DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6-8/1992 str. 9 <-- 9 --> PDF |
IZVORNI ZNANSTVENI ČLANCI — ORIGINAL SCIENTIFIC PAPERS UDK 630*232.318 (Styrax officinalis L.) Sum. list CXVI (1992) 249 GENERATIVNO RAZMNOŽAVANJE DIVUZE (STYRAX OFFICINALIS L.) Mato JURKOVIĆ* SAŽETAK: Kontrolnim i stratificiranim sjemenom vrste Styrax officinalis L. postavljeno je šest pokusa, a svaki pokus s dvijevarijante — sjetvom sjemena u toplom stakleniku te u hladnom i otvorenom klijalištu. Dobivene pozitivne razlike od 50%, 59%, 73!)/o, 60%, 52nQ i 53°/o za klijavost sjemena, a za sjetvu obavljenu u uvjetima hladnog i otvorenog klijalištu u usporedbi s onom u toplom stakleniku, imaju svoje ne samo teoretsko već i praktično značenje. Uzgojem divuze u nasadima i parkovima prvenstveno naših primorskih mjesta, pridonosimo očuvanju i širenju ove veoma važne vrste naše dendroflore. UVOD Rod Styrax L. obuhvaća oko 100 vrsta (R e h d e r 1958, Krüssmann 1962), a prema Beckett-u (1983) 130 vrsta listopadnog i uvijek zelenog nižeg drveća ili krupnijih grmova (porodica Styracaceae A. DC). Vrste ovog roda rastu u tropskim i subtropskim krajevima Amerike i Azije, kao i LI umjereno toplom području Azije i južne Europe. Prema Engler-u i P ran ti-u (Anić 1942) biljke iz porodice Styracaceae nalaze se u nekoliko posve odijeljenih areala. Jedan areal obuhvaća jugoistočni dio Sjeverne Amerike i to od Virginie do Floride i Texasa. Tu raste više vrsta: Styrax americanus Lam., Styrax grandifolius Ait., Styraxpubescens Michx. i dr. Jedna vrsta raste i u Kalilorniji (Styrax californica Torr.). Zaseban areal, kamo spada većina vrsta nalazi se j sjevernoj i srednjoj Braziliji (Styrax reticulata Mart., Styrax ferruginea Pohl, i dr.). Jedan areal rasprostire se od Japana i Kine do Istočne Indije, uključivši Malajski Arhipelag (Styrax serrulata Roxb., Styrax dasyanthus Perk., Styrax japonicusSieb, et Zucc, Styrax obassia Sieb, et Zucc, Styrax benzoin Dry. i dr.). Areal vrste S t i r a x officinalis L. u području Sredozemlja prema tome posve je osamljen. Mnogi autori samo ukratko navode da se vrste roda Styrax L. razmnožavaju generativno i raznim vegetativnim načinima. Baile y (1942) navodi sjetvu sjemena odmah poslije dozrijevanja plodova. Isti autor bilježi i vegetativno razmnožavanje: povaljenicama, zatim cijepljenjem na podlogu * Mr. Mato Jurković, Botanički vrt PMF-a Sveučilišta u Zagrebu 249 |
| ŠUMARSKI LIST 6-8/1992 str. 10 <-- 10 --> PDF |
vrste Halesia Carolina L.; Styrax japonicus Sieb, et Zucc. i Styrax americanus Lam. mogu se razmnožavati i reznicama, ali uz mali postotak zakorjenjivanja. Prema Krussmann-u (1978.), sjeme se sije ujesen, a proklije slijedećeg proljeća. Ani ć (1942, 1980) navodi da kod uzgoja Styrax officinalis L. treba imati u vidu i mogućnost da mu sjeme može preležati do godinu dana. Vukičevi ć (1982.), također spominje da se vrste roda Styrax L. razmnožavaju sjemenom koje se sije odmah poslije sazrijevanja; zatim povaljenicama, reznicama i cijepljenjem na Halesia Kurert — vrste, rod iste porodice. Becket t (1983.) navodi sjetvu sjemena u hladno klijalište i povaljenicama u proljeće ili reznicama u kasno ljeto. U svrhu ispitivanja povoljnijeg postupka sjetve sjemena za proizvodnju biljaka vrste Styrax officinalis L., obavljena je jesenska sjetva odmah poslije dozrijevanja sjemena i predsjetveno tretiranje sjemena metodom hladno-vlažne stratifikacije. U oba postupka obavljena je sjetva sjemena u hladnom kiijalištu i u toplom stakleniku. DENDROLOŠKE KARAKTERISTIKE 1 RASPROSTRANJENOST DIVUZE Divuza ili diviza (Styrax officinalis L.) raste