DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 6-8/1992 str. 59     <-- 59 -->        PDF

dovode prasad na hranilište. Istodobno to znači da s prihranjivanjem krmača
i prasadi treba otpočeti u prvoj polovini travnja.


6. Za sve uzraste oba spola, prema podacima u tablici 6, mogu se uočiti
ove pravilnosti u njihovom ponašanju kod hranilišta:
— najniža aktivnost divlje svinje u ishrani je od 10—12 h;
— veća učestalost u dolasku krmača i mladih veprova na hranilište javlja
se već od 12—14 h, dok je u iduća dva sata najveća zastupljenost godišnjaka.
Radi ekonomiziranja, tj. da se smanji utrošak hrane od godišnjaka, najbolje
je hranu dovoziti na hranilište između 15 i 16 h;


— dok krmače, godišnjaci i mladi veprovi održavaju svoju aktavnost na
približno ranije postignutoj razini, brojnost prasadi kod hranilišta naglo
raste od 16—18 h.
I ovaj podatak potvrđuje da je optimalno vrijeme dovoženja hrane između
15—16 h;


— najveća aktivnost u ishrani, bez obzira na uzrast i spol divlje svinje,
odvija se od 18—20 h. U to vrijeme, do dolaska starijih veprova, u pravilu
najstarija krmača (dominantna krmača čopora) okrećući »bure-hranilicu«
dozvoljava da ispalo zrnevlje sakupljaju i ostali pripadnici čopora. Tek ponekad
signalima prijetnje ili fizičkog potiskivanja, njuškom ali bez proganjanja,
krmača održava svoju individualnu distancu oko 1 m, na kojoj pored
sebe podnosi i ostale članove čopora. Poslije 19 h kada kod hranilišta počnu
dolaziti i stariji veprovi, preuzima dominantnu ulogu kod hranilišta, protjerujući
ostale članove čopora. U tome i jest nedostatak pretežno noćne aktivnosti
u ishrani krmača i prasadi, što se javlja u slučaju kada su njihovi dnevni
zakloni previše udaljeni od hranilišta (Urošević , et al., 1991.).
7. Podaci u tbalici 7. pokazuju da je učestalost dolaska prasadi po brojnosti
čopora kod hranilišta na oba osmatračka punkta bila najveća kada su
hranu u hranilicama imale i krmače i prasad. Paša u neposrednoj blizini hranilišta,
iako kvalitetna, nije bila adekvatna zamjena za tako intenzivno privlačenje
krmača hranilištima kao u pokusu u kome su »burad-hranilice« za
krmače bile opskrbljene zrnastom hranom.
ZAKLJUČAK


Na temelju rezultata istraživanja i diskusije u ovome radu, zaključujemo:


1. U ljetnjem prihranjivanju divlje svinje u lokalitetu Dvorac (tip otvorenog
lovišta) najzastupljenija, u prosjeku, bila su prasad, zatim u podjednakom
broju dolazile su krmače i godišnjaci, a veprova je bilo najmanje.
2. Brojniji su bili čopori sastava 6—16 divljih svinja. Oprasene krmače
dolazile su u skupinama po dvije, a u približno 30% slučajeva, 3—4. Uz njih
su najčešće bile skupine 5—8 i 9—12 prasadi što je u suglasnosti s utvrđenom
prosječnom veličinom legla, 3,5 prasadi po oprasenoj krmači u ovom
lokalitetu.
3. Najveći broj oprasenih krmača kod hranilišta, evidentiran je u svibnju.