DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 6-8/1992 str. 76     <-- 76 -->        PDF

nosti starih za sječu zrelih sastojina, pa se vrijednost mladih sastojina i vrijednost
zemljišta nije mogla procijeniti. To je potaknulo Josipa II. da od
stručnjaka zatraži mišljenje o načinu procjene vrijednosti šuma.


Od brojnih pristiglih mišljenja usvojeni su prijedlozi najviših činovnika
dvorske kancelarije Lerbacha, Kaschnitza, Erbe na, Aisnera i
Holzmeiste r a. Vrijednost šuma — prema njihovu prijedlogu — valja
procjenjivati po prihodnoj sposobnosti šuma, kapitaliziranjem šumske rente
za šume kao organske cjeline.


Izdvojeni prijedlog Holzmeistera , da se vrijednost šuma određuje
razlučeno po vrijednosti zemljišta i vrijednosti sastojina, (kako se i danas
računa vrijednost šuma) nije usvojen s obrazloženjem: šumska renta sadrži
oba prihoda (zemljišta i sastojine) koji se ne mogu razlučiti pa prema tome
ni vrijednost posebno izračunati.


Na osnovi carske odluke od 7. VII. 1788. god. o usvajanju spomenutog
prijedloga prve četvorice, dvorska kancelarija izdaje 12. VII. 1788. god. Uredbu
u obliku »normale« za procjenu vrijednosti samostanskih šuma. Kasnije


— sve do 1870. god. — procjenjivana je po toj Uredbi i vrijednost državnih
šuma namijenjenih prodaji a potom i vrijednost vlastelinskih šuma kod diobe
i izravnanja u pravima nasljedstva.
»Normala« je najveća moguća drvna masa stručno njegovane sastojine
u dobi sječe (fundus instruetus), ali one vrste drveća koja se na tom (apsolutno
šumskom) zemljištu može najbolje uzgojiti.


U Uredbi je »normala« definirana kao najveća količina drveta koju
stručno rukovođena šuma može svake godine dati, što izraženo stručnim
jezikom znači da je »normalu« pretstavljala drvna masa najstarije za sječu
zrele sastojine, koja je do dobi sječe postigla najveći prosječni godišnji sječivi
prirast.


Prosječni godišnji prirast određen kvocijentom »izmjerene drvne mase«
i »stručno utvrđene starosti« (ophodnja) tijekom koje je šuma postigla zrelost
za sječu, koristio se kao element obračuna vrijednosti.


Godišnji neto prihod jednak je umnošku prosječnog godišnjeg prirasta
i cijene drveta na panju, umanjen za godišnje upravne troškove. Kapitaliziranjem
neto prihoda određenim kamatnjakom dobivena je vrijednost šuma
(komercijalna zrelost).


Za nedovoljno njegovane, kao i za sječu još nezrele šume vrijednost se
određivala tako da je prethodno utvrđena »normalna drvna masa« i njezina
vrijednost u šumi zreloj za sječu uzrasloj na zemljištu istog boniteta, a zatim
vrijednost nenjegovane ili nezrele sastojine srazmjerno razlici drvne
mase i njezine vrijednosti od »normale«.


Iako je formula bila namijenjena računanju vrijednosti šuma, njena
pravilna primjena pretpostavljala je dobro poznavanje i što točnije definiranje
osnovnih parametara šume značajnih za pojmovno cjelovit stručni opis
njenog stanja u vrijeme procjene. Brojnost stručnih parametara potaknula
je šumarske stručnjake da onaj dio izvorne formule koji se odnosi na šumu
transformiraju u oblik primjenjiv i u šumarstvu. Njihova nastojanja ubrzo
postaju stvarnost.


Prvi pokušaj prilagodbe Austrijske kameralne takse za primjenu u šumarstvu
potječe od J. Bolima , 1805. (nadšumara iz Moravke). On je gra


316