DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1992 str. 21 <-- 21 --> PDF |
PRETHODNO PRIOPĆENJE — PRELIMINARY COMMUNICATION UDK 630*221.4+413 (497.13) Sum. list CXVI (1992) 515 ODABIRANJE OŠTEĆENIH STABALA ZA SJEČU I OBNOVA SASTOJINA OPUSTOŠENIH PROPADANJEM Branimir PRPIČ* SAŽETAK: Propadanje šuma u Hrvatskoj zrcali se na stanjesastojina kod kojih dolazi do smanjenja drvnih zaliha te gubitkagospodarske i ekološke funkcije šume. Autor preporučuje obnovu opustošenih šuma kod koje je cilj stvaranje prirodne i raznolike mlade šume. Obnovu opustošenih šuma obavljaju visokokvalificiranimarski stručnjaci, a prilikom obavljanja zadatka koriste sesko-uzgojnim planom, dok se željeni omjer smjese postiževanjem biogrupa istovrsnog drveća. šušumosniKljučnesko- uzgojno riječi: planiranje, Propadanje šuma, obnova biogrupe šumskoga drveća. šuma, šum 1. UVOD Propadanje šuma (»umiranje šuma«, njem. Waldsterben) pojavilo se u većoj mjeri u Europi i Sjevernoj Americi osamdesetih godina. Početak ove pojave bilježimo vjerojatno već u drugoj polovici prošloga stoljeća, odnosno početkom ovoga stoljeća, jer se već tada obilno suši hrast lužnjak, a nizinski brijest umalo da je i nestao iz nizinskih šuma. Današnji tijek ove pojave označen je neprekinutim većim ili manjim pogoršanjem stanja i sušenjem gotovo svih vrsta drveća. Ta pojava nije prisutna samo u nas nego u cijeloj Europi. Tako je npr. značajno oštećenje bjelogorice u 18 država i pokrajina Zajednice Alpe i Jadran (stupnjevi oštećenja od 2—4) iznosilo 1987. 24% ,a 1991. 26,4%. U našim je krajevima značajna oštećenost isto tako povećana i to naročito kod obične jele i hrasta lužnjaka. U Hrvatskoj je oštećeno oko 30% stabala iznad taksacijske granice, a najviše su oštećene preborne i nizinske šume. Manje, ali još uvijek značajno, oštećen je hrast kitnjak. Najmanje propadaju stabla običnoga graba i hrasta crnike. U posljednje vrijeme u svijetu se živo raspravlja o propadanju šuma te o uzrocima i posljedicama te pojave. Problem se katkada potcjenjuje, pa u prihvaćanju takvih mišljenja treba biti oprezan jer su ona najvjerojatnije u svezi s velikim troškovima industrije kod sprečavanja emisija koje se smatraju jednim od uzroka propadanja šuma. Propadanje šuma Prof. dr. Branimir Prpić, Šumarski fakultet, Zagreb |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1992 str. 22 <-- 22 --> PDF |
nema, na sreću, takav pesimistički tijek kako se pretpostavljalo na početku, ali ono nažalost i dalje ugrožava šume. Budući da ne možemo utjecati na većinu stojbinskih činitelja koji nepovoljno utječu na šume (klimatski ekscesi, plitka tla i dr.), djelujemo na činitelje koje možemo mijenjati (način gospodarenja, smanjenje i zaustavljanje emisija i dr.). Stručna iskustva kao i rezultati istraživanja govore nam da se šuma prirodnog sastava bolje odupire propadanju od šumskih kultura jednoličnog sastava. Postizanje prirodne strukture šume, te nastojanje da se prestane s onečišćenjem zraka, vode i tla, način su da se smanji intenzitet propadanja šuma. 2. ODABIR OŠTEĆENIH STABALA Odabiranje oštećenih stabala za sječu obavlja se prema Uputstvu Ministarstva za poljoprivredu i šumarstvo, kod čije smo izrade sudjelovali. Točka 2. Uputstva koja se odnosi neposredno na osnovno pitanje