kao listopadni grm ili nisko stabalce visine 2—7 m. Listovi su jajoliki, odnosno ovalni, oko 4 cm dugački i oko 3 cm široki, cijela ruba, odozgo svjetlo-zeleni, a odozdo pokriti gustim srebrnasto-bijelim zvjezdastim dlačicama. Na listu je oko 12 postranih žila. Jednogodišnji izbojci tanki su i vitki, sivkasto-žućkaste boje. Dvogodišnje mladice su crvenkasto-smeđe; imaju po sebi tanke i vlasaste srebrnaste niti. Kora starijih izbojaka je jednolično crvenkasto-smeđe boje i tanka. Pupovi su prekriti vrlo gustim žućkasto baršunastim dlačicama. Dugi su najviše 5 mm. Cvjetovi su bijeli, baršunasto dlakavi, krupni, zvonoliki i mirisavi, na dugačkim stapkama u terminalnim grozdićima (si. 1.). Plod je okruglasta, zelena i pustenasta koštunica promjera 1—1,5 cm. On je prije dozrijevanja debeo i mesnat, a onda tanak i kožast. U plodu je redovno 1 (2—3) sjemenke, koje su okruglaste, oko 8 mm velike, crvenkaste, sjajne, te s nekoliko uzdužnih brazdica. Sjeme klije s dva velika (oko 10 mm) mesnata, i obrnuto, ovalna kotiledona. Smola od divuze (slorax ili styrax) upotrebljavala se u medicini i kozmetici. Danas u trgovini poznata smola pod imenom storax ne potječe od Styrax officinalis L., nego se ona skoro isključivo dobiva zarezivanjem površinskog sloja drveta Liquidambar orientalis Mili. (Kušan 1938.). Prema Krüssmann-u (1962.) Styrax officinalis L. rasprostranjen je u jugoistočnoj Europi i Maloj Aziji. Tu ti n (1972.) navodi da ova vrsta prirodno raste u istočnom dijelu Sredozemlja (Albanija, Kreta, Grčka, Italija, Jugoslavija i Turska). Prema istom autoru raste i u mediteranskom dijelu Francuske. Značajno je napomenuti da u Europi nema živućih vrsta iz roda Styrax, kao ni iz porodice Styracaceae. U europskim nasadima i vrtovima uzgajaju se ponegdje introducirane vrste: Styrax americanus Lam., Styrax japonicus Sieb, et Zucc., Styrax obassia Sieb, et Zucc. i dr. Što se liče Balkanskog poluotoka i susjednog otočja, prirodno divuze ima u Dalmaciji, Grčkoj, Traciji, Cikladima i Kreti, gdje raste u mediteranskim šikarama (Hayek 1931.). |
| ŠUMARSKI LIST 6-8/1992 str. 11 <-- 11 --> PDF |
Styrax officinalis — grančica u cvatu, Botanički vrt, Zagreb (Foto: M. Jurković, 1990.) U Grčkoj raste kao oveći grm, te čini sastavni dio nizinskih šuma na vlažnijim i svježijim terenima; raste zajedno s platanom (Platanus orientalis L.), mirtom (Myrtus communis L.), oleandrom (Nerium oleander L.) i raznim vrstama vrba (Heg i 1966.). U Italiji ima divuze po brežuljcima pokrajine Lazio, gdje raste u izrazito mediteranskom području — u oblasti zimzelenih listača. Fior i (1923—1929.) navodi da se njena tamošnja nalazišta smatraju spontanim, ali da je u tome pogledu potreban daljnji i temeljitiji studij. U nas je Vi s i a n i zabilježio (1826., 1847.) divuzu samo na krševitu tlu otoka Brača. Ovim podatkom poslužit će se Schlosser i V u k o t i n o- vi ć (1869). Haye k (1931) navodi autohtoni pridolazak divuze u Dalmaciji, ali bez točnije oznake nalazišta. Prema Schneidert ! (1912.) ima je i na otoku Visu. Međutim, D o m a c (1955) ne navodi divuzu na otoku Visu. Prema An i ću (1942.) nalazišta divuze nalaze se samo na sjeverozapadnom dijelu otoka Brača ograničena linijom: Splitska — Škrip — Nerežišće — Dračevica — Ložišće. Ona ovdje raste u pojasu zimzelenih mediteranskih listača, ali na mjestima koja su vlažnija i svježija. Također, prema istom aulom rasle mjestimično i na sjeveroistočnom dijelu poluotoka Pelješca, kao i između Podgore i ušća Neretve. MATERIJAL I METODE Plodovi sa sjemenom sakupljeni su ujesen 1988—1990. godine s jednog primjerka vrste Styrax officinalis L. Primjerak se više od deset godina us 251. |
