DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1992 str. 65 <-- 65 --> PDF |
STRUČNI ČLANCI — PROFESSIONAL PAPERS UDK 630*232.1 (Conif.) Sum. list CXVI (1992) 447 USPJELA KULTURA ZELENE DUGLAZIJE U ISTRI Radenko MARUŠIĆ* SAŽETAK. U predjelu Kontija Šumarije Poreč od 1962. do 1965. godine podignuto je oko 150 ha intenzivnih kultura borova (borovac, brucijski, crni i korzički) te zelene duglazije. U ovom radu prikazan je uspjeh pojedinih vrsta s posebnim naglaskom na duglaziju kao najuspješniju. Na zapadnom dijelu šumskog područja Kontija u Šumariji Poreč od 1962. do 1965. godine podignuto je oko 150 ha intenzivnih kultura borova: borovca (Pinus strobus L.), brucijskog (Pinus brutia), zatim crni bor (Pinusnigra Arnold), i korzički (Pinus nigra ssp. laricio Poir.) te zelene duglazije (Pseudotsuga taxifolia var. viridis Asch, et Gr. — u daljnjem tekstu duglazija). 1. U cilju usporedbe ekoloških uvjeta i proizvodnje drvne mase između prirodnog areala i ove kulture, najprije nekoliko podataka o prirodnom arealu. Zelena đuglazija je drvo sjevernoameričkog kontinenta na njegovoj pacifičkoj strani i prostire se između 36° i 53° sjeverne geografske širine, odnosno, od sjeverne Kalifornije na jugu do Britanske Kolumbije na sjeveru. To je područje sa srednjom godišnjom temperaturom od 7,2 do 12,8 °C, time da srednja temperatura iznad 10 °C traje 5—6 mjeseci; srednja temperatura najtoplijeg mjeseca (srpanj) iznosi 17 °C, a zimski minimum može se spustiti i do —32 °C. Godišnje oborine na području gospodarskih šuma iznose od 500 do 2250 mm, a iznad tog područja, do visinske granice rasprostranjene duglazije, i do 3000 mm. Najbolje joj odgovaraju tla različite strukture na dubokim propusnim ilovačama. Teško propusna tla ili s takvim slojem blizu površine nisu pogodna za njezin uzgoj. Na najboljim staništima godišnji prosječni prirast u dobi od 100 godina iznosi 13,50 m:i/ha. 2. Lokalitet intenzivne kulture duglazije nalazi se na položaju 45°15´ sjeverne geografske širine i 11°30´ istočne geografske dužine od Pariza. Nadmorska visina cea 100 m. U 12 km zračno udaljenog Poreča (na zapadu) srednja godišnja temperatura iznosi 14 °C, srednja u srpnju mjesecu 25 °C, a minimalna rijetko kada ispod —10 °C. U razdoblju od 1923. do 1954. godine godišnji prosjek oborina u Poreču iznosio je 822 mm, a u Rovinju, 8 km istočno od Kontije, u razdoblju od 1928. do 1954. godine 784 mm; obo* Radenko Marušić, viši šum. tehničar, Poreč, Trg slobode 8 |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1992 str. 66 <-- 66 --> PDF |
rine u vegetacijskom periodu u istim razdobljima iznosile su u Poreču 382 mm, a u Rovinju 352 mm. Pregledni nacrt intenzivne kulture u predjelu Kontija Šumarije Poreč. Odjel 61. je kosina prema Limskom kanalu. Površina pod intenzivnom kulturom obojena je. Pripovršinski dio srednje duboko do dubokog sloja crvenice je lesivirana crvenica slabo kisele do neutralne reakcije. Fitocenološki to je granično područje između šume hrasta crnike (Orno — Quercetim ilicis) i toplijeg područja medunca i bjelograba (Querco — Carpinetum orientalis). Na površini su se nalazili ostaci niske šume i šikare pa su za krčenje korišteni traktori TG-90 i ANSALDO 150 KS s hidrauličnom daskom. Nakon krčenja obavljeno je rigolanje na dubinu 60—70 cm i ravnanje površine. U cilju potpunije obrade tla dvije godine uzgajana je pšenica s normalnom gnojidbom. Sadnja biljaka izvršena je u jesen klasičnim načinom u razmaku 2x 2 m sa sadnicama borovca starosti dvije godine (iz rasadnika Šumarskog instituta Jastrebarsko), brucijskog bora starost 1—2 godine (iz rasadnika |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1992 str. 67 <-- 67 --> PDF |
