DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6-8/1992 str. 73 <-- 73 --> PDF |
PREGLEDNI ČLANCI — REVIEWS IJDK 630*95 »31« Sum. list CXVI (1992) 313 200-GODIŠMJICA PRVE METODE ZA RAČUNANJE ETATA Radovan KRIŽANEC* »Oni koji zaboravljaju prošlost osuđeni su da je ponovno prožive« G. Santayan a SAŽETAK: šuma može se Povijestpodijelili razvitka znanstvene u nekoliko razdoblja. misli u Početak uređivanjusvake obi lježen je značajnim novim saznanjem koje je utjecalo na unapređenje šumskog gospodarstva. Jedno od tih razdoblja — razdoblje razvitka normalno-zališnih metoda za uređivanje šuma — obilježeno je pojavom prve metode za računanje etata — formulom Austrijske kamelarne takse. Glede uloge koju je odigrala svojom pojavom prije dva stoljeća (1788. god.) kao i pozitivnim utjecajem na očuvanje šuma dugom primjenom, u praksi (1810—1990.), zaslužuje kratku retrospektivu. Ovu retrospektivu napisao sam potaknut sentencom G. S a n- t a y an e, jer su se osnovni principi metode zadržali kao okosnica uređivanja šuma kroz proteklih 200 godina, sve do naših dana. Ključne riječi: normalno-zališne metode, princip potrajnosti prihoda, etat, Austrijska kameralna taksa. 1. Prirodna baština — šuma, ozbiljno je ugrožena. Stupanj destrukcije njene iskonske prirodne izgrađenosti poprimio je takve razmjere, da se o problemima šumarstva raspravlja i u OUN. U situaciji kad je šuma sve manje, a ljudski rod progresivnog nataliteta i nadalje od šume očekuje sve više, pred šumarstvo, a posebno pred uređivanje šuma, postavljen je kompleksan zadatak: zaustaviti destrukciju i ponovno uspostaviti prirodnu ravnotežu. U stalnom nastojanju da trajno očuva povjerenu prirodnu baštinu, uređivanje šuma se oslanjalo na znanstvena saznanja o prirodnoj uravnoteženosti šumskih sastojina i na tim principima izgradilo većinu uređajnih metoda. Međutim, pritom su nova saznanja temeljena samo na rezultatima ´ Dr. Radovan Križanec, Šumarski fakultet Zagreb |
| ŠUMARSKI LIST 6-8/1992 str. 74 <-- 74 --> PDF |
kratkoročnih pokusa bez praktički dokazanog krajnjeg rezultata u dugoročnoj primjeni, odnosno bez jasne vizije šume u budućnosti, teško stjecala »pravo građanstva« u uređajnoj teoriji i praksi. Zbog toga se uređivanju šuma (još i danas) prigovara da je konzervativno i da je ono — glede uloge i značaja ove discipline u šumskom gospodarstvu — jedan od uzroka usporenog trenda promjena u osuvremenjivanju gospodarenja šumom. Ova konstatacija stvara privid da je uređivanje šuma kočnica napretka šumskog gospodarstva. Konstatacija je po našem mišljenju ishitrena i površna, jer ne uzima u obzir osnovna obilježja prirodnog razvitka šume iz kojih proizlaze gospodarske zadaće uređivanja šuma. Dugo trajanje proizvodnog procesa zahtijeva stabilnu organizaciju dugoročnog rasporeda gospodarskih postupaka u vremenu. Velike površine prekrivene šumom zahtijevaju postojanost prostorne podjele i rasporeda korištenja sastojina u prostoru. Prva, osnovna zadaća uređivanja šuma se prema navedenim obilježjima šumskog gospodarenja sastoji u kontinuiranom dugoročnom planiranju i trajnom vođenju gospodarenja. Nužnost kontinuiteta dugoročnog planiranja i trajnog praćenja realizacije planova ne može se kvalificirati kao konzervativizam. Brojni biotički, abiotički i antropogeni faktori se u kompleksnoj interakciji utjecaja na razvitak pojedinih stabala, sastojina kao i cijele šume međusobno nadopunjuju, isključuju i po dominantnosti utjecaja neprekidno mijenjaju. U takvoj situaciji, jedina pretpostavka uspješne organizacije i vođenja gospodarenja od strane uređivanja šuma je kontinuitet praćenjarazvitka šuma. Ono mora u svakom momentu imati uvid u postojeći produktivni potencijal šumskih resursa, kako bi moglo ispunjavati i drugu osnovnu zaduću koja se sastoji u trajnom podržavanju uravnoteženosti između produktivnog potencijala šume s jedne i zadovoljenja različitih potreba zajednice koje se iz šume mogu polučiti po principu potrajnosti sveukupnogkorištenja, s druge strane. Kontinuitet praćenja razvitka uz trajno podržavanje uravnoteženosti odnosa šumske produkcije i sveukupnog korištenja ni u kom se slučaju ne može poistovjećivati s konzervativizmom. Stalno rastuće potrebe zajednice za sveukupnim korištenjem šumskih resursa, uređivanje šuma ne može zadovoljavati samo podržavanjem uravnoteženosti odnosa produkcije i korištenja na razini postojećeg stanja šume. Povećavanje i proširivanje dijapazona korištenja šumskih resursa nameću uređivanju šuma treću osnovnu zadaću koja se sastoji u stalnom podizanju, proširivanju i optimalizaciji produktivnog potencijala šumskih resursa (Klepac, D., 1987.). U rješavanju ove zadaće uređivanje šuma nastoji iznalaženjem optimalne veličine zalihe i njene strukture, najvećeg mogućeg prirasta i najpovoljnijeg odnosa: drvna zaliha — prirast — etat u svim tipovima šuma i oblicima gospodarenja postići razinu optimalne uravnoteženosti, jer samo u tom slučaju može u potpunosti zadovoljiti princip potrajnosti sveukupnog korištenja. 314 |
