DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1992 str. 68 <-- 68 --> PDF |
tale daje duglazija koja je ovdje sasvim slučajno došla zbog nedostatka svih ostalih spomenutih sadnica. Naglasio bih nekoliko osobina duglazije na ovoj lokaciji, prema svim izgledima za nju optimalnoj: — pokazuju brzi rast i veliki prirast pa se može svrstati u najproizvodniju vrstu; — sjemenom počinje rađati u 15 godini s urodom svake 3—4 godine; — odlično se pomlađuje (regenerira) sjemenom; — proredima je potrebno početi u 15. godini starosti; — podržavanje mladih sastojina da bi se postiglo čiščenje grana zabluda je. Zelena duglazija prirodno se slabo čisti pa treba umjetno čistiti grane od debla (radi kvalitetnijih sortimenata); — visina srednjeg stabla ne zavisi od gustoće sastojina, što znači da se u rijetkim kulturama ne gubi visinski prirast, nego se povećava prirašćivanjem u debljinu; — prirast u drvnoj masi kulminira od 20. godine starosti. Ovaj izvještaj završio bih sa sljedećom konstatacijom; na području Istre u dubokim tlima (kojih dosta ima u šumama i na šumskom zemljištu) od četinjača preostaje jedino sadnja duglazije i cedra. Na plitkim i kršnim terenima od četinjača koristiti borove jer oni prema tlu nemaju velike zahtjeve u pogledu sadržaja hraniva. LITERATURA 1. Bura , D. (1959): Četinjari brzog rasta u plantažama i kulturama JSCPŠ, dokumentacija 18, Beograd. 2. Jevtić , M. (1962): Unašanje četinjara u liščarske šume očetinjavanje, Beograd. 3. Klepac , D. (1972): Prilog poznavanja vrste i prirasta zelene duglazije i američkog borovca, Šumarski list, Zagreb. 4. Pa var i, A. (1960): Zelena duglazija u njenoj postojbini, JSCPŠ (prevod) Beograd. 5. Piškorić , O. (1960): Duglazija kao vrsta ekonomskih sastojina na degradiranom dijelu krša, Šumarski list 11—12, Zagreb. 6. Vrcel j-Kitić, (1982): Kulture duglazije Pseudotsuga menziensii (mirb) Franco na različitim stanišnim uslovima SR Srbije, Beograd. 7. Šumarska enciklopedija II. izdanje, 1. svezak, Zagreb 1980. mentacija 18, Beograd. Successful Culture of Douglas Fir in Istria Summary In Istria, in the wooded region of Kontija near Poreč, an intensive culture of pine trees and Douglas Fir was raised (Pseudotsuga taxifolia var. virdis Asch. et Gr.) from 1962 to 1965. The pine trees planted were Weymont Pine (Pinus strobus L.), Pinus Brutia (P. brutia), Black Pine (P. nigra Arnold) and Corsican Pine P. nigra ssp. Laricio Poir.). Douglas Fir seeds originate from the British Columbia. Prior to planting the soil was ploughed deeply to 60—70 cm, two-year old plants were planted in the autumn at 2x2 spacing. Rooting of the plants amounted to 95»/». In 1987 the average yearly increment of unthinned culture for Weymouth Pine was 16.36 m´Vha. |