DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6-8/1992 str. 116 <-- 116 --> PDF |
povećao sječe bez doznake a smanjeni su i uzgojni radovi u 1991. godini prema 1980—89; u prirodnom pomlađivanju na 18",, tog desetgodišta, sadnja na 37",, a njega na 56° „. Dok je u petogodištu 1986—90. godišnje u prosjeku izgrađeno 98 km šumskih cesta u 1991. godini niti kilometar! Naglašava, kako »vlasnici sijeku nosioce funkcija tj. stabla, koje bi kao osnovni nositelji sastojina morali ostati«. U potvrdu toga navodi, da je prosječno doznačeno stablo imalo masu 0,72 m:l a »srednji volumen nesmotreno izabranog a nedoznačenog bio je 1,09 m:!«. Postavlja se pitanje i održavanje grmolike dedroflore koja ljeti služi pticama za gniježđenje a zimi osigurava brst divljači. Stoga »mislim, da se moramo nad problemom privatnih gozdov uz vlasti i šumovlasnike samokritički razmisliti i šumari« završuje Perko svoj članak. Dr Edvard R e b u 1 a, profesor Šumarske škole u Postajni, u denacionalizaciji vidi mnoge negativnosti. Tako se, npr., sa 43% vraćanja površine šuma smanjuje materijalna (financijska) osnova za školstvo i istraživački rad, povećavaju se društvene potrebe za skrb za zaštitne, socijalne i druge neproizvodne funkcije šume i za održavanje zdravog životnog okoliša; smanjuje se broj radnika kao posljedica ukidanja šumskih gospodarstava kojemu bi ostalo tek nekoliko postotaka prvotnih površina i dr. Smatra, da bi šumarstva od uređenja šuma trebalo preći i na uređenje okoliša izvan šume te mjesto da se veže s poljopriv redom trebalo bi se vezati s turizmom, lovstvom, skrbi za okoliš, čuvanje vodova, zaštite od erozije i poplava, itd. Dr Boštjan A n k o, profesor Biotehničkog fakulteta, Odsjeka za šumarstvo, također naglašava potrebu, da se šumarstvo u školovanju odvoji od poljoprivrede i veterinarstva (koji su sastavni dijelovi Biotehničkog fakulteta). Nedopustivo je »vezati šumu u razvojno-istraživalačke programe samo kao sirovinske baze« stoga »šumarstvo traži novi identitet kojeg će razvijati na upravnom, izobrazbenom i istraživačkom području«. Za suvremeno, i buduće, šumarstvo dva su puta: ili samostalno ili uključivanjem u zaštitu okoliša. »Samostalni put vodi u osamljenost (stoga) njegov razvoj nužno vodi otvaranju i povezivanju sa srodnim područjima kako bi stručna i laička javnost istinski u šumi vidjela dobro općeg značaja a šumarstvo kao njegovog skrbnika, zagovornika i tumača«. Takova orijentacija šumarstva povlači za sobom i promjenu u visokoškolskom obrazovanju šumara. Smanjivanje površina društvenih šuma ima za posljedicu i smanjenje broja šumarskih stručnjaka te je potrebna preorijentacija i na druga područja., a to je »čuvanje okoliša ... Doista, naše šumarstvo je djelatnost za okoliš i u svojoj osnovnoj filozofiji ono je tako već dugo orijentirano«. Takove su dileme slovenskog šumarstva. Oskar Piškorić |