| ŠUMARSKI LIST 6-8/1992 str. 75 <-- 75 --> PDF |
U sklopu ove zadaće, uređivanje šuma nije samo puki voditelj evidencije o stalnom smanjivanju šumske površine, što se s obzirom na ovlaštenja ne može zaustaviti. Kontinuirano, maksimalno se zalaže za povećavanje šuma pravovremenim pošumljavanjem postojećih i sječama određenih vrsta ogoljelih površina. Realizacija navedenih osnovnih zadaća uređivanja šuma djelomično je ograničena krutošću pozitivnih zakonskih propisa, koji su ponekad brana kreativnosti prevoditelja radova (G a š p a r e v i ć, F., 1987.). Osim toga, organizacija i način financiranja dugoročnih znanstvenih istraživanja, uvjeti rada kao i zastarjelost opreme, nisu usklađeni s potrebama te je uređivanje šuma prisiljeno koristiti postojeće provjerene metode, postupke i formule, jer za uvođenje novih — s obzirom na neprimjerene okolnosti — nema uvjeta. Uz ograničene mogućnosti unapređenja realizacije osnovnih zadaća, predbacivati uređivanju šuma da se u radu koristi linijom manjeg otpora, a dugoročnu primjenu provjerenih metoda etiketirati konzervativizmom, nije ništa drugo već osporavanje značaja i uloge ove discipline u šumarstvu, zatvaranjem očiju pred činjenicama. Da nije u pitanju konzervativizam, pokazati će i bez posebnih obrazloženja ova retrospektiva postanka i primjene jedne od najstarijih metoda za uređivanje šuma u nas. 2. U povijesti razvitka znanstvene misli u uređivanju šuma nisu rijetki slučajevi da su se izvjesne metode, postupci i formule vrlo dugo zadržali u uređajnoj teoriji i praksi. Njihovo prihvaćanje i duga primjena u najširoj praksi dokazuju da su bile temeljite, svrhovite i jamčile kontinuitet razvitka i opstanka šuma. Jedna od takvih je i formula Austrijske kamelarne takse, koju H. Knuche l (1950., str. 160) i naziva Opća formula za etat. Formula je nastala iz nužde u vrijeme reformacije Josipa II., najstarijeg sina Marije Terezije, poznate šumarskoj javnosti po prvom Zakonu o šumama (1769. god.), koji se smatra i našom prvom Instrukcijom za uređivanje šuma na hrvatskom jeziku. U početku formula služi za određivanje vrijednosti šuma (od 1788. god.), a nedugo zatim (od 1810. god.) počinje se primjenjivati i za računanje etata u uređivanju šuma. Postanak metode može se u najkraćim crtama opisati ovako: Poslije smrti majke (1780. god.) Josip II. preuzima austrijsko prijestolje. Postaje samovladar. Vlada autokratski bez Sabora. Odmah započinje opsežne reforme u duhu prosvjetiteljskog apsolutizma. Prve mjere upravljene su protiv crkve. Godine 1781. oduzima katoličkoj crkvi položaj državne crkve (religio dominans). Slijedeće godine zatvara samostane i konfiscira imovinu, jer isusovce (jezuite) smatra najjačom pro ture formacijskom snagom. Prostrane konfiscirane površine šuma i poljoprivrednog zemljišta stavlja pod državnu upravu. Oduzeta imanja uprava je procjenjivala i prodavala. Pri procjeni dolazilo je do oprečnih postupaka i nesporazuma, jer se vrijednost konfisciranih samostanskih šuma određivala po upotrebnoj vrijed |
| ŠUMARSKI LIST 6-8/1992 str. 76 <-- 76 --> PDF |
nosti starih za sječu zrelih sastojina, pa se vrijednost mladih sastojina i vrijednost zemljišta nije mogla procijeniti. To je potaknulo Josipa II. da od stručnjaka zatraži mišljenje o načinu procjene vrijednosti šuma. Od brojnih pristiglih mišljenja usvojeni su prijedlozi najviših činovnika dvorske kancelarije Lerbacha, Kaschnitza, Erbe na, Aisnera i Holzmeiste r a. Vrijednost šuma — prema njihovu prijedlogu — valja procjenjivati po prihodnoj sposobnosti šuma, kapitaliziranjem šumske rente za šume kao organske cjeline. Izdvojeni prijedlog Holzmeistera , da se vrijednost šuma određuje razlučeno po vrijednosti zemljišta i vrijednosti sastojina, (kako se i danas računa vrijednost šuma) nije usvojen s obrazloženjem: šumska renta sadrži oba prihoda (zemljišta i sastojine) koji se ne mogu razlučiti pa prema tome ni vrijednost posebno izračunati. Na osnovi carske odluke od 7. VII. 1788. god. o usvajanju spomenutog prijedloga prve četvorice, dvorska kancelarija izdaje 12. VII. 1788. god. Uredbu u obliku »normale« za procjenu vrijednosti samostanskih šuma. Kasnije — sve do 1870. god. — procjenjivana je po toj Uredbi i vrijednost državnih šuma namijenjenih prodaji a