DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 9-10/1992 str. 78 <-- 78 --> PDF |
daje u školama, iako se njime najčešće govori u sjevernom dijelu zemlje, osobito u gradu Tangeru. Taj dio zemlje bio je dugo pod španjolskim protektoratom. ATLASKI CEDAR Od svih zemalja sjeverne Afrike Maroko je šumom najbogatiji. Ukupna površina obrasla šumom iznosi više od 5 milijuna hektara, ili otprilike 16°/o nacionalnog teritorija, ne računajući pustinjsko područje. Bioklimatska raznolikost zemlje, uvjetovana njezinim geografskim položajem i reljefom, odražava se i na biljnom pokrovu, vrstama drveća i tipovima šuma. Najvažnije su autohtone vrste šumskog drveća: crnika, hrast plutnjak, cedar, »tuja« (Tetraclinis articulata), arganija, bor, čempres i marokanska jela. Tome treba dodati alohotne vrste kao što su akacije, eukaliptusi i topole, koje se upotrebljavaju za pošumljivanje i podizanje umjetnih nasada. Najljepše, a ujedno i gospodarski najvrijeđnije su cedrove šume, u kojima prevladava atlaski cedar (Cedrus atlantica). Nalaze se na planinskom lancu Rif, na visoravni Srednjeg Atlasa i u planinama Visokog Atlasa, od 1.300 do 2.700 m nadmorske visine. Na dobrim staništima stabla su i do 50 m visoka. Kvaliteta staništa odražava se i na širini godova, koja varira između 0,2 i 1 cm. To uvjetuje i kvalitetu drva, pa se ono upotrebljava u različite svrhe: kao građevno drvo, za stolariju, proizvodnju olovaka i dr. Unutar cedrovih šuma, osobito na vapnenastim terenima, mogu se naći prostrane sastojine marokanske jele (Abies marocana). Po mišljenju nekih botaničara to nije posebna vrsta nego samo varijetet andaluzijske jele (A. pinsapo var. marocana). Tu mjestimice raste i alžirska jela (A. numidica), koja se također smatra varijetetom andaluzijske jele (A. pinsapo var. baborensis). U cedrovim je šumama posvuda primiješana crnika (Quercus ilex), javor gluhać (Acer Obtusatum), a od grmlja obična mukinja (Sorbus aria), obična brekinja (S. torminalis), božika (Ilex aquifolium), sladunić (Amelanchier ova- lis), uskolisna zelenika (Phillyrea angustifolia) i dr. Prema nižim nadmorskim visinama na cedar se nastavlja primorski bor (Pinus maritima), a još niže — alepski bor (Pinus halepensis). Iznad cedra raste sredozemna somina (Juniperus thurifera), a hrast plutnjak može se naći do 1.000 m nadmorske visine. Međutim, ta je pravilnost često slabo izražena zbog utjecaja raznih drugih ekoloških činilaca. Bujne cedrove šume pokrivaju visoravan Srednjeg Atlasa između Kenifre i Azroua. To je suvisli šumski kompkles, velik oko 72.000 ha, što je samo nešto manje od naših šuma u Gorskom kotaru. Čitav krajolik jako podsjeća na planinska područja srednjoeuropskih zemalja. Prolazeći pokraj kuća sa strmim krovovima, suvremeno građenih hotela i skijaških žičara, čovjek ima osjećaj da se nalazi negdje u Alpama, a ne u jednoj arapskoj, većim dijelom pustinjskoj zemlji. Zato je taj predjel i dobio naziv »Marokanska Švicarska «. Tu se, u blizini mjesta If rane, nalazi i jedan od nekoliko kraljevskih dvoraca, nalik na tvrđavu, što se smjestila na obližnjem brežuljku i okružila šumom (si. 2). |