| ŠUMARSKI LIST 6-8/1992 str. 12 <-- 12 --> PDF |
pješno uzgaja i bez posebne zimske zaštite u arboretumu Botaničkog vrta Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Metodom slučajnog izbora sjemena izdvojeni su radni uzorci. Postavljeno je ukupno šest pokusa, a svaki pokus s dvije varijante: sjetva sjemena u toplom stakleniku i sjetva sjemena u hladnom i otvorenom klijalištu. Ispitivanjem je obuhvaćeno 12 radnih uzoraka, a svaki uzorak sadržavao je 100 sjemenki. Kontrolno sjeme (ne stratificirano) sijano je odmah nakon dozrijevanja plodova i to ujesen 25. 10. 1988., 15. 10. 1989. i 17. 10. 1990. u drvene´sandučiće u mješavinu listovke, komposta, pijeska i treseta (2:1:1:1). Zasijano je 600 sjemenaka. U umjereno toplom stakleniku (temperatura) zraka 12— —22 °C) smješteni su sandučići s 300 sjemenaka, dok je drugih 300 držano u otvorenom i hladnom klijalištu. Odmah nakon sazrijevanja i ubiranja sjemena, a istoga dana i godine kao što je gore navedena za kontrolno sjeme, obavljena je stratifikacija sjemena u supstratu pijeska i treseta (3 : 1). Predsjetveno tretiranje sjemena provedeno je u hladnjaku na temperaturi 3—5 °C, a u vremenskom trajanju od 30 dana. Nakon postupka stratifikacije obavljena je sjetva sjemena 25. 11. 1988., 15. 11. 1989. i 17. 11. 1990. godine. Sijano je ukupno 600 sjemenaka u sandučiće uz isti postupak koji je opisan upotrebom kontrolnog sjemena. REZULTATI I DISKUSIJA Tijekom procesa nicanja, brzine i intenziteta prema dobivenim rezultatima, zapažaju se velike razlike između nicanja sjemena LI uvjetima toplog staklenika i hladnog klijališta. Analizom dobivenih rezultata ispitivanja klijavosti kontrolnog sjemena, iz priložene tablice (Tab. 1.) vidi se da je za sjetvu sjemena obavljenu u stakleniku 25. listopada 1988. nicanje trajalo 59 dana, a onoga u klijalištu 20 dana. Postotak klijavosti od 5% iznosi za ono sjeme koje se nalazilo u stakleniku, dok za sjeme koje je bilo u klijalištu iznosi 55´«. Dobivena pozitivna razlika od 50" (l klijavosti u prilog sjemena držanog a otvorenom i hladnom klijalištu ima veliko praktično značenje. Pokusi za ispitivanje klijavosti kontrolnog sjemena postavljeni su i dvije naredne godine. Za sjetvu sjemena obavljenu u stakleniku 15. listopada 1989. nicanje biljčica trajalo je 62 dana, dok je za ono u klijalištu bilo potrebno samo 25 dana. Klijavost od 2",, iznosi za sjeme sijano u stakleniku, a 75" u za ono u klijalištu. Pozitivna razlika od 73% u korist sjetve sjemena u otvorenom klijalištu i ovdje je vidljiva. Također, sjetva sjemena obavljena 17. listopada 1990. pokazuje slične rezultate. U toplom stakleniku nicanje biljčica trajalo je 64 dana, a u hladnom klijalištu 22 dana. Klijavost sjemena u stakleniku iznosi 6%, a u klijalištu 58" o. I ovdje je pozitivna razlika od 52" „ u prilog nicanja sjemena u hladnom i otvorenom klijalištu veoma značajna. Isto tako, iz tablice 1. vide se razlike u trajanju potrebnih dana za nicanje biljčica te intenziteta klijavosti stratificiranog sjemena koje je sijano u umjereno toplom stakleniku te u otvorenom i hladnom klijalištu. Sjetva sjemena 25. studenog 1988. rezultirala je nicanje biljčica u trajanju od 61 dana u stakleniku i 23 dana u klijalištu. U prvom slučaju klija |
| ŠUMARSKI LIST 6-8/1992 str. 13 <-- 13 --> PDF |
0 B a ´o U-l SH CO cd 0 u c o w cd g <ü J < et CS cu 3H >x MD u 3^ d c v5 ü, a.-a ™ 3 CO CS Kl Ci Bi H x/i " 51 a> — N -5 CD C cd u u5 5. s N 3 O «J 3 3 | es CS w´ EC ü CO o E E es X w ^Cü _u (_ tfl i/> JS L> öa2^ sjetv sjetvkont strat < Q z w i! li 1 11 II -:; k / !f\ L^C/5 5 o oLI] * Q in |
