DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/1992 str. 34     <-- 34 -->        PDF

Hipoteza je potvrđena središnjim položajem indeksa najveće povoljnosti
klime (KL-10) u indeksnom nizu od 19 članova niza (KL-1 do KL-19). Indeks
najveće povoljnosti klime je iz središnjeg položaja u nizu izdvojen u krajnji
položaj, u ekstrem — ekstrem najveće povoljnosti — klimatski univerzum.
Preostala dva ekstrema (KL-1 i KL-19) uključeni su u jedan ekstrem — ekstrem
najveće nepovoljnosti klime za šumsku vegetaciju.


UVOD


Nakon što su ustanovljeni pluviotermički indeksi povoljnosti klime, indeksni
niz i ekstremi niza, do sada nisu bile utvrđene međusobne razlike u
vrijednosti dvaju ekstrema i svih postojećih članova niza. Sada je to učinjeno
primjenom jedinstvene metode, temeljene na prirodnom fenomenu trajanja
insolacije.


U početku rada na utvrđivanju vrijednosti članova indeksnog niza bile
su primjenjivane različite matematičke funkcije, (čiji je grafički prikaz pravac,
parabola ili hiperbola), i sve su se one pričinjale kao logične, i zato
prihvatljive. No, stalno je bilo prisutno uvjerenje da samo teoretske, matematičke
funkcije nisu dostatan temelj, i da bi bilo bolje da se vrijednosti
indeksa mijenjaju tako, da promjene prate tijek neke prirodne pojave. Zato
je izabrana ona, koja najviše utječe na klimatska zbivanja, pa time i na pluviotermiju.
To je energija sunca i njen raspored tijekom godine. Meteorolozi
proučavaju klimu na Zemlji kao posljedicu djelovanja Sunca, pa su na temelju
izmjerenih podataka izradili i Atlas klime, dok su relativne vrijednosti
pluviotermičkih indeksa povoljnosti klime određene prirodnom zakonitosti
djelovanja Sunca na šumsku vegetaciju.


METODA UTVRĐIVANJA VRIJEDNOSTI PLUVIOTERMIČKIH INDEKSA
POVOLJNOSTI KLIME ZA ŠUMSKU VEGETACIJU


Vrijednosti indeksa utvrđene su temeljem jedinstvenog grafičkog sustava,
koji je izrađen pomoću podataka o trajanju dnevne insolacije i indeksnog
niza. Trajanje dnevne insolacije izračunato je kao razlika između vremena
izlaza i zalaza sunca, koji su preuzeti iz Kalendara izlaza i zalaza sunca, Hidrometeorološkog
zavoda Hrvatske (tab. 1).


Podaci dnevne insolacije naneseni su u koordinatni sustav tako, da su na
apcisnu os naneseni svi dani u godini (365 podataka), a na ordinatu trajanje
insolacije u satima i minutama. Vremenski iznosi trajanja insolacije su se
prema svojim vrijednostima nanizali u koordinatnom sustavu tako, da se je
jednostavno iscrtala krivulja, i to zvonolika, simetrična (Gauss-ova) krivulja.


U isti koordinatni sustav sa zvonolikom krivuljom trajanja insolacije,
sada možemo reći godišnjeg hoda dnevne insolacije, ucrtana je »mreža kvadrata
«. Apcisni dio mreže počinje od donjeg dijela krivulje, tj. od 21. prosinca,
odnosno 8 : 44 sati trajanja insolacije, a završava na tjemenu krivulje, 22.
lipnja, sa 15 : 49 sati insolacije.