glasi: Odabrat će se za sječu i doznačiti: a) sva suha stabla b) sirova stabla: — koja imaju osutost krošnje više od 80"() (osutost 3b); — ako u krošnji ima više od 60% žutoga lišća i iglica; — ako je odumrlo više od 60% krošnje listače; — ako je odumrlo više od 60% krošnje, a tim odumiranjem je zahvaćen i vrh stabla kod četinjača; — koja imaju karakteristične tamne pjege na kori debla (tekline); — na kojima se pojavljuju karakteristični simptomi bolesti i štetnika na ili ispod kore. Odabir obavlja diplomirani inženjer šumarstva, čija nazočnost jamči visokostručni pristup i dobro obavljanje pripremnih radova kao prijeko potrebne podloge za ovaj posao. Izvršitelj odabiranja ne smije pristupiti poslu šablonski. On mora u potpunosti poznavati stojbinu i sastojinu. Prilikom odabira sušca nema dvojbe koja je, međutim, česta kod sirovih stabala prilikom utvrđivanja njihova stupnja oštećenosti. Na osnovi podataka o stojbini i sastojim te stvarnog stanja u sastojim, potrebno je odlučiti o eventualnoj uzgojnoj mjeri. Ako se radi o manjem broju stabala koje moramo doznačiti radi njihove oštećenosti zahvat neće značajnije utjecati na strukturu sastojine. Radi li se o većem broju oštećenih stabala potrebno je odmah donijeti odluku o uzgojnoj mjeri koja će se u najviše slučajeva odnositi na obnovu dijela ili cijele sastojine. 3. NAČELA OBNOVE ŠUMA OŠTEĆENIH PROPADANJEM Propadanje šuma u Hrvatskoj pogodilo je najviše bukovojelove i lužnjakove šume. Uzrok oštećenosti stabala je dugotrajni nepovoljni utjecaj više činitelja. Poznato je da šumsko drveće, kao uostalom i druga živa bića, posjeduje otpornost prema pesimalnim vrijednostima ekoloških činitelja (mi |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1992 str. 23 <-- 23 --> PDF |
nimum i maksimum kao kardinalne točke djelovanja ekoloških činitelja). Drveće ima sposobnost uravnoteženja fizioloških stanja što postiže tzv. ho~ meostatskim mehanizmima. Utjecaj nepovoljnih ekoloških činitelja (otrovi, suša, ekstremne temperature i dr.) uvjetuje kod šumskog drveća pojavu »stresa«, što bi se moglo smatrati stanjima organizma koja se otklanjaju od normalnih, ali ne ugrožavaju neposredno život. Ovaj pojam je 1936. uveo Se lye. Drveće se bori protiv »stresa« homeostatskim mehanizmima, ali ako se on puno puta ponavlja organizam slabi, što može, naravno, ugroziti i život. Ponavljani »stresovi « dovode do značajnijih stupnjeva oštećenosti drveća, a često i do smrti. Veliki postotak oštećenih stabala hrasta lužnjaka i obične jele upozorava na to da je upravo kod te dvije vrste došlo do ugrožavanja života radi čestih stresnih stanja. Sušenje ovih, ali i drugih vrsta drveća, uvjetovano je duljim djelovanjem nepovoljnih ekoloških činitelja između kojih su imisije stalno prisutne i povećavaju se dok se klimatski ekscesi pojavljuju ciklički. Imisije u zajedništvu s klimatskim ekscesima su očito najveći krivac pojave propadanja šuma. Naše šumsko drveće prilagođeno je kroz filogenetski razvoj svojim stojbinama. Njihove ekološke valencije dovoljno su široke da se s uspjehom odupru klimatskim ekscesima, pa uzroke propadanja našega šumskog drveća moramo potražiti u novim, nepovoljnim ekološkim činiteljima kojih prije nije bilo. Tehnička civilizacija izazvala je pojavu više nepovoljnih