potom i vrijednost vlastelinskih šuma kod diobe i izravnanja u pravima nasljedstva. »Normala« je najveća moguća drvna masa stručno njegovane sastojine u dobi sječe (fundus instruetus), ali one vrste drveća koja se na tom (apsolutno šumskom) zemljištu može najbolje uzgojiti. U Uredbi je »normala« definirana kao najveća količina drveta koju stručno rukovođena šuma može svake godine dati, što izraženo stručnim jezikom znači da je »normalu« pretstavljala drvna masa najstarije za sječu zrele sastojine, koja je do dobi sječe postigla najveći prosječni godišnji sječivi prirast. Prosječni godišnji prirast određen kvocijentom »izmjerene drvne mase« i »stručno utvrđene starosti« (ophodnja) tijekom koje je šuma postigla zrelost za sječu, koristio se kao element obračuna vrijednosti. Godišnji neto prihod jednak je umnošku prosječnog godišnjeg prirasta i cijene drveta na panju, umanjen za godišnje upravne troškove. Kapitaliziranjem neto prihoda određenim kamatnjakom dobivena je vrijednost šuma (komercijalna zrelost). Za nedovoljno njegovane, kao i za sječu još nezrele šume vrijednost se određivala tako da je prethodno utvrđena »normalna drvna masa« i njezina vrijednost u šumi zreloj za sječu uzrasloj na zemljištu istog boniteta, a zatim vrijednost nenjegovane ili nezrele sastojine srazmjerno razlici drvne mase i njezine vrijednosti od »normale«. Iako je formula bila namijenjena računanju vrijednosti šuma, njena pravilna primjena pretpostavljala je dobro poznavanje i što točnije definiranje osnovnih parametara šume značajnih za pojmovno cjelovit stručni opis njenog stanja u vrijeme procjene. Brojnost stručnih parametara potaknula je šumarske stručnjake da onaj dio izvorne formule koji se odnosi na šumu transformiraju u oblik primjenjiv i u šumarstvu. Njihova nastojanja ubrzo postaju stvarnost. Prvi pokušaj prilagodbe Austrijske kameralne takse za primjenu u šumarstvu potječe od J. Bolima , 1805. (nadšumara iz Moravke). On je gra 316 |
| ŠUMARSKI LIST 6-8/1992 str. 77 <-- 77 --> PDF |
lički sa slikom pravokutnog trokuta — kojim se i danas u teoriji uređivanja šuma prikazuje normalna drvna zaliha visoke regularne šume — analitički dokazao da se kao normalna drvna zaliha visoke regularne šume (V) može uzeti polovica drvne mase najstarije za sječu zrele sastojine M„ V u (SI. 1). V=F^3 =Fr_z-: M" ,, M^-AJ. M, V /U 2 A Si 1. Iz slike se jasno vidi da su površina trokuta (puna linija) i površina pravokutnika (crtkana linija) jednake. Prijedlog J. Böh m a je od dvorske kancelarije najprije odbijen, a zatim 1810. god. usvojen i preporučen za primjenu. Primjenom formule Austrijske kameralne takse u uređivanju šuma, započinje epoha normalno-zališnih metoda uređivanja. Povodom 100-godišnjice postanka metode, Dimit z (1888., str. 309— —315) nakon detaljnog prikaza uvjeta nastajanja metode za računanje vrijednosti šuma iz koje se razvila metoda Austrijske kameralne takse zaključuje, da je metoda Austrijske kameralne takse »postala izlaznom točkom sviju onih metoda uređenja šumskih prihoda, koje se oslanjaju na normalnu zalihu, . . .« te citira Karla He y er a koji kaže: »da je austrijska kamcralna taxacija jedno od najdublje promišljcnih djela, koje je i danas još, pošto se je šumarska znanost u svim granama mnogo više obrazovala, svome tvorcu nedvojbeno prvo mjesto na polju uređenja šumarskih prihoda osigurala«. Prigodom 150-godišnjice metode, N e n a d i ć, D. ovu misao potvrđuje i smatra osnovne principe metode trajnim aksionom (1939., str. 489), a mi se prigodom 200-godišnjicc tome pridružujemo. |
| ŠUMARSKI LIST 6-8/1992 str. 78 <-- 78 --> PDF |
3. Iako je od postanka metode prošlo više od dva stoljeća (1788—1991.), a od prve primjene u utvrđivanju šuma preko 180 godina (1810—1991.) te iako većina autora smatra da metoda ima danas samo povijesnu vrijednost, ovim osvrtom obilježavamo njen 200-godišnji jubilej zbog pionirske uloge koju je odigrala i u našem šumarstvu, a posebno u uređivanju šuma. Glede vremena u kojem je nastala, metoda je po osnovnim principima u odnosu na suvremena uređajna saznanja vrlo napredna; a njenu pionirsku ulogu potvrđuje pojmovna i bitna istovjetnost s danas primjenjivanim entitetima. 