DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1992 str. 88 <-- 88 --> PDF |
Slika 4. Spomenik berberskom lavu kod mjesta Ifrane (Foto: I. Mikloš) Sretna je okolnost da »kralj životinja« dobro podnosi sužanjstvo, što se vidi i po tome da se lako razmnožava u zoološkim vrtovima, pa će se bar na taj način, kao »velika domaća mačka«, moći spasiti od istrebljenja. Među krajnje ugrožene vrste u Maroku spadaju npr. leopard, berberska ovca, prugasta hijena, pustinjski ris, pustinjska lisica, divlja mačka, neke vrste gazela i ptica. Leopard (Leo pardus) se održao još samo u malobrojnoj populaciji u gustim cedrovim šumama Srednjeg Atlasa. Računa se da ih nema više od tridesetak. To je tipičan grabežljivac, a među njegovim se žrtvama nalaze uglavnom majmuni i divlje svinje, ali i domaća stoka, pa je zato, iako zaštićen, ponekad izložen napadima pastira. Berberska ili grivasta ovca (Ammotragus tervia) jedina je autoktona vrsta ovce u Africi. Mužjaci imaju snažan prednji dio tijela i niz dugih i gustih dlaka između brade i prednjih nogu, koje su također jako dlakave. Iako ju je teško uočiti u prirodi, i ona se lako uzgaja i reproducira u zoološkim vrtovima, čak i u europskim gradovima s potpuno različitom klimom. Imamo je i mi u maksimirskom zoološkom vrtu. Pustinjski ris ili karakal (Lynx caracal) nije prava pustinjska vrsta, kako bi se moglo zaključiti po imenu. Radije obitava u pretpustinjskim stepama što se prostiru na jug prema Sahari. Hrani se jarebicama i di´igim pticama koje žive na tlu. Pustinjska lisica ili fenek (Megalotis zerda) odlikuje se vrlo velikim ušima. Noćni je grabežljivac, koji u pustinji lovi miševe i druge noćne glodavce. |