCELERATING RED OAK GENETIC TESTS (Moguće ubrzavanje genetičkih testova crvenog hrasta). Autori: D. K. STRUVE´ i S. E. Me KEAND2, Columbus, Ohio1, Raleigh, Sjeverna Karolina2, SAD. Polusrodnici 19 stabala crvenog hrasta uzgojeni su u kontejnerima (1 + 0) i presađeni u pokusnu plohu. Prosječna visina nakon prve godine iznosila je 122 cm. Utvrđene su signifikantne razlike između familija za sve mjerene karakteristike. Nasljednost u užem smislu za visine bila je ekstremno visoka (0.918). Kontejnerskom proizvodnjom biljaka može se ubrzati genetsko testiranje crvenog hrasta u smislu bitnog smanjenja vanjskih nepovoljnih faktora u vrijeme osnivanja pokusa. 14. ESTABLISHMENT, MAINTENANCE AND MANAGEMENT OF A NORTHERN RED OAK SEEDLING SEED ORCHARD (Osnivanje, održavanje i gospodarenje sjemenskom plantažom iz klijanaca crvenog hrasta). Autor: I. L. Mac CONNELL, Atlanta, Georgia, SAD. Sjeme 225 familija crvenog hrasta (Q. rubra L„) je sabrano u jesen 1971. godine. Biljke su uzgajane u rasadniku i posađene na teren u proljeće 1973. godine. ´Cilj je bio osnivanje testa potomstva, ali je pokus 1985. godine pretvoren u sjemensku plantažu. 15. OAK TREE IMPROVEMENT IN INDIANA (Oplemenjivanje hrastova u Indijani). Autor: M. V. COGGESHALL, Vallonia, Indiana, SAD. Program oplemenjivanja hrastova u Indijani je započet s četiri vrste: Quercus rubra, Q. alba, Q. falcata var. pagodefolia i Q. robur. Za svaku je vrstu izrađen poseban program, ovisno o važnosti vrste. Program za Q. robur i Q. falcata var. pagodefolia obuhvaća testove provenijencija i testove potomstva. Program za Q. rubra je najintenzivniji i uključuje oplemenjivanje sublinijama, testove potomstva proizvedenog vegetativnim razmnožavanjem slobodno oprašenog sjemena, Za Q. alba je osnovan državni program testiranja provenijencija i potomstva na 4 lokaliteta, s dvije kulture koje služe kao sjemenske plantaže iz sjemena. 16. SEED SOURCE SELECTION AND GENETIC IMPROVEMENT OF RED OAK IN QUEBEC (Izbor porijekla sjemena i oplemenjivanje crvenog hrasta u Quebecu). Autor: J. Mac KAY, Quebec, Kanada. 214 |
| ŠUMARSKI LIST 3-5/1992 str. 109 <-- 109 --> PDF |
Za pošumljavanje crvenim hrastom u Quebecu nema registriranih sjemenskih sastojina. Sjemenske zone su ograničene eko-regionalno, a u pojedinim zonama je slaba kvaliteta prirodnih sastojina. Stoga su osnovani testovi provenijencija i testovi potomstva radi identifikacije genetski superiornog materijala u svakoj zoni. Za duži program oplemenjivanja, osnovat će se populacija izabranih klonova, kojima će se gospodariti kao slobodno oprašenim sublinijama. Kriteriji selekcije su: pravnost, kvalitet furnira i pilanske oblovine, te karakteristike rasta. Reznicama će se razmnažati izabrani klonovi i potomstva, da bi se selekcionirani materijal koristio što prije za praktične potrebe. 17. GROWTH TRENDS IN A WHITE OAK, QUERCUS ALBA, OPEN — POLLINATED PROGENY TEST (Trendovi rasta bijelog hrasta Quercus alba, test potomstva dobivenog slobodnim oprašivanjem). Autor: S. E. SCHLARBAUM, Knoxville, Tennessee, SAD. Ponovljena je statistička analiza izmjera testa slobodno oprašenog potomstva Q. alba. Test je osnovan u zapadnom i istočnom dijelu doline Tennessee. Analiza najboljeg objektivnog linearnog predviđanja srednjih vrijednosti (BLUP) provedena je za visine 1969., 1974., 1978. i 1988,, a za promjere 1988. godine. Poredak srednjih vrijednosti za visine 1974. godine pokazuje geografski trend varijabilnosti visina. Potomstva iz zapadnog područja Tennesseeja rastu brže od onog iz istočnog. Taj se trend visinskog rasta nastavio 1988. Koeficijent korelacije za visine 1969. nije visok u odnosu na visine 1988., dok je koeficijent korelacije visina iz 1974. u odnosu na visine i promjere iz 1988. visok (0,79, odnosno 0,78). 