ekoloških činitelja kao što su onečišćenje zraka, vode i tla, učinak »staklenika« atmosfere, neracionalno korišćenje prirodnih bogatstava, prevođenje poljoprivrednih i šumskih površina drugoj namjeni (urbanizacija, industrijalizacija, dalekovodi, ceste i dr.). Uz klimatske ekscese kojima su biljke prilagođene kroz filogenetski razvoj, u atmosferi su sve prisutniji otrovni kemijski spojevi kao SO2, NOx, HF, 0:i teške kovine, ponajprije olovo, kadmij i živa, pesticidi, detergenti, PAN, dioksin i dr., od kojih broj djeluje sinergistički odnosno jedan otrov povećava djelovanje drugoga. Poznato je da u zraku ima više tisuća spojeva kojih prije nije bilo (od 4 do 5 tisuća, prema S c h ü t u 1988), a čije djelovanje na biljke još nije proučeno. Možemo, međutim, s velikom vjerojatnošću pretpostaviti da dio tih spojeva, uz već poznate otrove, nepovoljno utječe na šumsko drveće. Poslije opetovanih »stresova« nastupa fiziološko slabljenje koje obično prati napad insekata i gljivičnih bolesti. Zanimljivo je da su sve rijeđi oni kukci koji su nekada izazivali golobrst u hrastovim šumama kao npr. gubar glavonja (Lymantria dispar). Uzrok tome trebalo bi isto tako potražiti i u promjeni »kemijske klime«* — Izostanak gradacije grubara nije smanjio opasnost od golobrsta, jer se pojavljuju drugi defolijatori (Geometridaei dr.). Svaki član životne zajednice ima svoju ekološk u nišu , odnosno zauzima u ekosustavu svoje »plansko mjesto«. Kod defolijatora potrebno je proučit vrstu, ekološke niše, zatim da li se njihove niše podudaraju i je li kod vrsta došlo do ekogenetske diferencijacije pod utjecajem mikroevolucijskih procesa gdje promjena »kemijske klime« ima najvjerojatnije značajnu ulogu. * Promjena »kemijske klime« je pojava kemijskih elemenata i spojeva u biosferi kojih nije bilo prije pojave industrijske civilizacije. |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1992 str. 24 <-- 24 --> PDF |
Napad štetnika i bolesti na šumsko drveće rješava se obično primjenom pesticida. Znamo, međutim ,da je životna zajednica šume skupina brojnih vrsta organizama koji su više ili manje značajni za opstanak ekosustava i da je u najmanju ruku vrlo problematično zanemariti u šumskom ekosustavu sve osim štetnoga insekta ili gljive i napadnutog šumskog drveta. Primjena insekticida i fungicida dovodi najvjerojatnije do uništenja više vrsta u ekosustavu, što sigurno slabi otpornost i remeti funkcioniranje njegove cjeline. Ovo je područje do danas nedovoljno istraženo. Poznato je da većina štetnika postaje rezistentna prema određenim insekticidima, pa se u idućem tretiranju upotrebljavaju još otrovnije kemikalije (Odum, 1989). Smatramo da nije pametno koristiti pesticide (arboricidi, insekticidi, fungicidi) u šumama budući da su one jedini prirodni čistači pitke vode. Sigurno je da održavanje šumskih ekosustava i njihovo poboljšanje radi makar djelomičnog sprečavanja iznovičnog propadanja predstavlja jasan cilj. Ako je došlo do promjene u stojbini, mijenja se i šumska zajednica što nije rijedak slučaj u nizinskim šumama kada tlo postane mokrije ili suše u odnosu na prijašnje stanje. U budućoj sastojim koju obnavljamo poslije propadanja, cilj je osnivanje uravnoteženoga šumskog ekosustava, čemu prethodi stručno predviđanje i izbor vrsta drveća. 