DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1992 str. 84 <-- 84 --> PDF |
i 80 km u širinu. U stanju svi letjeti dvanaest sati bez prestanka, a nošeni vjetrom kreću se brzinom od 100 km na sat. Tako se mogu brzo prebacivati s jednog mjesta na drugo, ostavljajući iza sebe pravu pustoš. Do takvih invazija najčešće dolazi u Aziji i Africi, i to na nesreću baš u najsiromašnijim zemljama, za koje one znače katastrofu poput potresa, poplave ili neke druge elementarne nepogode. Zato stanovništvo tih zemalja pri svakoj pojavi skakavačkih rojeva obuzima paničan strah. Najezde skakavaca opisane su u rukopisima starim i nekoliko tisuća go-( dina. Jedan od najpoznatijih opisa nalazimo u Bibliji, gdje se oni nazivaju »bičem božjim«, kako je kasnije nazvan i osvajač Atila, čuven po pustošenju osvojenih krajeva. U Kur´anu skakavci se nazivaju »čeljustima vjetra«, a poznat je i naziv »smrtna kazna egipatska«. Skakavci su opasni i kada su mrtvi. Zabilježen je slučaj masovnog pomora tih kukaca na sjevernoj afričkoj obali, koji je imao tragične posljedice za okolno pučanstvo. Truljenjem uginulih životinja razvile su se bakterije koje su uzrokovale neku bolest sličnu kugi i od te »skakavačke kuge« umrlo je nekoliko tisuća ljudi. Jedna se vrsta skakavca zove marokanski skakavac (Dociostaurus maroccanus). Njegovo je područje rasprostranjenja daleko šire od Maroka. Obuhvaća Kanarske otoke, sve mediteranske zemlje, Krim, Zakavkazje, Irak i Iran. Na Cipru postoje njegova stalna žarišta u središnjem dijelu otoka. Ima ga i u Bugarskoj, Rumunjskoj i Mađarskoj. Njegovi golemi rojevi prodrli su iznenada, 1890. godine, u središnji dio Mađarske, gdje su načinili velike štete. Često se pojavljuje u Makedoniji, Crnoj Gori i Hercegovini. Stalno je prisutan u sjevernom dijelu Banata, na slatinastim tlima gdje se ranije zadržavao putnički skakavac (Pachytylus migratorius). Marokanski je skakavac prije svega poljoprivredni štetnik, no ako se jako razmnoži prelazi i u šume, osobito u šumske kulture i rasadnike. Tako je bilo npr. u južnoj Francuskoj 1951. godine, pa je bilo potrebno poduzeti mjere suzbijanja. Nešto slično dogodilo se u Hercegovini 1947. godine, kada su se ti skakavci pojavili u šumskim rasadnicima, gdje su počinili znatne štete. Još jedna vrsta skakavaca zadaje Marokancima velike brige. To je Schistocerca gregaria, ili skakavac skitnica. Obično koncem listopada njegovi rojevi prodiru u Maroko iz Mauritanije, Malija i Nigera, gdje su se prenamnožili tijekom prethodnog ljeta. Idućeg proljeća rađaju se skakavci nove generacije, koji neko vrijeme čine štetu, a zatim se, od početka travnja, vraćaju u krajeve odakle su došli njihovi roditelji. Štete su osobito velike u plantažama agruma, gdje nakon brštenja ostaju na potpuno ogoljenim stablima samo plodovi. Velike štete mogu načiniti i u plantažama šumskog drveća, no ako se hrane akacijom, događa se da zbog toga i sami stradaju, jer su mladi izbojci akacije za njih otrovni. Jedan od najvećih šumskih štetnika u Maroku je borov četnjak-gnjezdar (Cnethocampa pityocampa), dobro poznati leptir u svim mediteranskim zemljama. Puno je manje poznat cedrov četnjak (C. bonjeani), srodna vrsta istog roda, otkrivena kasnije, i to upravo u marokanskim cedrovim šumama. Po razvojnom ciklusu i načinu života sličniji je vrsti C. pinivora, borovom četnjaku koji pridolazi u hladnijim, kontinentalnim predjelima, pa i u Hrvat |