1. Primijenjena stručna terminologija je nesumnjivo uz Prvi Zakon o šumama od 1769. god. preteča današnjih stručnih pojmovnih formulacija: — Površina šuma. Nužnost poznavanja površine za sječu zrelih sastojina ukazuje na postojanje prostorne podjele po starosnom kriteriju izlučivanja. — Normala (fundus instructus), vezana je uz nekoliko pojmovnih formulacija: a) određivala se samo za stručno upravljanje i njegovane šume — što danas odgovara pojmu gospodarske šume. b) pri određivanju normale trebalo je uzeti u obzir mjesne prilike i stanje šume uz stručno obrazloženje priloženo elaboratu. — Danas taj dio uređajnog zapisnika zovemo Opis sastojina, jer uz brojčane pokazatelje sadrži i opis relevantnih elemenata za gospodarenje koji se ne mogu brojčano izraziti. c) normala se obvezno utvrđivala za onu vrstu drveća, koja se na tretiranom apsolutnom šumskom zemljištu može najbolje uzgojiti. Ova komponenta normaliteta je prvi nagovještaj potreba uvođenja tipologije u uređivanje šuma s vrstom drveća kao osnovnim kriterijem izlučivanja sastojina. — Danas primjena ekološko-gospodarskih tipova pretstavlja jedan od nekoliko mogućih znanstvenih temelja normaliteta, pa ovaj zahtjev smatramo prvim pokušajima uvođenja gospodarenja na tipološkoj osnovi. 2. Uvodi u primjenu pojam i model normalne šume, definira vrijeme zrelosti za sječu te načine određivanja odnosno računanja poprečnog dobnogprirasta, prosječnog godišnjeg sječivog prirasta i etata. 3. Princip polrajnosti prihoda na drvu temelji na osnovnom postulatu uravnoteženosti: u normalnoj šuma sječe se prirast. Prosječni godišnji prirast je osnovni regulator a diferencija konkretne i normalne drvne mase dodatni pokazatelj sječnih zahvata. U toj kombinaciji osiguravaju svakogodišnju sječu jednakih količina drvne mase u tretiranoj šumi. Do danas se taj najstariji uređajni princip pojmovno i bitno mijenjao tako, da je u konačnom obliku proširen na sve funkcije šume (princip sveukupnog korištenja), a kalkulacija etata proširena na više jedinice prostorne podjele. 4. Općeniti oblik formule za etat za sve normalno-zališne metode |
| ŠUMARSKI LIST 6-8/1992 str. 79 <-- 79 --> PDF |
Konkretna drvna zaliha — Normalna drvna zaliha Etat = Prirast + — 7——;"". (1) Vrijeme izjednačenja se kod pojedinih autora razlikuje po načinu na koji je određivan pojedini član formule. U biti onatrijske kamelarne takse: odgovara najjednostavnijem obliku formule AusVK VN E = i,. + (la) u u kojoj pojedini simboli imaju slijedeće značenje: E = godišnji etat glavnog prihoda iv = godišnji prirast svih sastojina u šumi VK = konkretna drvna zaliha V\- = normalna drvna zaliha (fundus instruetus) u = ophodnja (ili a = vrijeme izjednačenja zaliha VK i VN-). »Osnovna misao« — prve metode za računanje etata — »je zdrava i od vječne trajnosti za osiguranje prihoda šuma« (Đ. N e n a d i ć, 1939., str. 489). Njeni temeljni principi su jasni i logični. U svakoj šumi može se predvidjeti za sječu prirast, više ilii manje od prirasta, ovisno o stanju šume i odnosu konkretne i normalne drvne zalihe. U šumi gdje je konkretna drvna zaliha jednaka normalnoj, etat je jednak prirastu. Kad je u šumi konkretna drvna zaliha veća od normalne (VK > VN) sječe se više od prirasta, a u obrnutom slučaju (VK < VN) manjeod prirasta. Ovako određen etat jamči potrajnost prihoda na drvu. Ovi osnovni principi metode Austrijske kameralne takse — kako smo to i uvodno naglasili — usvojeni su i u uređaj noj praksi zadržani tijekom protekla dva stoljeća, tako da su i danas okosnica suvremenih metoda uređivanja šuma (D. Klepac, 1961, str. 28 i dr.). 5. Sve normalno-zališne metode teže jedinstvenom cilju — uspostavljanju normalnog stanja šume. Pritom polaze od pretpostavke, da se normalno stanje može postići ako se u šumi uspostavi normalna drvna zaliha. Prevođenjem konkretne drvne zalihe na normalnu, bit će osiguran princip potrajnosti prihoda na drvu, izražen izračunatim etatom. Prevođenje valja obaviti u tzv. »vremenu izjednačenja« drvnih zaliha. Konkretna drvna zaliha prevodi se u normalnu na dva načina, pa se metode dijele u dvije skupine: metode užitnog faktora i prirasne metode (Klepac , D. 1952, str. 241—242). Međusobno se razlikuju po tome što normalnu drvnu zalihu i godišnji etat određuju primjenom različitih formula. Po tome se svrstavaju i u »metode formula«. Metode užitnog faktora (»užitnog postotka«) (Paulsen, Hundeshag e n, Mantel, M a s s o n) računaju etat po općoj formuli EK = VK 0,0p (2) Etat = konkretna drvna zaliha X užitni faktor (2a) 319 |
| ŠUMARSKI LIST 6-8/1992 str. 80 <-- 80 --> PDF |