3.1. Raznolikost i prirodnost šume je osnovni postulat za uravnoteženi ekosustav Prirodni sastav šume i što veći broj biljnih i životinjskih vrsta koje pripadaju šumskom ekosustavu temeljni su preduvjet stabilnosti sastojine. Šuma je višenamjensko i obnovljivo prirodno bogatstvo koje ima značajno mjesto u zaštiti čovjekova okoliša. Najveću vrijednost ima u tome smislu prirodna, raznolika i zrela šuma. Prirodna šuma najviše proizvodi, kako biomase tako i kisika (Runge 1973, Leibundgut 1983, B u rsche l 1987) i daje najviše općekorisnih funkcija. Cilj uzgajivačkih mjera u šumi je održavanje biološke ravnoteže u ekosustavu, s time da svakome članu zajednice od edafona (živi svijet tla) do vladajućih stabala te svim činiteljima stojbine pridajemo značaj. Nama nije cilj pošto poto spašavati oslabljeno, napadnuto i bolesno drveće, nego održati šumski ekosustav. Model prirodnosti buduće šumske sastojine nalazimo u opisu šumske zajednice koja pripada zadanoj stojbini, a raznolikost postižemo davanjem prednosti vrstama drevća koje se nalaze u opisu naše šumske zajednice, bilo da podržavamo prirodno pomlađivanje ili unosimo one vrste koje nedostaju, a sloj grmlja i prizemnog rašća obično se pojavljuje bez našega posebnog nastojanja. 3.2. Izbor vrsta drveća Ovaj osobito osjetljiv zadatak kojim određujemo budući sastav jedne šumske sastojine do kraja njena života moramo obaviti vrlo savjesno. Posao je jednostavan ako osnivamo sastojinu na kraju ophodnje, ako je stara šuma prirodnog sastava i nije došlo do promjene stojbine. Primjenom provjerene tehnike uzgajanja šuma dobivamo prirodnu i raznoliku mladu sastojinu. U sastojini koja je načeta propadanjem, pa se radi uklanjanja suhih stabala značajno smanjio obrast, potrebno je pristupiti njenoj obnovi. |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1992 str. 25 <-- 25 --> PDF |
Kako su u nas najviše oštećene nizinske i preborne šume, dajemo primjere iz tih šumskih zajednica. Ako je sastojina prirodno pomlađena, a nastala je poslije sušenja stabala u monokulturi hrasta lužnjaka u stojbini slavonske šume hrasta lužnjaka s rastavljenim šašem (Genisto-Quercetumroboris caricetosum remotae), ona je u najviše slučajeva pomlađena samo lužnjakom pa je potrebno unijeti i druge vrste drveća koje pripadaju ovoj fitocenozi. U ovome slučaju popunjavanje ćemo obaviti poljskim jasenom, crnom johom, vezom i domaćim topolama. Željeni omjer smjese potrebno je postići do desete godine života, a u spomenutoj šumskoj zajednici omjer smjese trebao bi iznositi prema površini: — hrast lužnjak do 60% — poljski jasen oko 30% — joha, vez, topole oko 10% Iznad taksacijske granice omjer smjese se određuje prema temeljnici, a kod mlađih sastojina (iznad stupnjeva ponika i pomlatka, a ispod taksacijske granice, odnosno u stupnjevima mladika i koljika) određuje se omjer smjese prema broju stabala. Ako je u namjeni sastojine dominantna jedna od općekorisnih funkcija (vodozaštitna šuma, rekreacijska šuma i dr.) pojedine vrste drveća sijeku se kad postignu ekološku zrelost, odnosno kada radi zrelosti stabala dolazi do poremetnje fizioloških procesa (fotosinteza, transpiracija, disanje). Vrste drveća kraćeg trajanja života kao što su bijela vrba, crna joha, obični grab (do 150 