DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/1992 str. 85     <-- 85 -->        PDF

skoj, iako rijetko. Inače su štete na cedrovima slične onima što ih čini borov
četnjak na borovima.


U šumama hrasta plutnjaka i crnike najpoznatiji je štetnik gubar (Lymantria
dispar), koji uzrokuje gubitke u prirastu drvne mase, urodu žira i
proizvodnji pluta. Osim toga obrštena stabla fiziološki slabe i postaju neotporna
na bolest kojoj je uzročnik gljivica Hypoxylon mediterraneum (fam.
Carbonaceae), poznata u Maroku od 1936. god. kao opasan sekundarni parazit
na hrastovima i nekim vrstama eukaliptusa. Na hrastu se mogu naći još neki
defolijatori koji su kao štetnici poznati i u našoj zemlji, kao npr. hrastov
savijač (Tortrix viridana), kukavičji suznik (Malacosoma neustria) ili lipin
prelac (Phalera bucephala), ali i jedna vrsta sovice (Catocala nymphagoga),
koja je u nas i kao vrsta vrlo rijetka.


Tipičan tehnički štetnik hrasta plutnjaka je krasnik Coraebus undatus.
Njegove ličinke buše u kambiju dugačke, vijugave hodnike i tako smanjuju
tehničku vrijednost pluta. Slične štete samo u još većem opsegu, čini i jedna
vrsta mravi: Crematogaster scutellaris. Ti kukci prave u plutu svoje mravinjake,
iako se njime ne hrane. Rijetko se može naći plutnjakovo stablo
bez tih oštećenja.


Kukci-razarači žira iz redova kornjaša i leptira smanjuju urod žira za
oko 6O/0. Ostali štetnici plutnjaka, a u Maroku ih je registrirano oko 60 vrsta,
imaju manje gospodarsko značenje.


Na akacijama velike štete uzrokuje defolijator Tephrina pulinda ssp. deeraria.
To je jedna vrsta leptira iz porodice grbica (Geometridae), koja je vezana
na akacije na čitavom području njihova rasprostranjenja. Gusjenice
brste lišće, izbojke i cvjetne pupove, uzrokujući često golobrst napadnutih
stabala. To se obično događa u najtoplije i najsuše godišnje doba, što stabla
još više iscrpljuje, jer zbog pojačane evaporacije i direktne insolacije dolazi
do upale i nekroze grana i grančica. Štete nastaju na svim vrstama akacija,
domaćim i stranim., u plantažama i rasadnicima. Često su obrštene živice načinjene
od egzotične vrste Acacia eburnea, koje se podižu na poljoprivrednim
površinama i duž željezničkih pruga.


Prostrane plantaže eukaliptusa u Maroku dosta su dugo bile pošteđene
jačih napada bolesti i štetnika. Tako je bilo sve do 8. rujna 1981., kad je u
njima otkriven najštetniji kukac eukaliptusa — strizibuba Phoracantha sernipunctata,
podrijetlom iz Australije, vjerojatno importirana zajedno s drvetom
u kojem živi. Već je iduće godine utvrđeno da je novi štetnik napao
oko 2 milijuna stabala, pa su se morale poduzeti hitne mjere suzbijanja.


U svojoj je domovini eukaliptusova strizibuba tipičan sekundarni štetnik,
koji se razvija uglavnom u oborenim stablima, dok u Maroku napada
i stojeća, fiziološki oslabljena stabla, pa i takva koja na prvi pogled izgledaju
potpuno zdrava, zahvaljujući izvanrednoj sposobnosti da u njima na neki
način otkrije i najmanju poremetnju fizioloških procesa. Zato se protiv nje
i može primijeniti poznata metoda postavljanja lovnih stabala, kako se to
radi i s drugim sekundarnim štetnicima, npr. potkornjacima.


Još jedan novi štetnik eukaliptusa registriran je prije kratkog vremena
u Maroku. To je pipa Gonipterus scutellatus, podrijetlom također iz Australije,
ali je vjerojatno došla s juga, gdje je bila poznata u nekim zemljama
Afrike, na otocima Mauriciusa i Madagaskaru. Utvrđeno je da se od Rrta Dobre
nade do Viktorijinog jezera kretala brzinom od oko 100 km na godinu.