u kojoj je užitni faktor definiran Hundeshagenovom formulom Ex Normalni etat ili normalna masa najstarijeg dob. raz. °.0p = t = (3) VN Normalna drvna zaliha Oba parametra određuju se iz prirasno-prihodnih tablica. Prirasne metode (Austrijska kameralna taksa 1788., Hub er, Karl, C. Heyer, G. Heyer, Breymann, Tomić, Gehrhardt, Flury i dr.) računaju etat po općoj formuli (1), istovjetnoj formuli Austrijske kameralne takse (la), u kojo je u = a: VK —VN E = iv 4 (lb) a Iz osnovnog razmjera Hundeshagenove metode EK : VK = EK : VN (4) koji se može prikazati i odnosom Ex : EK = VN : VK (4a) izvodi se formula za računanje etata po metodi užitnog faktora, oblika istovjetnog formuli lb: (EK —EN) (VK—Vx) — (4b) ^r~-—v7-~ VK —V* EK = ES !- (5) v.\ EN ´ Iako su formule (lb) i (5) istovjetnog oblika i obje određuju isti etat glavnog prihoda, one se međusobno bitno razlikuju, jer pojedini članovi nisu međusobno istovjetni. Prvi član formule (lb) je osnovni indikator veličine sječnog zahvata — tečajni prirast konkretne drvne zalihe (iv). U formuli (5) prvi član predstavlja normalni etat (E\), koji će se na osnovi užitnog faktora (»užitnog E.\ p postotka«) *= određenog iz prirasno-prihodnih tablica užiti, ali od konkretne drvne zalihe. Ovako određen normalni etat Ex p E V v =-T; = - IOO je u suprotnosti s valjanim gospodarenjem, jer se pri računanju etata ne polazi od tečajnog prirasta konkretne drvne zalihe šume, nego od optimalnog produktivnog potencijala, kao da se šuma već nalazi u normalnom stanju i da je produktivni potencijal, koji predstavlja glavni cilj kojemu se teži, već postignut. |
| ŠUMARSKI LIST 6-8/1992 str. 81 <-- 81 --> PDF |
Vrijeme izjednačenja drvnih zaliha (a) u nazivniku drugog člana for- Vx 100 mule (5) izraženo je indirektno kvocijentom a = _ " — ti. reciproč- Ev p nom vrijednošću faktora. Ono se ne izabire kao kod drugih metoda na osnovi stanja šume nego se smatra jednakim broju normalnih godišnjih etata (EN) koji se mogu užiti od normalne drvne zalihe (V\) ili broju normalnih godišnjih priraštaja p normalne zalihe, čiji zbroj predstavlja etat EN- = V\ ~~ Nedostatak izvorne formule Austrijske kameralne takse (la) u kojoj je vrijeme izjednačenja drvnih zaliha (VK = VN) bilo jednako ophodnji (u), popravio je Kar l (1838). On vrijeme izjednačenja (a) izabire ovisno o veličini drvnih zaliha i stanja šume. Kasnije G. Heye r vrijeme izjednačenja drvnih zaliha računa iz razlike usvojenog etata i izmjerenog prirasta formulom: VK —V» a = (6) ER — iv Formulu bi valjalo aktualizirati i iskustvene procjene o vremenu potrebnom da se u šumama zahvaćenih sušenjem uspostavi prvobitno stanje zamijeniti ovim jednostavnim ali egzaktnim pokazateljem. Njegovom primjenom povećati će se točnost prognoze razvitka, a dugoročno zacrtanom cilju gospodarenja, glede moguće alternacije prevoditelja radova, zajamčiti realizacija. Iz bogate literature saznajemo da su pokušaji poboljšanja metode Austrijske kameralne takse obilježili jednu značajnu epohu razvitka znanstvene misli u uređivanju šuma. No težnje za poboljšanjem metode »imaju često svoj izvor više u zabludama i šablonskom primjenjivanju metoda u praksi, nego li u samoj biti toga metoda«. (Đ. Nenadić , 1939., str. 487). To pokazuje i analiza izvedenica razvijenih iz formule Austrijske kameralne takse. Brojni autori (Paulsen 1795., Ch. Carl Andre — otac 1811., F. X. Hub er 1812., Hundeshagen 1821., Emil A. Andre — sin 1823., H. Karl 1838., Karl Heyer 1848., Mantel 1852., Breymann 1855., Feistmantel 1856., Gustav Hever 1862., M a s s o n 1875., A. Tomić 1833., L. Huf nagi 1911., Miklitz 1916., A. K e r n 1916., Gehrhardt 1923., Flury 1923., D. Klepac 1952., 1961., Doležal 1964., Širne k 1964., Križane c 1984—85.) uspjeli su poboljšati kvalitetu i točnost određivanja pojedinih elemenata izvorne formule, ali — do danas — ni jedan nije uspio promijeniti netom istaknute osnovne bitne principe metode. 6. Osnovni principi metode Austrijske kameralne takse kao i većina na istim principima izvedenih formula, imaju karakter vremenskog uređivanja šuma. Osnivaju se na masi i prirastu — realnim pokazateljima obračuna etata i slobodnom izboru sastojina za sječu. |
| ŠUMARSKI LIST 6-8/1992 str. 82 <-- 82 --> PDF |
Od četiri temeljna pitanja o etatu: kada, gdje, koliko i kako sječi, od govaraju na dva: koliko sječi i kada sječi, Ne propisuju ni mjesto sječe, niti način sječe. Sloboda izbora mjesta i načina sječe razlogom su da su se normalno-zališne metode dugo zadržale u praksi. U literaturi nalazimo vrlo različite, često i oprečne oejene primjene ovih principa u praksi, što znači da nisu konačno valorizirani. Zabinjavajuće stanje šuma nameće i danas potrebu primjene principa slobodnog izbora sastojina za sječu u okvirima donesenih planova, jer trend sušenja i prostorni raspored oštećenih stabala onemogućuju strogu primjenu propisa o redoslijedu i načinu sječa. U interesu brze sanacije i obnove, valjalo bi izrazito oštećene sastojine izlučiti u posebne računske jedinice (uređajne razrede), a prevoditelju radova — u cilju iznalaženja najboljih rješenja — omogućiti slobodu izbora mjesta i načina