DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-5/1992 str. 94 <-- 94 --> PDF |
Prema ovom autoru rod Quercus L. se rasprostire na sjevernoj hemisferi od umjerenih i tropskih šuma do trnovitih grmova u polupustinjama. Sve vrste roda Quercus su drvenaste i anemofilne, s plodom žirom. Rod je najsrodniji trima sadašnjim monotipskim rodovima Trigonobalanus Forman, Colombobalanus Nixon & Crepet. i Formanodendr on Nixon & Crepet. iz Malezije, jugoistočne Azije, odnosno sjeverne Južne Amerike. Najstariji postojeći fosili hrasta su iz oligocena, premda su rese koje bi mogle pripadati rodu Quercus sačuvane u jantaru nađenom na području Baltika. Trigonobolanoidni fosili su poznati iz oligocena i paleocena u Sjevernoj Americi, a kasnije u Europi. Novije klasifikacije roda Quercus na podrodove i sekcije su nešto modificirane u odnosu na one od CAMUS-ove. Takve klasifikacije razlikuju dva podroda: Quercus i Cvclobalanopsis. Potonji je ograničen na područje istočne Azije i Malezije. Quercus se dijeli u sekcije: Mucronaiae Loudon (crveni hrastovi Sjeverne i Južne Amerike), Protobalanus (Trelease) Schwartz (intermedijarni hrastovi zapadne Sjeverne Amerike), Quercus (bijeli hrastovi istočne i zapadne hemisfere), Ilex Loudon (Euroazija) i Cerris Loudon (Euroazija). 2. NATURAL HYBRIDIZATION WITHIN THE GENUS QUERCUS L. (Prirodna hibridizacija unutar roda Quercus). Autor: B. S. RUSTHON, University of Ulster, Coleraine, Sjeverna Irska. Referat nije održan jer autor nije došao. 3. MATING SYSTEM AND GENE FLOW IN OAK SPECIES (Sistem oplodnje i kolanje gena hrastova). Autori: A. DOCOUSSO, H. MICHAUD i R. LUMARET, INRA, Francuska. Autori su dali pregled literature obzirom na biologiju cvatnje, životni ciklus i sistem oplodnje. Proučavali su rasprostiranje polena eksperimentalno, mjerenjem poiena, sjemena i vegetativnog širenja, te teoretski utvrđivali različite parametre (Fis, Fst, Nm) i rasprostranjenost. Proučavali su i faktore ograničenja kolanja gena (fenologiju, inkompatibilnost i omjer spolova). 4. INTRASPECIFIC VARIATION OF GROWTH AND ADAPTIVE TRAITS IN NORTH AMERICAN OAK SPECIES (Unutarvrsna varijabilnost rasta i adaptivna svojstva sjevernoameričkih vrsta hrastova). Autor: H. KRIEBEL, Ohio State University, Wooster, Ohio, USA. Informacija o varijabilnosti rasta i adaptivnim svojstvima sjevernoameričkih vrsta hrastova je još uvijek jako ograničena, unatoč tome što su osnovani pokusi provenijencija, kultura i testovi potomstva slobodno oprašenih familija. Mnoge su informacije objavljene za Quercus rubra L„ Q. alba L., Q. falcata Michx. i Q. pagoda Raf. Najviše je istraživan Q. rubra, osobito pokusima provenijencija postavljenim u srednjem i zapadno-srednjem području rasprostranjeni a vrste između 39° i 42° sjeverne širine. U tom području provenijencije od zapadnog Mainea do Mississippija (43° do 46° sjev. širine) su obično bolje od onih južnijih u starosti od preko 30 godina, iako su neke familije iz Tennesseea imale najbrži rast. U pokusima na krajnjem jugu južnije provenijencije rastu brže. Otvaranje pupova kod Q. rubra je geografsko svojstvo, ali nije progresivno smjeru od sjevera prema jugu, kao što je žućenje (opadanje) lišća. Stabla porijeklom iz toplijih, sušnijih područja su otpornija na sušu. Postoji visok stupanj varijance u rastu kod sastojine i familije; relativna važnost varijance za provenijencije ovisi o metodologiji. Kod Q. alba prvi rezultati istraživanja sastojina (uzorkovanja) u Indijani pokazuju 200 |