| ŠUMARSKI LIST 6-8/1992 str. 14 <-- 14 --> PDF |
vost sjemena je samo 3% a u drugom 62%. Dobivena pozitivna razlika od 59% u prilog sjetve sjemena u klijalištu u usporedbi sa sjetvom u stakleniku kao i bržeg te jednoličnijeg nicanja biljčica u klijalištu, dobiva na značaju činjenicom da je proizvodnja vrste Styrax officinalis L., sjetvom sjemena n hladnom klijalištu ekonomičnija i u praksi korisnija. Sjetva obavljena 15. studenog 1989. pokazuje da je trebalo 60 dana za nicanje sjemena držanog u stakleniku, a samo 19 dana za sjeme koje se nalazilo u klijalištu. Klijavost sjemenja od 9% iznosi za sjeme u stakleniku, a od 69!ln za ono u hladnom klijalištu. Pozitivna razlika od 60% iznosi za sjetvu sjemena u klijalištu. Sjetva stratificiranog sjemena koja je provedena 17. studenog 1990. pokazuje također pozitivne razlike u korist sjemena tretiranog u hladnom i otvorenom klijalištu. Za sjeme koje se nalazilo u stakleniku trebalo je 67 dana za nicanje, a 22 dana za ono u klijalištu. Klijavost od 4% iznosi za tretirano sjeme u stakleniku, a 57% za sjeme držano u klijalištu. Dobivena pozitivna razlika od 53" i; klijavosti u prilog sjetve sjemena držanog u hladnom klijalištu, u usporedbi sa sjetvom sjemena u toplom stakleniku, ima veliko praktično značenje kao i u svima opisanim prethodnim slučajevima. ZAKLJUČAK Generativno razmnožavanje vrste Styrax officinalis L. treba izvoditi odmah poslije dozrijevanja sjemena: sjetvom sjemena u toplom stakleniku i hladnom klijalištu — kontrolna sjetva (nestratificirano sjeme). Također, predsjetvenim tretiranjem sjemena (stratifikacija), a zatim sjetvom sjemena u toplom stakleniku i hladnom klijalištu. U našim se istraživanjima pokazalo da u uvjetima hladnog i otvorenog klijališta sjetva sjemena ima značajne praktične prednosti u usporedbi sa sjetvom u toplom stakleniku. Kod kontrolnog sjemena za sjetvu obavljenu u listopadu 1988., 1989. i 1990., vremensko razdoblje potrebno za nicanje biljčica bilo je 59, 62 i 64 dana za sjetvu u toplom stakleniku, dok za sjetvu u hladnom klijalištu bilo je samo 20, 25 i 22 dana. Klijavost sjemena od 5%, 2% i 6% iznosi za sjetvu sjemena u toplom stakleniku, dok za sjetvu u hladnom klijalištu iznosi 55%, 75% i 58%. Dobivene pozitivne razlike od 50%, 73% i 52% očite su u prilog sjetve sjemena u hladnom klijalištu. Kod stratificiranog sjemena, gdje predsjetveno tretiranje sjemena iznosi 30 dana, sjetva sjemena obavljena je u studenom 1988., 1989. i 1990. godine, dobiveni su slijedeći rezultati: potreban broj dana za nicanje biljčica bio je 61, 60 i 67 dana za sjetvu u stakleniku, dok za sjetvu u klijalištu iznosi samo 23, 19 i 22 dana; klijavost sjemena iznosi 3%, 9% i 4% za sjetvu u stakleniku, dok za onu u klijalištu iznosi 62%, 69% i 57",,. Pozitivne razlike od 59%, 60% i 53% u korist sjetve sjemena u hladnom klijalištu u usporedbi sa sjetvom sjemena u toplom stakleniku i ovdje su od praktične važnosti. Divuza je veoma dekorativan grm. U proljeće ga rese bijeli i mirisni cvjetovi. U jesen ga rese srebrnasto-bijeli poput trešnje veliki plodovi koji vise na dugim stapkama. Zimi se ističe svojim šibolikim, vitkim i žućkastim jednogodišnjim izbojcima, na kojima su žućkasto-baršunasti pupovi. Po svojoj ljepoti divuza zaslužuje da se češće uzgaja u parkovima i nasadima prvenstveno u našim primorskim krajevima. |
| ŠUMARSKI LIST 6-8/1992 str. 15 <-- 15 --> PDF |