sječe. Iako je u teoriji prevladalo mišljenje da se normalno-zališne metode mogu upotrijebiti za kontrolu etata izračunatog po kojoj drugoj metodi (J udeich 1885., Wagner 1928., Abetz 1935., Baader 1945., Nenadić 1929., Šenšin 1934., Šurić 1948., Knuchel 1950., Miletić 1951., Klepa c 1965.), ove su metode u praktičnom uređivanju našle široku primjenu. Prostor nam ne dozvoljava detaljniju analizu, pa o primjeni ovih metoda dajemo samo sažetak. Formulu Austrijske kameralne takse i njene izvedenice nalazimo u Naputku od 1881. god., Naputku od 1903. god., Uputstvima od 1931. god., Privremenim uputstvima od 1946. god. i svima ostalima do zadnjeg važećeg Pravilnika od 1985. godine. Primjenu formule Austrijske kameralne takse odnosno njenih osnovnih principa nalazimo u brojnim službenim propisima za uređivanje šuma zemalja kojih se šumarstvo razvijalo pod utjecajem »njemačke škole«. U svima se sječni zahvati osnivaju na godišnjoj potrajnosti prihoda definiranog etatom izračunatim ili obvezno kontroliranim po formuli Austrijske kameralne takse ili njenim izvedenicama. U Sloveniji Drasa l (1924., str. 594) koristi pri uređivanju prebornih šuma Snežnika formulu Austrijske kameralne takse. U Bosni i Hercegovini prva Instrukcija od 1909. propisuje Metodu dobnih razreda uz primjenu formule Austrijske kameralne takse i Feistmantelovih prirasno-prihodnih tablica (Mihajlo v I. 1963., str. 226, Drndeli ć M. 1971., str. 108), a u Instrukciji od 1920. god. je za određivanje etata u privatnim i neuređenim šumama propisana modificirana formula W a s znera. (V e s e 1 y D. 1922., str. 293—296). Uz razne modifikacije normalno-zališnih metoda, etat se određivao i primjenom drugih metoda uređivanja, kao npr. po Winklerovoj varijanti Kontrolne metode — ali se izračunati etat obvezno kontrolirao formulom Austrijske kameralne takse (Miletić , Ž. 1951., str. 270). Ideja o metodi i pojam »Austrijska kamerama taksa« potiču — prema Nenadić u (1939., str. 487) iz Čehoslovačke. Naime, u pokrajinama bivše Austrije, šumarstvo je u Češkoj i Moravskoj najnaprednije, šume su najbolje izgospodarene, a metoda Austrijske kameralne takse najviše primjenjivana. |
| ŠUMARSKI LIST 6-8/1992 str. 83 <-- 83 --> PDF |
Od stranih Instrukcija spominjemo prvu (1856. god.) i drugu Uredbu (1878. god.) za uređivanje državnih šuma Austrije, Uputstva pokrajine Baden od 1912. god. Uredbu za uređivanje državnih šuma Prusije od 1938. god., ruske Instrukcije od 1911—1914. i 1926. god. itd. A. A. Bajti n (1964., str. 147, 192) navodi, da se u SAD i Njemačkoj do šezdesetih godina etat računao po formuli Austrijske kameralne takse i njenim izvedenicama od Heyera i Gehrhardta. N. P. An u či n (1962., str. 531—532) smatra, da normalno-zališne metode imaju veliko teoretsko značenje jer omogućuju utvrđivanje pravilnog odnosa između prirasta i zalihe. Po normalno-zališnim metodama je vrlo »udobno« utvrđivati omjer korištenja šume u prebornom gospodarenju. Sličnog mišljenja je i H. Knuche l (1950., str. 160—163), suprotnog Ž. Mileti ć (1950., str. 35). Njegov zaključak o pokušaju rješavanja pitanja etata preborne šume primjenom normalno-zališnih metoda je negativan. Ovaj zaključak kasnije demantiraju Novi sistem uređivanja prebornih šuma D. Klepc a (1961.) i Ekološko-gospodarski tipovi šuma D. Cestar a i suradnik a (1963—1990.). U njima su osnovni principi potrajnosti jedan od temeljnih principa na kojima se metode osnivaju itd. 8. Potrajnost prihoda pretstavlja — uz vrijeme zrelosti za sječu — jedan od najstarijih znanstveno dokazanih temeljnih postulata uređivanja šuma. Poznat je od 1738. godine, kad je Buf f on pred francuskom Akademijom istupio s prijedlogom znanstvenog rješenja pitanja potrajnosti (Ugreno vić, A. 1951., str. 15). Kroz proteklih 250 godina taj se princip u zemljama naprednog šumarstva vrlo uspješno primjenjuje. I u Hrvatskoj, princip potrajnosti je neprekidno prisutan u teoriji i praksi. Međutim, u novije vrijeme pojavljuju se tendencije liberalizacje principa potrajnosti prihoda, naročito za sastojine zahvaćene sušenjem ili poremećene prirodne uravnoteženosti. U prijedlogu liiberalizacije ističe se da u uređajnoj praksi nije nužna primjena principa potrajnosti prihoda u klasičnom smislu. U situaciji kada je šuma sve manje, a ljudski rod od šume zahtijeva i očekuje sve više, prijedlog je mač s dvije oštrice i velikim koeficijentom rizika. O principu prihodne i produktivne potrajnosti i značaju potrajnog šumskog gospodarenja vrlo opširno i kritički piše Ugrenović , A. (1922., str. 149—154, 273—285). Autor smatra da bi svaki pokušaj napuštanja potrajnosti — u praksi značio upropašćivanje naših šuma a u znanosti — njenu negaciju. U istom godištu Šumarskog lista još opširniji priikaz pitanja potrajnosti daje Mileti ć Ž. (1922., str. 314—324, 384—392). O tom faktoru vode računa i najmodernije metode tog vremena. Eliminacija, negiranje potrajnosti ili neprimjenjivanje u praksi, oduzela bi nam pravo da se nazivamo obrazovanim šumarima. Pokušaji prilagođivanja principa potrajnosti stanju šuma i vremenu u kojem se ostvaruju, pronalaze nove valorizacije i atributivna obilježja. Princip potrajnosti prelazi najprije u princip stroge potrajnosti, zatim u princip 323 |