Šumarije Poreč), crnog bora starosti 2—3 godine (iz rasadnika Šumarije Pazin), korzičkog bora starosti 2 godine (iz rasadnika Šumarije Pazin), duglazije 2 godine (iz rasadnika Šumarskog instituta Jastrebarsko). Primanje posađenih sadnica bilo je 95%. Pet posto neprimljenih biljaka prve jeseni nadomješteno je novim. Tijekom četiri godine oko mladih biljaka uklanjan je korov, ali ne i između redova. Kada su biljke odrasle zubu puštane su ovce na pašu kao jedna od preventivnih mjera od požara. Štetnika i bolesti nije bilo osim nešto od srneće divljači. Rast kulture bio je vrlo dobar, što pokazuju i prosječni godišnji prirasti utvrđeni 1987. godine koji su iznosili za: borovac 16,36 nr´/lia, brucijski bor 17,70 nr´/ha, crni bor 10,08 m3/ha, korzički bor 17,91 m:i/ha, duglaziju 19,31 nrVha. Drvna masa duglazije i borovca obračunata je po tablicama Prof. D. Klepca , a za ostala tri bora po tablicama Ing. Sur i ča s dvostrukom interpolacijom. 3. Kako je ova, Kontijska, sastojina intenzivne kulture duglazije do sada najveća na Jadranskom području, sijedi još nekoliko podataka. Prema informaciji uvoznika sjemena SEMESADIKA iz Mengeša (Ing. Lađo Klemenčić) , sjeme duglazije potječe iz Britanske Kolumbije, odnosno, graničnog područja Kanade i Sjedinjenih sjevernoameričkih država, a biljke su uzgojene u rasadniku Šumarskog instituta u Jastrebarskom i isporučene po Dr. Mariji H a 1 a m b e k. Struktura sastojina u doba snimanja, a nakon proreda obavljenih 1988. godine, dakle nakon utvrđivanja prosječnog prirasta neprorjeđene sastojine, prikazana je sljedećim podacma: Broj stabala Promjer cm Prosječna visina m 4 12 20 12 18 16 2 1 14 18 22 24 28 30 35 36 13,5 14,0 14,5 15,0 1.5,5 15,5 16,0 16,0 Ukupno 85 Srednji prsni promjer iznosi 27,2 cm Srednja visina 15 m. 4. Po elaboratu su ostvareni svi predviđeni rezultati. Perostaje da se vide prednosti i nedostaci. Bitno je sada dati ocjenu pojedine vrste drveća koje najbolje rastu i prinose. Na ovom području svakako najbolje rezul |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1992 str. 68 <-- 68 --> PDF |
tale daje duglazija koja je ovdje sasvim slučajno došla zbog nedostatka svih ostalih spomenutih sadnica. Naglasio bih nekoliko osobina duglazije na ovoj lokaciji, prema svim izgledima za nju optimalnoj: — pokazuju brzi rast i veliki prirast pa se može svrstati u najproizvodniju vrstu; — sjemenom počinje rađati u 15 godini s urodom svake 3—4 godine; — odlično se pomlađuje (regenerira) sjemenom; — proredima je potrebno početi u 15. godini starosti; — podržavanje mladih sastojina da bi se postiglo čiščenje grana zabluda je. Zelena duglazija prirodno se slabo čisti pa treba umjetno čistiti grane od debla (radi kvalitetnijih sortimenata); — visina srednjeg stabla ne zavisi od gustoće sastojina, što znači da se u rijetkim kulturama ne gubi visinski prirast, nego se povećava prirašćivanjem u debljinu; — prirast u drvnoj masi kulminira od 20. godine starosti. Ovaj izvještaj završio bih sa sljedećom konstatacijom; na području Istre u dubokim tlima (kojih dosta ima u šumama i na šumskom zemljištu) od četinjača preostaje jedino sadnja duglazije i cedra. Na plitkim i kršnim terenima od četinjača koristiti borove jer oni prema tlu nemaju velike zahtjeve u pogledu sadržaja hraniva. LITERATURA 1. Bura , D. (1959): Četinjari brzog rasta u plantažama i kulturama JSCPŠ, dokumentacija 18, Beograd. 2. Jevtić , M. (1962): Unašanje četinjara u liščarske šume očetinjavanje, Beograd. 3. Klepac , D. (1972): Prilog poznavanja vrste i prirasta zelene duglazije i američkog borovca, Šumarski list, Zagreb. 4. Pa var i, A. (1960): Zelena duglazija u njenoj postojbini, JSCPŠ (prevod) Beograd. 5. Piškorić , O. (1960): Duglazija kao vrsta ekonomskih sastojina na degradiranom dijelu krša, Šumarski list 11—12, Zagreb. 6. Vrcel j-Kitić, (1982): Kulture duglazije Pseudotsuga menziensii (mirb) Franco na različitim stanišnim uslovima SR Srbije, Beograd. 7. Šumarska enciklopedija II. izdanje, 1. svezak, Zagreb 1980. mentacija 18, Beograd. Successful Culture of Douglas Fir in Istria Summary In Istria, in the wooded region of Kontija near Poreč, an intensive culture of pine trees and Douglas Fir was raised (Pseudotsuga taxifolia var. virdis Asch. et Gr.) from 1962 to 1965. The pine trees planted were Weymont Pine (Pinus strobus L.), Pinus Brutia (P. brutia), Black Pine (P. nigra Arnold) and Corsican Pine P. nigra ssp. Laricio Poir.). Douglas Fir seeds originate from the British Columbia. Prior to planting the soil was ploughed deeply to 60—70 cm, two-year old plants were planted in the autumn at 2x2 spacing. Rooting of the plants amounted to 95»/». In 1987 the average yearly increment of unthinned culture for Weymouth Pine was 16.36 m´Vha. |