DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1992 str. 101 <-- 101 --> PDF |
je dinamike u prirodi. Naime, dok je gnježđenje ove lastavice do 1950. godine zabilježeno samo na području Makedonije do 1990. godine njezina gnjcždenja zabilježena su uzduž jadranske obale sve do Istre te, u manjoj mjeri na području Srbije. Do 1990. godine (autori uključuju i nalaze drugih autora između 1980. i 1986. godine) ova lastavica pronađena je i na prostoru Jastrebarskog te Kutine. Antun D e 1 i ć iz Grubišnog polja saopćio je rezultate svojeg istraživanja veličine i dinamike te prehrane liske (Fulica atra L. 1758) na šaranskim ribnjacima »Končanica«. Liska na ribnjacima boravi tijekom cijele godine iako brojnost populacije varira u raznim sezonama. Maksimum je u ljetu, a minimum zimi (s razloga lova i u slučaju jačih hladnoća). Prehrana ? Osnovna hrana je biljnog porijekla, alge i vegetativni fragmenti vodenih cvjetnica. U mjesecu studenome na 54 uzorka ona je bila zastupana sa 100% tj. u svakom uzorku. Prirodna životinjska hrana (mekušci, kukci) uz biljnu hranu pronađena je samo u 11,11% uzoraka. Ribu su pronašli drugi autori ali »u vrlo maloj količini i vjerojatno slučajno«. Međutim iz končaničkih ribnjaka liska ne uzima ribu — šarane, ali je u njezinom probavilu nađena dodatna riblja hrana u periodu prihranjivanja šarana (tijekom ljeta) kada »dominira ... i to kako u broju uzoraka tako i u pogledu mase«. Autor zaključuje, da »ovakav način ishrane pokazuje i važnu osobinu ponašanja liske, a to je da je sklonija uroniti na dubinu od 1,5 do 2 m i uzeti dodatnu hranu s hranilišta, gotovo kao s dlana... nego ići u potragu za ostalom prirodnom hranom.« Daljnji sadržaj: B. Micevski i L. Stojanovski: Biogeografks i ekološka svojstva ornitofaune biotopa molike na NP Pelister, G. Pisevoli i A. Pallaoro: Ornitološka zbirka Prirodnoslovnog muzeja u Splitu, Vijesti, Prikazi knjiga (tri engleske te po jedna francuska i njemačka), Kazalo latinskih imena ptica koje se spominju u ovom svesku Larusa. Ovo kazalo olakšava svakom zainteresiranom pronaći određenu vrstu u tekstu. O. Piškorić IZ REVUE FORESTIERE FRANCAIS JVi> 1/ 1992. 1. Površina šuma česmine (Quercus ilex L.) u Francuskoj iznosi 350.000 ha pa su predmet proučavanja i sa šumskogospodarskog stanovišta. Proučavanja šuma česmine provodi Station de Sylviculture mediterraneenne koja je u sastavu Institut national de la recherche agronomique u Avignonu. U ovom broju M. Ducrey , »direktor istraživanja« u navedenoj Stanici, sažeto odgovara na pitanje, kako je i naslovljen njegov rad, »kakav način uzgoja i kakova je budućnost šuma panjača česmine (Quercus ilex L.) u mediteranskom području Francuske «. »Šumski ekosistemi na bazi česmine, koji u zapadnom mediteranu pokrivaju preko šest milijuna ha, u stalnoj su evoluciji «, prva je rečenica M. Ducrey-a. U južnom dijelu tog bazena, prvenstveno u Sjevernoj Africi, prvotni šumski ekosistemi stradaju od čovjeka, paše stoke, sve do potpunog obešumljenja ali uz svjedoka nekadanje šumske vegetacije a to je česmina, koja se »tu i tamo nalazi pojedinačno na ogoljenim površinama«. U sjevernom dijelu mediterana, dakle i u Francuskoj, šumski ekosistemi manje su otvoreni ali se pod utjecajem eksploatacije mijenja njihova struktura i arhitektura. Nove strukture tih ekosistema osobito su osjetljive na požare i upropaštavanje. To je posljedica činjenice, da se unatrag nekoliko decenija smanjuje potražnja ogrjevnog drva za koje se sjekla tanja, izadačka, |