| ŠUMARSKI LIST 6-8/1992 str. 84 <-- 84 --> PDF |
progresivne potrajnosli i konačno u princip potrajnosti sveukupnog korištenja, sukladan sa suvremenim poimanjem polifunkcionalnog korištenja šume. U biti, taj je princip logični krajnji rezultat uravnoteženosti odnosa: drvna zaliha-prirast-etat, osnovnog principa Austrijske kameralne takse. Ovaj odnos — prema Nenadić u (1939., str. 489) predstavlja »osnovku nauke o uređivanju šuma. Doklegod bude šuma i šumarske nauke, ostat će ove tri veličine temelj šumskog gospodarstva«. 9. Umjesto zaključka citiramo misli poznatih uređivača o problemima prikazanim u ovom radu, izrečenih prije 50, odnosno 75 godina. Razlog je jednostavan. Aktualnije su danas nego li u vrijeme kada su izrečene. »Trajnost prihoda šuma je elemenat kulture, koji traži od sadanje generacije odricanje od koristi iz šume za dobro i sreću buduće generacije. Samo ondje, gdje se ovaj princip u punoj mjeri uvažuje, može se govoriti o naprednom šumskom gospodarstvu. Na žalost moramo napomenuti, da se naše šumsko gospodarstvo radi prebrzih sječa starih sastojina od toga principa sve više udaljuje ...« (Nenadić , Đ., 1939., str. 489). U vrlo opširnom komentaru Naputka iz 1903. godine, A. Ker n na str. 8 piše: »Kao što je pokojni šumar, nadzornik B o r o š i ć kao sastavljač toga naputka, tako sam isto i ja bio svojedobno uvjerenja, da naputak treba ne samo da stoji na visini nauke, nego da uvažava i sve principe teorije, nu danas sam došao do uvjerenja, da njeko načelo može u teoriji biti sasvim ispravno, nu da se ipak dade u praksi razno primjenjivati, a najbolja primjena da je ona, koja uzima dovoljan obzir na stanje šuma, na organizaciju šumarske službe, te na naučnu spremu i poslovnu vještinu onih organa, koji u dotičnoj zemlji imaju uređenje šuma provesti«. LITERATURA Anu čin, N. P., 1962: Lesoustrojstvo, Moskva. Bajtin , A. A., et comp., 1964: Lesoustrojstvo v zarubežnih stranah, Moskva. Dimitz , 1888: Die österreichische Cameraltaxe. Centralblatt f. d. ges. F. XIV Wien, str. 309—315. Dimitz-Padežanin , 1888: Austrijska kameralna taksacija, Šumarski list, Za greb, str. 432—438. Doležal , B., 1964: Gasova uprava lesa, Bratislava. Drasal , V. R., 1924: Prebiralni gozd, Šumarski list, Zagreb, str. 593—595. D r n d e 1 i ć, M., 1971: Uređivanje šuma kroz polustoljeće 1919. do 1969. godine, (separat), Šumarski simpozij (Prigodom 300-godišnjice Sveučilišta te 50-godišnjice šumarske fakultetske nastave u Zagrebu), Zagreb. Huf nagi, L., 1895: Preborna šuma, njezina normalna slika, drvna zaliha, prirast i prihod, Šumarski list, Zagreb, str. 134—145. Huf nagi, L.: Die Forsteinrichtung. Vademekum für die Forst- und Holzwirtschaft I, Wien, str. 545. Hufnagl-Veseli-Miletić, 1926: Praktično uređivanje šuma, Zagreb. Jovanović , V., 1952: Uređivanje šuma. Udžbenik za srednje šumarske škole, Sarajevo. |
| ŠUMARSKI LIST 6-8/1992 str. 85 <-- 85 --> PDF |
Judeich , F., 1885: Die Forsteinrichtung, Dresden. Kern , A., 1898: Uređenje prebornih šuma, Šumarski list, Zagreb, str. 300—326. Kern , A., 1916: Praksa uređenja šuma uopće, a kod zem. zajednica napose. Klepac , D., 1952: Uređivanje šuma s oplodnom sječom, Glasnik za šumske pokuse, Zagreb. Klepac , D., 1959: Etat, Šumarska enciklopedija, Zagreb, str. 365—366. Klepac , D., 1961: Novi sistem uređivanja prebornih šuma, Polj.-šum. komora, Zagreb. Klepac , D., 1965: Uređivanje šuma, Zagreb. Klepac , D., 1987: Prirast, Šumarska enciklopedija, str. 63—75, Zagreb, sv. 3. Klepac , D., 1987: Uređajni elaborat, Uređivanje šuma, Metoda uređivanja šuma, Šumarska enciklopedija, Zagreb, str. 547—556, sv. 3. Knuchel , H., 1950: Plannung und Kontrolle im Forstbetrieb, Aarau. K ratsch-Reichstadt , E., 1939: 150 Jahre österreichische Kameraltaxationsmethode, Tharandter forstliches Jahrbuch, Heft 2. K r i ž a n e c, R., 1984: Nekoliko novih formula za računanje etata glavnog prihoda u visokim regularnim šumama, Šumarski list, Zagreb, br. 9—10. Križanec , R., 1985: Jedinstvena opća formula za računanje etata glavnog prihoda u