DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1992 str. 50 <-- 50 --> PDF |
lice. Stručni i znanstveni radnici bili su prinuđeni intervenirati kod vlasti, jer je u nekim područjima došlo i do prave devastacije fonda divljači u velikoj jagmi za ostvarivanjem deviznih sredstava. Postojala je opasnost da se na lovačkim izložbama neće moći prikazati lovački trofeji, dostojni naše tradicije u lovstvu. Sve manje su se mogle zadovoljiti potrebe za lovnim užicima domaćih lovaca, zbog čega su domaći lovci sve žešće protestirali. Godine 1976. zbog takvoga stanja došlo je do promjene Zakona o lovstvu. Njime je divljač proglašena dobrom od općedruštvenog interesa — na temelju Ustava iz godine 1974. Tim zakonom se ograničila prodaja lovnih užitaka inozemnim lovcima-turistima. Vika u javnosti na lovni turizam toliko je osnažila da je došlo gotovo do obustave inozemnog lovnog turizma. Izgubili smo stalnu klijentelu. Nakon nekoliko godina ponovo smo se zaželjeli inozemnog lovnog turizma, ali svjetska recesija i ekonomska kriza odrazila se i na lovno gospodarenje. Stizali su inozemni lovci-turisti ali uglavnom oni osrednje platežne moći, a oni bogatiji odlazili su u istočno-europske zemlje. U takvim prilikama manje imućni inozemni lovci-turisti koristili su uglavnom, među inima, krupnu divljač srednje i najstarije dobi slabije trofejne vrijednosti. To se loše odrazilo na dobnu strukturu i kvalitetnu strukturu populacije te divljači u našim lovištima. (O tom narušavanju dobne strukture te o pojavi izostanka najstarijih grla krupne divljači piše i dr. mr. Jan B r n a za Beljsko lovište vidi u literaturi pod 5/). Najviše inozemnih lovaca-turista dolazi po preporuci onih koji su već koristili lovni turizam u hrvatskim lovištima, a najmanje putem reklame, propagande, marketinga ... Organiziranje lovnog turizma temelji se na osrednjim tehničkim, tehnološkim i organizacijskim prilikama u lovačkim društvima i organizacijama, te u radnim organizacijama (šumarstva i dr.) koja se bave lovnim gospodarenjem. Ono je vezano i za lovno-turističke aktivnosti koje zastupaju i interese lovnoga gospodarenja pri realizaciji odstrijela i ostvarivanju prihoda. Lovno- turističke organizacije samo su posredovale između lovnih proizvođača- ponude i kupaca-lovaca-turista; to se temeljilo isključivo na legalizaciji realizacije lovnog turizma. Te su organizacije za svoje usluge ostvarivale pritom proviziju pri obračunu realizacije po dogovorenom cjeniku. Najčešće one nisu imale nikakvih ugovorenih odgovornosti za osiguranje obujma i kvalitete lovnoturističke ponude. Provizije su se ugovarale u rasponu od 3 do 12°/o realizacije lovnoturističkih usluga. Tako razmjerno niske provizije, bile su moguće jer agencije nisu pritom imale značajnijih izdataka. Bilo je čak i primjera vraćanja dijela provizije lovištima — u svrhu poboljšanja obujma i kvalitete lovnoturističke ponude. Vrlo rijetko je dolazilo do zajedničkih ulaganja. Da bi se inozemni lovni turizam unaprijedio, na Šumarskom fakultetu i Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, počeli su se obrađivati seminarski, diplomski i magistarski radovi o lovno turizmu. Na postdiplomskom studiju iz »Znanstvene organizacije i ekonomike šumarstva« na Šumarskom fakultetu poslije 1961. godine, uveo se i studij Ekonomike lovstva i lovnog turizma, a na Ekonomskom fakultetu 1962/63. godine na postdiplom |