DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6-8/1992 str. 100 <-- 100 --> PDF |
Plitvička jezera, prvi su i naš najstariji nacionalni park, koji je (nakon 1928.) zakonom ponovno proglašen 1949. g. na površini od 194,79 km2. Osnovna osobitost i vrednota nacionalnog parka je 16 većih i mnogo manjih jezera (s oko 2 km2 površine), koja su u 135 m visokom i oko 10 km dugačkom nizu međusobno stepeničasto odvojena sedrenim barijerama s bezbrojem slapova i brzica rijetke ljepote. Jezera pretstavljaju znanstveno vrlo zanimljiv, jedinstven i vrlo osjetljiv prirodan biodinamički sustav, kojeg okru žuju i štite prostrane bukove i bukovo-´jelove šume prašumskog izgleda (Čorkova uvala). Osim florističkih i vegetacijskih poznate su i zoološke (vuk, medvjed, oko !26 vrsta ptica i dr.«, speleološke i dr. značajke. Hotelski i svi ostali turistički objekti i sadržaji u nacionalnom parku bili su poznati, vrhunski i na svjetskoj razini, no nakon terorističkih prepada i pustošenja pružaju žalosnu sliku vandalizma i zločina nad sveukupnim vrijednostima Plitvica. Paklenica je već god. 1929. uživala status »zaštitnoga nacionalnog parka«, a ponovno je zakonski proglašena nacionalnim parkom 1949., na površini od 36,17 km2. Zaštićeno područje zanimljivo je po mnogobrojnim različitim krškim fenomenima. Među njima se ističu veličanstveni klanci (kanjoni) potoka Velika i Mala Paklenica, koji su duboko usječeni u karbonatni velebitski masiv, s okomitim vrletima i liticama čak preko 400 m visokim (Anića kuk). Istaknute prirodne i turističke atraktivnosti izmjenjuju se na prerezu od brdskoga mediteranskog i submediteranskog podnožja, preko gorskog, do vršnog pretplaninskog pojasa i bioklimata južnog Velebita. Risnjak, šumovit gorski masiv s istoimenim najvišim vrhom (1528 m) i njegovim okolišem na površini od 30,14 km2, proglašen je nacionalnim parkom (švicarskog tipa) god. 1953. Vapnenačko-dolomitna i silikatna podloga uvjetuju izrazit reljef i vrlo dojmljive krške pojave (npr. kukove, škrape, ponikve, uvale, polja u kršu) i tome odgovarajući floristički sastav te lokalni i visinski raspored IRISNJAK šumskoga, livadnog i ostalog raslinstva. Risnjačka vegetacija tipičan je predstavnik gorskih i pretplaninkih pred jela Hrvatske i Dinarida, a prirodna je biljnogeografska veza između Alpa i Bal kanskih planina. Osim bogatog i raznovrsnoga biljnoga svijeta, nacionalni park se ističe i faunom i ljepotama iskonske prirode. Mljet. Zapadni dio ovog vrlo privlačnoga j južnodalmatinskog otoka bio je 1948. proglašen »zaštićenom prirodnom rijetkošću«, a god. I960., na površini od 31 km2, nacionalnim parkom. Glavni motivi za to bili su: slikovito Veliko i Malo ´jezero — zapravo vrlo razveden morski zaljev s površinom 169 ha i dubinom 29—46 m, zatim bujnost očuvanih vazdazelenih mediteranskih šuma (crnike i alepskog bora) te kulturno-povijesna i znanstvena baština (Polače, otočić na V. jezeru s benediktinskim samostanom i crk vomćsv. Marije iz 12. stoljeća). |