visokim regularnim šumama, Glasnik za šumske pokuse, Vol. XXIII, Zagreb. L a e r, W. et S p e i d e 1, G., 1959: Forsteinrichtung. Grundlagen der Forstwirt schaft, Hannover. L o g e r, L., 1946: Uređivanje Šuma, Šumarski priru.nik II, Zagreb, str. 900—928. Matić , V., 1968: Uređivanje šuma I i II (skripta), Sarajevo. Matić , V., 1983: Normalna šuma, Šumarska enciklopedija, sv. 2, Zagreb, str. 498—508. Mihajlov , I., 1961, 1963: Ureduvanje na šumite I i II, Skoplje. M i k 1 i t z, Th., 1916: Bestandeswirtschaft und Altersklassenmethode, Wien u. Leip zig. Miletić , Ž., 1950, 1951: Osnovi uređivanja prebirne šume I i II, Beograd. M i 1 e t ić, Z., 1954, 1958: Uređivanje šuma, Beograd. Mi t scherlich , G., 1952: Der Tannen-Fichten (Buchen)-Plenterwald, Freiburg. N e n a d i ć, Đ., 1929: Uređivanje šuma, Zagreb. Nenadić , Đ., 1939: Austrijska kameralna taksa i njen 150-godišnji jubilej. Šu marski list, Zagreb, br. 8—9. O rlov, M. M., 1928: Lesoustroistvo. Tom III, Leningrad. Šafar , J., 1948: Preborna šuma i preborno gospodarenje, Zagreb. Šenšin , A. J., 1934: Uređenje šuma, Beograd. Š i m e k, J., 1964: Entwurf einer waldgerechten Methode zur Berechnung des End nutzungsetat. Algemeine Forst und Jagdzeitung, Heft 6. Ugrenović , A., 1922: Potrajnost šumskog gospodarenja, Šumarski list, Zagreb, " str. 149—154, 273—285. Ugrenović , A., 1951: Šuma u svijetlu nauke, JAZU, svez. 2, Zagreb. V e s e 1 y, D., 1922: Upotreba austrijske kameralne takse za izračunavanje etata, Šumarski list, Zagreb. Enciklopedija Leksikografskog zavoda sv. 3, Zagreb 1967, str. 211, 299. Povijest šumarstva Hrvatske 1846—1975, Zagreb 1976. Naputak za izmjeru, procjenu i uređenje gojitbe šuma imovnih obćina u hrv.- slav. krajiškom području, List zemaljske uprave za hrv.-slav. Vojnu krajinu od 16. srpnja 1881. Naputak za sastavak gospodarstvenih osnova odnosno programa šuma stojećih pod osobitim javnim nadzorom od 23. travnja 1903. godine. Uputstva za uređivanje državnih šuma od 1931. godine, Zbornik šum. zakona i propisa II. dio, 1932, str. 289—402. |
| ŠUMARSKI LIST 6-8/1992 str. 86 <-- 86 --> PDF |
Uputstva za doznaku stabala i određivanje prihoda u prebornim šumama, Beograd 1937. Privremena uputstva za uređivanje šuma od 1946. godine. Opća uputstva za uređivanje šuma od 1948. god. Šumarstvo br. 1—2, Beograd 1948. Pravilnik o izradi šumskoprivrednih osnova, osnova gospodarenja i programa za unapređivanje šuma, Narodne novine br. 13/1976, Zagreb. Pravilnik o načinu izrade šumskogospodarskih osnova područja, osnova gospodarenja gospodarskim jedinicama i programa za gospodarenje šumama, Narodne novine br. 19/1981, Zagreb. Pravilnik o načinu ..., Narodne novine br. 42/1985, Zagreb. Zakon od 15. lipnja 1873. o imovnih općinah u hrvatsko-slavonskoj krajini. Zakon o šumama od 26. ožujka 1894. god. koje u Hrvatskoj i Slavoniji stoje pod osobitim javnim nadzorom. Zakon o šumama od 21. prosinca 1929. godine. Zbornih šumarskih zakona i propisa I. dio, Ministarstvo šuma i rudnika 1932. Opći zakon o šumama od 21. prosinca 1947. godine. Službeni list FNRJ broj 106, dana 13. prosinca 1947. godine. Osnovni zakon o šumama od 1961. godine. Izmjene i dopune Osnovnog zakona o šumama od 1961. Narodne novine, 1965. g. Zakon o šumama (Republički) od 1967. g. Narodne novine br. 19/67 i 28/1967. Zakon o šumama iz 1977. godine, Narodne novine br. 20/1977. Zakon o šumama iz 1983. goodine, Narodne novine br. 54/1983; Ispraci, Narodne novine br. 5/84; Izmjene i dopune, Narodne novine br. 32/87, 47/89, 41/90. Zakon o šumama iz 1990. godine, Narodne novine br. 52/1990. i na osnovu ovog Zakona donesene izmjene i dopune Pravilnika od 1985. godine, Narodne novine br. 6/1991. godine. 200 Jahre seit der ersten Etatrechnungsmethode Zusammenfassung Die Geschichte des wissenschaftlichen Denkens in der Forsteinrichtung kann in einige Epochen geteilt sein. Der Anfang jeder ist durch ein neues Wissen gekennzeichnet und hat die Forstwirtschaft gefördert. Eine der Epochen — die Zeit der Entwicklung der Normalvorratsmethoden — wurde durch die Erscheinung der esten Etatrechnungsmethode gekennzeichnet, der Formel der österreichischen Kameraltaxe. Wegen der Rolle die sie vor zwei Jahrhunderte (1788) spielte, und ihrer positive Einflußes auf den Waldschutz (1810—1990), hat diese Methode eine kurze Retrospektive verdient. Diese Retrospektive habe ich auf Anregung von G. Santayana geschrieben, weil die Prinzipien der Methode als Grundplan der Forsteinrichtung im Laufe der vergangenen 200 Jahre bis heute geblieben sind. Schlüsselworte : Normalvorratsmethode, Haubarkeitsprinzip, Etat, Österreichische Kameraltaxe |