DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1992 str. 102 <-- 102 --> PDF |
stabla. Maksimum potreba za ogrjevnim drvom bio je početkom XIX. stoljeća i tada je ophodnja iznosila 10 godina. Pred kraj XIX. stoljeća potreba za takvim ogrjevnim drvom već opada, ali ostaje potražnja za proizvodnju drvnog uglja i kore za tanin — pa je ophodnja povišena na 20 godina; pedesetih godina ovog stoljeća ophodnja se povisuje na 25—30 godina da danas iznosi 30—40 godina. Time se postavlja i pitanje prirasta česmine u starijoj dobi. Istraživanja prirasta izdanaka česmine dala su podjednake rezultate kao što su i takova istraživanja provedena i kod nas. Za prirast u visinu to su, da je visinski prirast najjači u prve godine a zatim se smanjuje; debljinski prirast postiže maksimum u desetoj godini i od tada se postupno smanjuje ali je još uvijek značajan u starosti stabala između 40 i 50 godina (s 2 do 3 m:! po ha komercijalnog drva tj. promjera iznad 4 cm). Prorede ne stimuliraju visinski prirast. Zanimljiva je konstatacija, da je bujnost i prirast izdanaka poslije proreda jači u starijim nego u mlađim sastojinama (panjevima). Biološki optimum za takav način uzgoja teško je odrediti. Jedino je sigurno, da ophodnje kraće od 15 godina previše iscrpljuju panj (vjerojatno bi se tome moglo suprotstaviti odsjecanje panja i stimulirati tjeranje izdanaka iz žila). Navedimo još preporuku, da su prorede i jedna od prevencija od požara jer se omogućuje napasivanje stoke koja smanjuje zapaljivu masu u prizemnom sloju sastojine. Od sječe pojedinih stabala bolje je sječa na plohe, od desetine do četvrtine površine sastojine, jer se tako olakšava prolaz stoke ali i razvoj krmnog bilja i brstika s izdanaka na panjevima posječenih stabala. Prinos krmiva po hektaru izračunat je s 3 do 6 tona brstika česmine a 5 do 8,5 tona totalne mase tj. s prinosom trava. 2. P. Trichet i J. Gelpe ispitivali su »da li fertilizacija utječe na promjenu flore i kako se očituje na razvoj biljaka«. Pokusna vrsta bio je crni bor na lesiviranom glinasto-pjeskovitom tlu kroz koje se brzo procjeđuje voda i mineralna hraniva s oskudnim je mineralnim hranivima. Za fertilizaciju dodavani su elementi N, P, K i Ca pojedinačno, osim N, i u kombinacijama. Visine borova u sedmoj godini iznosili su na kontrolnoj plohi 121 cm, na prihranjenim (u dva maha — dva proljeća) s KCa 132 cm, s PCa 212 cm te PK s 244 cm. Nakon prve godine nije bilo gubitaka a u sedmoj iznosili su na kontrolnoj 11%, s kombinacijama gnojiva bez P 11—17% a s fosforom od 24 do 44%. Uzrok? Na plohama na kojima su biljke bile prihranjene s fosforom razvila se paprat visine 1,5 do 1,7 m te su mnoge bile zimi s paprati pritisnuti do zemlje i ugušene. 3. Iz članka D. Garrouste-ai Ph. Puche-a u »Upotreba šumskih čekića« saznajemo da se u Francuskoj oni koriste već od kraja XIV. stoljeća. Doznačni čekić imao je povjerljiv karakter. Tako je npr. po Naredbi iz 1669. (Ordonnance consernant les Eaux et Forets du mois d´aoüt 1699. — zapravo prvi francuski zakon o šumama) propisano da su ključ od spremišta čekića imale tri osobe(grado)načelnik ili zamjenik, kraljev opunomoćenik i čuvar čekića. Bez tri ključa do čekića se nije moglo doći a svaki dan po svršetku posla trebao se na isti način vratiti u spremište. U članku se nalaze crteži raznih čekića od 1700. godine sve do naših dana, do 1975. godine. Za brodograđevno drvo koristio se posebni čekić s kojim je raspolagao predstavnik mornarice. 4. »Minulo je 150 godina: Počeci šumarskog tiska u Francuskoj« tema je članka J. Parde-a . Doduše, »prve francuske periodičke šumarske publikacije datiraju iz 1801. godine. To je međutim u stvari bio službeni list Generalne direkcije te su sadržavale samo naredbe i razne propise. Ali 1842. godine pojavili se Annates forestieres — Šumarski anali. |