god.) ali i domaće topole i vez (manje od 400 godina), postižu ranije ekološku zrelost od hrasta lužnjaka, malolisne lipe i poljskog jasena koji doduše dosta rano dobiva napravu srž (između 60 i 100 godina), ali zadrži vitalnost i iza 160 godina života. Iza postizanja ekološke zrelosti stabla gube svojstvo održavanja većine ekoloških funkcija, a sas tojina u kojoj prevladavaju takva stabla ispunjava vrlo malo funkcija pa je treba obnoviti. U slavonskoj šumi hrasta lužnjaka s drhtavim šašom (Genisto-Quercetum roboris caricetosum brizoides), dakle u zajednici u kojoj se najčešće dešavaju sušenja hrasta lužnjaka, u mladu stastojinu potrebno je unijeti i malolisnu lipu do 10% u omjeru smjese, s time da se smanji učešće hrasta lužnjaka, poljskog jasena te johe i domaćih topola. U klimatogenoj zajednici hrasta lužnjaka i običnoga graba (Carpinobetuli-Quercetum roboris) potrebno je u mladoj sastojini postići ove postotke površinskoga sudjelovanja: — hrast lužnjak do 70% — obični grab oko 15% — poljski jasen, (nalolisna lipa, klen, joha oko 15%. U navedenim šumskim zajednicama nije preporučljivo prelaziti pred loženo učešće hrasta lužnjaka. U prebornoj šumi bukve i jele {Abieti-Fagetum illyricum) treba težiti sudjelovanju jele od najviše 60%, bukve oko 30%, dok sudjelovanje osta lih vrsta ovisi o mikrostaništu i prirodnoj pojavi, ali isto tako i o našoj |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1992 str. 26 <-- 26 --> PDF |
potrebi da povećamo vrijednost sastojine unoseći vrijedne vrste drveća kao što su gorski javor, velelisna lipa, obični jasen, poželjni su javor gluhač i gorski brijest, čije zajedničko sudjelovanje iznosi oko 10%, Naš se prijedlog temelji na sudjelovanju jele u prašumi iste šumske zajednice koji u Čorkovoj uvali iznosi 53%, a u prašumi Devčića tavani u sjevernom Velebitu od 28% do 43% ,dok sudjelovanje bukve iznosi 37%, 50% i 62"/« (Prpić , 1979). U mrazištima ove šume jelu zamjenjuje sreka. U šumi jele s rebračom (Blechno-Abietetum) sudjelovanje jele ili smreke (u mrazištima) iznosi najviše 75%, a bukve najmanje 25%. Sudjelovanje jarebike u šumi jele s rebračom prepuštamo njenoj prirodnoj pojavi u sastojini. Jarebika se ne unosi u sastojinu dok bukvu unosimo ako je nema dovoljno u sastojini. U svim slučajevima izbora vrsta drveća u sastojinama koje su praćene propadanjem, ponajprije uzimamo u obzir stupanj oštećenosti i uzroke pojave i sve značajke makro i mikrostojbine. 3.3. Korišćenje biogrupa drveća Prije donošenja konačne odluke o uzgojnom zahvatu u sastojini oštećenoj propadanjem, potrebno je detaljno snimiti sastojinsko stanje prema metodi šumsko-uzgojnog plana po profesoru Leibundgut u (1966), kojega je uzgajivačka praksa široko prihvatila, pa njegov opis nalazimo u svim udžbenicima uzgajanja šuma. Propadanje šuma pogađa pretežno srednjodobne i stare sastojine, a rijetko se dešava u čitavome odsjeku pa u njegovoj površini nalazimo i dobro obrasle dijelove narušene sastojine. Poslije uklanjanja suhih i polusuhih stabala (stupnjevi 3b i 4), obično ostaju progale i plješine koje treba obnoviti. Snimanje stanja u odsjeku sastoji se u izradi približnog nacrta u koji se nacrta postojeće stanje obraslog i neobraslog dijela. Neobrasli dio koji se obnavlja potrebno je što točnije