DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/1992 str. 96     <-- 96 -->        PDF

blažim padinama i dubljim tlima, pa drvna
masa iznosi i 400 m:; ha. Iz tih činjenica
slijedi i način gospodarenja na pojedinim
staništima. Ne samo u ovim nego
i u ostalim sastojinama steljari se, ali bi
sa stelarenjem u ovoj zajednici trebalo
prestati obzirom na karakter staništa tj.
spriječiti njegovo osiromašenje kako za
zaštitne tako i za prehrambene potrebe
sastojina.


U sastojinama ilirske šume hrasta kitnjaka
i običnog graba nalazi se oko 30%
ukupne drvne mase kitnjaka u istraženom
području. Sa sastojinama ove zajednice,
veli autor, može se normalno gospodariti
uz napomenu da su one »u neposrednom
kontaktu s naseljima i poljoprivrednim
površinama pa imaju veliko značenje za
ublažavanje klimatskih ekstrema, u hidromeliorativnom
djelovanju i opskrbi pitkom
vodom.« Posebnu pažnju treba posvetiti
i s razloga, što su takove šume
bogatog flornog sastava u Europi već
davno nestale.


Zajednica kitnjaka, obične bukve i običnog
graba nalazi se uglavnom na istočnoj
strani Kalnika. U zaključku prikaza
ove zajednice autor ističe »da je u tom
području hrast kitnjak vrlo konkurentna
vrsta drveća (i) postiže znatne dimenzije
te dobro i kvalitetno prirašćuje«. Šumsko
uzgojne karakteristike hrasta kitnjaka na
Kalniku obradio je i mr. I. Đ u r i č i ć
(u Glasniku za šumske pokuse vol. 25,
1989) koji rad nije mimoišao ni J. Vukelić.
Kako je i Šumarski institut u Jastrebarskom
objavio, u Radovima 48, rezultate
svojih istraživanja »ekološko-gospodarskih
tipova šuma gorja Hrvatskog zagorja
«, to se pruža mogućnost uspoređivanja
i sintetiziranja svih rezultata, a u
krajnjoj liniji i na terenu provjeriti svoju
sintezu. Operativcima sa pojedinih područja
kao i uređivačima to bi, uostalom,
bila i dužnost.


Za termofilnu šumu hrasta kitnjaka
i crnog graba s vlasuljom Vukelić je suglasan
s prof. Raušem, da se ova fitocenoza
ne može smatrati gospodarskom


već zaštitnom šumom, pa zaključuje, da
»zajednica ima dakle vrlo veliko značenje
za stabilnost šumskih ekosistema Kalnika
općenito, tim više što obrašćuje izložene,
strme i eroziji sklone terene.«


2.
Odgovor na pitanje koliki je utjecaj
industrijskih polutanata u šumskim ekosistemima
slavonskog gorja Z. Seietkovi
ć potražio je postavljanjem 178
pokusnih ploha na to području. Raspored
ploha s njihovom fitocenološkom pripadnošću
(šumskim zajednicama) autor je
prikazao i grafički. Nažalost nemoguće je
u tekstu naći vrijeme (godinu ili godine),
kada su obavljeni terenski radovi te se
tek iz navedenih citata može zaključiti
da je to bilo u drugoj polovini prošlog
desetljeća.


U okviru ovog prikaza može se jedino
navesti, da su utvrđene povišene vrijednosti
bakra, cinka, olova, sumpora pa i
kadmija. Općenito uzeto, maksimalno taloženje
elemenata utvrđeno je na južnim
ekspozicijama i grebenima. Međutim za
cink »veća signifikantnost dokazana je samo
na sjevernim ekspozicijama« (u uzorcima
tla iz zone pridanaka).


Kako se odnose bukva i hrast kitnjak
prema polutantima? Stabla bukve s »jakim
ili vrlo jakim odumiranjem nalazimo
najviše na nadmorskim visinama
300—400 m. Kod hrasta kitnjaka općenitu
pojavu nekrotičnosti najviše nalazimo u
pojasu 200—300 m« (str. 115). Bilježimo i
upozorenje, da je »nekrotičnost na bukovim
stablima vrlo opasna pojava (pa)
treba biti oprezan, jer je pojava žućenja
na stablima obične bukve u normalno
kišnoj godini također znak opasnosti«
(str. 186). U normalno kišnoj godini stoga,
jer se pri pomanjkanju vode neke
gljive (Nectria) počinju jako razvijati.


Ovih nekoliko redaka prikaza istraživanja
aktualne teme našeg šumarstva neka
budu poticaj, da se u cijelosti upozna
taj rad ne samo na istraživanom područ