DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/1992 str. 78     <-- 78 -->        PDF

daje u školama, iako se njime najčešće govori u sjevernom dijelu zemlje,
osobito u gradu Tangeru. Taj dio zemlje bio je dugo pod španjolskim protektoratom.


ATLASKI CEDAR


Od svih zemalja sjeverne Afrike Maroko je šumom najbogatiji. Ukupna
površina obrasla šumom iznosi više od 5 milijuna hektara, ili otprilike 16°/o
nacionalnog teritorija, ne računajući pustinjsko područje.


Bioklimatska raznolikost zemlje, uvjetovana njezinim geografskim položajem
i reljefom, odražava se i na biljnom pokrovu, vrstama drveća i tipovima
šuma. Najvažnije su autohtone vrste šumskog drveća: crnika, hrast
plutnjak, cedar, »tuja« (Tetraclinis articulata), arganija, bor, čempres i marokanska
jela. Tome treba dodati alohotne vrste kao što su akacije, eukaliptusi
i topole, koje se upotrebljavaju za pošumljivanje i podizanje umjetnih
nasada.


Najljepše, a ujedno i gospodarski najvrijeđnije su cedrove šume, u kojima
prevladava atlaski cedar (Cedrus atlantica). Nalaze se na planinskom
lancu Rif, na visoravni Srednjeg Atlasa i u planinama Visokog Atlasa, od


1.300 do 2.700 m nadmorske visine. Na dobrim staništima stabla su i do 50 m
visoka. Kvaliteta staništa odražava se i na širini godova, koja varira između
0,2 i 1 cm. To uvjetuje i kvalitetu drva, pa se ono upotrebljava u različite
svrhe: kao građevno drvo, za stolariju, proizvodnju olovaka i dr.
Unutar cedrovih šuma, osobito na vapnenastim terenima, mogu se naći
prostrane sastojine marokanske jele (Abies marocana). Po mišljenju nekih
botaničara to nije posebna vrsta nego samo varijetet andaluzijske jele (A.
pinsapo var. marocana). Tu mjestimice raste i alžirska jela (A. numidica),
koja se također smatra varijetetom andaluzijske jele (A. pinsapo var. baborensis).


U cedrovim je šumama posvuda primiješana crnika (Quercus ilex), javor
gluhać (Acer Obtusatum), a od grmlja obična mukinja (Sorbus aria), obična
brekinja (S. torminalis), božika (Ilex aquifolium), sladunić (Amelanchier ova-
lis), uskolisna zelenika (Phillyrea angustifolia) i dr.


Prema nižim nadmorskim visinama na cedar se nastavlja primorski bor
(Pinus maritima), a još niže — alepski bor (Pinus halepensis). Iznad cedra
raste sredozemna somina (Juniperus thurifera), a hrast plutnjak može se
naći do 1.000 m nadmorske visine. Međutim, ta je pravilnost često slabo izražena
zbog utjecaja raznih drugih ekoloških činilaca.


Bujne cedrove šume pokrivaju visoravan Srednjeg Atlasa između Kenifre
i Azroua. To je suvisli šumski kompkles, velik oko 72.000 ha, što je samo
nešto manje od naših šuma u Gorskom kotaru. Čitav krajolik jako podsjeća
na planinska područja srednjoeuropskih zemalja. Prolazeći pokraj kuća sa
strmim krovovima, suvremeno građenih hotela i skijaških žičara, čovjek ima
osjećaj da se nalazi negdje u Alpama, a ne u jednoj arapskoj, većim dijelom
pustinjskoj zemlji. Zato je taj predjel i dobio naziv »Marokanska Švicarska
«. Tu se, u blizini mjesta If rane, nalazi i jedan od nekoliko kraljevskih
dvoraca, nalik na tvrđavu, što se smjestila na obližnjem brežuljku i okružila
šumom (si. 2).