18. VARIATION IN 15 YEARS — OLD QUERCUS ROBUR L AND QUERCUS ALBA L. HEARTWOOD COLOR AND SPECIFIC GRAVITY (Varijabilnost boje srži i specifične težine drva u 15 godišnjoj sastojini Quercus robur i Q. alba). Autori: G. RINK i F. D. Mac BRIDE, Carbondale, Illinois, SAD. Sakupljeni su uzorci drva petnaestogodišnjih stabala iz testa potomstva Q. robur i Q alba radi preliminarnih proučavanja varijabilnosti boje srži i specifične težine. Prosječna specifična težina srži bila je veća od bijeli u obje vrste i to 0,55 prema 0,51 u Q. robur, odnosno 0,57 prema 0,54 u Q. alba. Nasljednost specifične težine drva bijeli i srži je velika za obje vrste (h2>0,60). Boja srži bila je različitija unutar vrste nego između vrsta, ali se nije moglo ustanoviti da je boja srži genetski kontrolirana. Tijekom rada Simpozija formirano je 10 radnih grupa s oko 8 članova po grupi. Radne su grupe razmotrile četiri vrlo važne teme: 1. Da li neke hrastove obrađivati kao vrste ili kao kompleks vrsta? Pod ovom je temom raspravljano pitanje, zapravo dilema: Što bi bilo da botaničari nisu razdvojili hrast kitnjak i lužnjak u dvije zasebne vrste? Kakav bi to značaj imalo za uzgoj, ekonomsku važnost ovih vrsta i metode istraživanja? 2. Populaciona genetika i njena uloga u uzgoju hrastovih sastojina! 3. Konzervacija genetskih resursa hrastova i potreba za zajedničkom strategijom njihovog očuvanja! 4. Da li je oplemenjivanje hrastova uopće realan zadatak? Rasprava i zaključci po ovim temama biti će objavljeni u knjizi referata. 215 |
| ŠUMARSKI LIST 3-5/1992 str. 110 <-- 110 --> PDF |
Terenska ekskurzija Terenska ekskurzija je održana trećeg dana rada Simpozija (4. rujna 1991), na području južnog i sjevernog dijela doline rijeke Loire. Tom su prilikom pokazane prirodne sastojine i kulture različitih vrsta domaćih (Q. 1. Kultura crvenog hrasta. U Francusku je uneseno nekoliko vrsta hrastova (Q. rubra, Q. coccinea i Q. palustris). Najzastupljeniji je crveni hrast. U Francuskoj već ima između 4.000 i 6.000 ha kultura ove vrste, starijih od 20 godina. U rasadnicima se proizvodi oko 5 miliona sadnica ove vrste za podizanje novih kultura. Vidjeli smo kulturu staru 46 godina, zasađenu pored sastojine hrasta lužnjaka iste starosti. Izmjere na plohama (u starosti od 38 godina) su dale slijedeće podatke: Q. rubra Q. robur Broj stabala po hektaruSrednji promjer (cm) Temeljnica (m2) Prosječni prirast temeljnice (m2 godišnje) 1691 12,5 25,9 1,3 1058 15,0 17,6 0,4 2. Oštećenja od mraza u sastojlnama lužnjaka i kitnjaka. (J siječnju 1985. zbog neuobičajeno niskih temperatura, nastale su velike štete od mraza u većini hrastovih sastojina. Analiziran je uzorak od 2550 stabala na površini od 600 ha (1261 stablo kitnjaka, 1189 stabala lužnjaka i 100 nedeterminiranih stabala hrasta). Među njima je 715 stabala (28%) pokazalo oštećenja od mraza. Ustanovljeno je da su lužnjak i kitnjak podjednako osjetljivi na mraz, ali su se pukotine na kit- n jaku javljale na visini od 1,85, a na lužnjaku na visini od 1,35 m. Prostorni raspored pukotina nastalih od mraza, mogao se djelomično objasniti regionalnom razinom plodnosti tla. Štete su bile znatne na ekstremno ispranim tlima i češće na kiselim i hidromorfnim tlima u odnosu na neutralna i srednjevlažna tla. Veće su štete bile na pjeskovitom nego na glinastom tlu. Lokalno promatrano, viša razina podzemne vode je djelovala povoljno, jer su štete na tim lokalitetima bile manje, kao i na položajima sa suviškom vode. Na osnovi izloženog postoji mogućnost izrade modela procjene pojava šteta od mraza na lokalnoj razini. 