DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1992 str. 80 <-- 80 --> PDF |
svega sedamdesetak stabala po hektaru, visokih 15—20 metara, više nalikuju na nekakav maslinik nego na šumu. Takav je vegetacijski oblik poznat u mediteranskim zemljama pod nazivom dehesa, što na španjolskom znači »livada «. U takvim »šumama-livadama« pasu svinje, ovce i koze, a u Španjolskoj i bikovi — budući borci u arenama. Kao primjer nizinske plutnjakove šume može poslužiti Mamora, najveća takva šuma u Maroku, koja se pruža na području između gradova Rabata i Kenitre, udaljena nekoliko kilometara od atlantske obale. Duga je 40, a široka 30 kilometara, što znači da zauzima gotovo tri i pol puta veću površinu od naše Spačve. Teren na kome raste ravan je ili blago valovit, tlo pjeskovito i šljunkovito, lesivizirano, duboko. Ispod rijetkih stabala gotovo da i nema grmlja, samo je prizemni sloj travnate vegetacije manje ili više razvijen. Žir iz Mamore bolji je od žira iz drugih plutnjakovih šuma u zemlji, pa mu je i cijena viša. Prosječan urod iznosi 50—100 kg po hektaru. Sušne godine ili defolijacija mogu taj iznos znatno smanjiti. To se u posljednje vrijeme događa sve češće, kao posljedica brštenja gubarevih gusjenica. Tome treba dodati i štete na žiru što ih čini žirotoč i drugi razarači žira. Na taj način oštećeno je oko 60%> uroda. Mamora nije čista plutnjakova šuma. Prije nekoliko decenija počele su se u nju unositi eukaliptusi, akacije i borovi, na ona staništa gdje plutnjak Slika 3. Područje rasprostranjeni a hrasta plutnjaka |