DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1992 str. 76 <-- 76 --> PDF |
prirodoznanstvenom značenju te riječi i tada se njime označuje samo sjeverno područje tih zemalja, do njegove prirodne južne granice, koju čine planinski lanci Visokog i Saharskog Atlasa. U pogledu sastava biljnog i životinjskog svijeta, to je područje veoma slično europskom Sredozemlju. Maroko se nalazi na krajnjem zapadnom dijelu atlaskog područja, pa se često zove i Magreb el aksa, što na arapskom znači »vanjski Magreb«. Njegova je zapadna granica, tj. atlantska obala, dugačka oko 1.000 km, a sjeverna, tj. sredozemna, samo 500 km. Maroko je, dakle, više atlantska nego mediteranska zemlja. On je i jedina arapska zemlja koja ima izlaz na Sredozemno more i na Atlantski ocean (slika 1). Na sjeveru je Maroko od Gibraltara u Europi udaljen svega 13 km. Zato se po prirodnim svojstvima tako malo razlikuje od susjednog europskog prostora. S pravom se može reći da Afrika počinje na Pirenejima, ili da Europa završava na rubu Sahare. Obalni niz atlaskih planina, Teli ili Tellski Atlas, prelazi na zapad u planinu Rif, a zatim se, preko Gibraltara, nastavlja u andaluzijske planine u južnoj Španjolskoj. U unutrašnjosti zemlje nalaze se Srednji i Visoki Atlas i Antiatlas. Najviši vrh je Toubgal, u Visokom Atlasu, 4.165 m nad morem. Nekada su Europa i Afrika bile povezane kopnom. Prema starogrčkoj mitologiji, Heraklo je morao proći kroz pećine između Europe i Afrike, pa ih je svojom silnom snagom raskinuo i tako spojio Atlantik sa Sredozemljem. Tog trenutka otvorio se vidik na zapad prema beskrajnom oceanu i čarobnim »Vrtovima Hesperida«, gdje su kćeri Atlantove čuvale drveće sa zlatnim jabukama. Smatra se da su se ti vrtovi nalazili na današnjim Kanarskim otocima, ali prema marokanskoj verziji oni su bili u dolini njihove rijeke Loukos, osamdesetak kilometara južno od Tangera, gdje se danas nalaze prostrane plantaže naranči. Bilo kako bilo, Heraklo je za uspomenu na taj podvig postavio sa svake strane današnja dva kontinenta po jedan stup, od kojih je jedan vrh Malog Atlasa, a drugi Gibraltar. Pećine koje i danas nose Heraklovo ime, nalaze se desetak kilometara jugozapadno od Tangera. Sastoje se od niza prirodnih udubljenja, u koja se za vrijeme plime slijeva more. Sve do nedavna onamo su odlazili stanovnici okolnih naselja i kopali tvrdi vapnenac, od kojega su pravili mlinske kamenove. Tako su se te pećine postupno proširivale i postajala sve više umjetne, a sve manje Heraklove. Klima je u obalnom, nizinskom pojasu Maroka sredozemna, a u podgorju Atlasa stepska i polupustinjska. Planinski krajevi imaju oštru klimu. Najviši vrhovi nalaze se zimi pod snijegom. Srednji je Atlas najvlažniji, jer iz njega izviru glavni vodotoci pa je zato dobio naziv »tvrđava voda«. Količina oborina iznosi na obali 200—550 mm, na zaravni 200—400 mm, a na Atlasu i više od 1.000 mm. U pustinjskim dijelovima smanjuje se na manje od 100 mm. Površina Maroka iznosi oko 445.000 km-, što je otprilike 8 puta više od površine Hrvatske. Točnu je površinu nemoguće navesti jer južna granica još nije definitivno utvrđena. Naime, Maroko polaže pravo i na bivšu Španjolsku Saharu (Zapadnu Saharu). Kralj Hasan II. organizirao je 1975. godine mirovni pohod, tzv. »zeleni marš« na to područje. Oko 350.000 dobrovoljaca probilo je južnu granicu, a Španjolci su se bez >orbe povukli iz svoje nekadašnje kolonije. 1) Madridu je iduće godine potpitnn tripartitni ugovor između Španjolske, Maroka i MauriLanije, ali problem ume nije riješen, 458 |