Divuza je u dendrogeografskom pogledu od vrlo velikog značenja. Ona je važan član naše dendroflore jer je kod nas prisutna još od tercijarnog doba, a održala se tek na nekoliko usko lokaliziranih nalazišta (A n i ć 1942.)- Slijedom navedenog Slyrax officinalis L. uvrštena je u popis našeg bilja koje je posebnim zakonom zaštićeno. Ova je vrsta zaštićena u popisu Odjela za zaštitu prirode i prirodne baštine Republike Hrvatske, Zagreb — pod registarskim brojem 11 od 18. srpnja 1953. godine. LITERATURA Anić, M. 1942: Divuza ili diviza (Styrax officinalis L.) na otoku Braču. Glas. za šumske pokuse, 8:291—305, Zagreb. Anić, M. 1980: Diviza (divuza; Styrax L.): Šumarska enciklopedija 1, 320, Jugoslavenski leksikografski zavod, Zagreb. Bailey , L. H. 1942: The standard cyclopedia of horticulture, Vol III. The Macmillan Company, New York. Beckett , K. A. 1983: The Concise Encyclopedia of Garden Plants. Grolier International, Inc., London. Bewley , J. D., Black , M. 1985: Seeds — physiology of development and germination. Plenum Press, New York and London. Do mac, R. 1955: Flora otoka Visa. Acta pharm. Jugosl. V/l, 3—42, Zagreb. Fiori , A.: 1923—1929: Nuova flora analjtica dTtalia. Firenze. Hayek , A. 1931: Prodromus Florae peninsulae Balcanicae, 2. Bd. Dahlem bei Berlin. Hegi , G. 1966: Illustrierte Flora von Mittel-Europa, Bd. V/3. Carl Hanser Verlag, München. Kozlowski , T. T. 1972: Seed biology. Academic Press, Inc., New York and London. Krüssmann , G. 1962: Handbuch der Laubgehölze, Band IL Paul Parey Verlag, Berlin und Hamburg. Krüssmann , G. 1978: Die Baumschule. Paul Parey Verlag, Berlin und Hamburg. Kušan , F. 1938: Ljekovito bilje. Zagreb. Reh der, A. 1958: Manual of cultivated trees and shrubs. The Macmillan Company, New York. Rub ens tein, J., Phillips, R. L., Green, Ch. E., Gengenbach, B. G. 1979: The Plant Seed — development, preservation and germination. Academic Press, Inc., New York, London, Toronto, Sydney, and San Francisco. Schlosser, J., Vukotinović, L. 1869: Flora croatica. Zagreb. Schneider , CK . 1912: Illustriertes Handbuch der Laubholzkunde, Bd. IL Ver lag von Gustav Fischer, Jena. T u t i n, T. G., 1972: Styrax L.: Flora Europaea 3, 52. Cambridge University Press. V i s i a n i, R. 1826: Stirpium dalmaticarutn specimen. Patavii. V i s i a n i, R. 1847: Flora dalmatica. — Enumeratio Stirpium vascularium, 2. Lip siae. Vukićević , E. 1982: Dekorativna dendrologija. IŠRO »Privredno finansijski vodič «, Beograd. Seed Propagation of Snowbell (Styrax officinalis L.) Summary Slyrax officinalis L. Stellate-pubescent shrub or small tree 2—7 m. They have alternate, simple, ovate to obovate or lanceolate leaves and nodding, white, soli |
| ŠUMARSKI LIST 6-8/1992 str. 16 <-- 16 --> PDF |
tary or clustered, 5-petalled flowers. The fruit are small, plum-like. The species mentioned are generally hardy. Grow in moisture-retentive, fertile, neutral to acid soil in sun or partial shade, ideally protected from strong, cold winds. Styrax officinalis L. is an indigenous plant in Southeastern Mediterranean region. The germination test includet the seed of Styrax officinalis L., picked-up from bush grown in the Botanical Garden, of the Department of Botany, at the Science Faculty, Zagreb. Snowbell propagate from seed when mature. In our study the experiment of germination seed for Styrax officinalis L. was made in an greenhouse and in a cold frame. From seed treated in a greenhouse we obtained 5%, 2l0/o, Ö0/«, 3´%>, 9%r, 4Vo of germinate seed, while those treated in a cold frame gave a result of 55io/o, 75»/», 58%, 62´%, 69»/» and 57% of germinate seed. The difference between the two manner used (50%», 59%, 73,8/o, 60%, 52%, 53ffl/o<) in the germinate process is evident in favour of procedure in a cold frame. |