3. Zajednička staništa lužnjaka i kitnjaka. Mješovite sastojine lužnjaka i kitnjaka postoje u većini zapadnoeuropskih zemalja. Introgresija je česta, a križanje ovih vrsta je moguće i s drugim vrstama hrastova (Q. pubescens, Q. toza i dr.). U šumskom predjelu Berry vidjeli smo susjedne čiste sastojine, ali i mješovite sastojine lužnjaka i kitnjaka sa intermedijarnim tipovima. Na tom staništu su na 32 pokusne plohe provedena istraživanja morfološke varijabilnosti 19 različitih karakteristika (grana, lišća i žira) na 419 stabala lužnjaka, kitnjaka i medunca. Multivarijantna analiza je pokazala da stabla mogu biti klasificirana u tri grupe, te da postoji intermeđijarna grupa s 12 stabala od 419 analiziranih. Hrast medunac pridolazi na vapnenoj podlozi s oko 35 cm tla, kitnjak na kiselim i suhim dreniranim tlima do neutralne reakcije, a lužnjak na tlima s visokom razinom |
| ŠUMARSKI LIST 3-5/1992 str. 111 <-- 111 --> PDF |
podzemne vode (aluvijalna staništa), iako je prisutan na pretežnom dijelu istraživanog područja. Intermedijarni tipovi su nađeni na intermedijarnim staništima, tj. na ocjeditim terenima s neutralnom reakcijom tla. 4. Značaj genetike za praktično uzgajanje šuma. U zapadnom dijelu doline rijeke Loire kitnjak je dominantna vrsta, prisutna na tom području već 7—8.000 godina. Prekriva oko 60% šumskog zemljišta, na površini oko 10.000 ha. Od kraja XVI. stoljeća ovim se šumama gospodari kao visokim jednodobnim sastojinama. Urod žira je vrlo dobar i čest, te se sastojine pomlađuju isključivo prirodnim putem. Ophodnja je oko 200 godina, te svaki dobni razred od 20 godina zaprema 10" o površine. Svaki odjel je po mogućnosti homogen i jednodoban. Svaka sastojina prolazi kroz dva perioda: a) Pomladno razdoblje koje traje 8 do 20 godina, na početku kojega se u sastojini nalazi 70 do 140 starih stabala po hektaru, a na kraju je u cjelosti prekrivena pomlatkom. b) Razdoblje uređivanja i poboljšanja kvalitete se kreće do zrelosti i traje 150 do 200 i više godina. Sukcesivnim proredama uzgajivač smanjuje broj stabala po jedinici površine, ostavljajući najbolje i najkvalitetnije. Uzgojni cilj je imati krajem ophodnje ograničeni broj stabala optimalne veličine i maksimalne vrijednosti. Tijekom ophodnog razdoblja, sastojinama se gospodari u tri faze. Prva je predkomercijalna, koja traje od prve do šezdesete godine. Osnovne mjere koje se poduzimaju teže očuvanju gustoće sastojine radi što bolje prirodne kompeticije stabala za svjetlom, vodom i hranjivima. Gospodari se drugim vrstama, kao što su breza i grab, i uklanja se hrastova stabla koja su s različitim nepoželjnim karakteristikama i deformiranim deblima. Redukcija je u ovoj fazi najznačajnija, jer od početno prisutnih 25 stabala, ostaje samo jedno. Druga faza gospodarenja obuhvaća tzv. komercijalno razdoblje, koje traje od šezdesete godine do početka oplodne sječe. Ovdje od 4 stabla prisutna početkom faze, ostaje na kraju jedno. Selekciju provodi čovjek u pozitivnom smislu, vodeći računa od samog početka o »stablima kandidatima«, koja će ostati za treću fazu, tj. pomladno razdoblje. Ovakav tretman, zasnovan na poželjnoj fenotipskoj selekciji, može vremenom dovesti do smanjenja (osiromašenja) genetske osnove sastojina. S druge strane, u negospodarenim sastojinama, stabla su neprestano izložena djelovanju nepoželjnih gena. Između ove dvije krajnosti mora se u gospodarskim mjerama nalaziti prisutna briga o mogućoj redukciji genetske osnove, kao i o genetskim parametrima pojedinih svojstava (nasljednost i genetska korelacija), o mogućnostima rasprostiranja polena i žira. |