nacrtati i u nacrt unijeti prirodni pomladak, zakorovljene površine te one pokrivene grmljem, preostala stabla s naznakom oštećenosti, dendrometrjske parametre, šumsku zajednicu ,podatke o stojbini, stupanj erozije tla i eventualno porijeklo imisije. Prilikom izrade šumsko-uzgojnog plana koji smo za ove potrebe nešto proširili, utvrđuje se potreba popunjivanja. Vrste koje manjkaju potrebno je unijeti popunjivanjem, jer nije dobro ako obnovu sastojine prepustimo samo prirodnom naletu željenih vrsta (joha, lipe, javori, trešnja, kruška, jabuka i dr.) zbog toga što se može desiti da poslije monokulture imamo ponovno monokulturu. Prilikom popunjavanja stručno je opravdano stvarati biogrupe drveća. Pod biogrupom se podrazumijeva skupina podmlatka istovrsnog drveća, a najbolje kružnoga ili eliptičnog oblika čija površina ovisi o uzgojnom cilju. Ako želimo da jedno stablo osnovane biogrupe imamo na kraju ophodnje, tada je njena površina jednaka stajališnom prostoru dotične vrste za određenu starost. Tako je ta površina kod hrasta i bukve oko 100 m2, kod breze oko 45 m´-, kod smreke oko 30 m´i itd. Većina naših drveća srašćuje korijenjem sa susjednim istovrsnim stablom, što dovodi do veće stabilnosti biogrupe jer se između stabala kroz srašćeno korijenje obavlja izmjena vode i mineralnih hranjiva kao i asimilata. Osim toga u unutarvrsnoj |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1992 str. 27 <-- 27 --> PDF |
konkurenciji stabalca se između sebe bolje razluče, budući da je borba za opstanak nemilosrdnija radi podjednakih potreba za ekološkim činiteljima. U određenu površinu biogrupe drveća sadi se ili sije što više, kako bi se dobio onaj broj biljaka koji se u dobrim stojbinskim i sastojinskim prilikama pojavljuje i u prirodi. Gustom sadnjom eliminiramo korov te imamo veći izbor jediniki prilikom uzgojnih zahvata. Biogrupe se osnivaju tamo gdje u plješinama i progalama ima mjesta odnosno gdje nema dovoljno prirodnog pomlatka. Tamo gdje postoj opasnost stvaranja monokulture potrebno je i u prirodnom pomlatku energično intervenirati radi postizanja željenog omjera smjese. 4. ZAKLJUČCI Na osnovi dosadašnjih praćenja oštećenosti hrvatskih šuma i njihove obnove donosimo ove zaključke: 1. Hrvatske šume su raznoliko oštećene propadanjem. Oko 20% stabala se prema dosadašnjim iskustvima neće oporaviti. Ovaj podatak predstavlja srednju vrijednost za Republiku Hrvatsku i on se značajno razlikuje prema područjima pa je npr. za Bjelovar 6%, a za Delnice 36%. Od vrsta drveća najviše su oštećeni obična jela, hrast lužnjak i hrast kitnjak. U većini sastojina suše se pojedinačna stabla. Ako je propadanje manje od prirasta sastojine gospodarenje nije značajno poremećeno, ali kada sušenje poprimi veće razmjere potrebno je pristupiti obnovi ili dijela ili čitave sastojine. 2. Odabir oštećenih stabala za sječu temelji se na stručnoj odluci prilikom koje je potrebno uz suha stabla (stupanj oštećenosti 4) odabrati i ona sirova stabla koja su iz zdravstvenih razloga u stanju brzoga propadanja (kukci i gljive u drvu, akutna trovanja) i to bez obzira na stupanj oštećenosti. 3. Propadanje šuma zbiva se pod utjecajem više nepovoljnih ekoloških čimbenika, između kojih su klimatski ekscesi te neprekidno povećanje količine otrova u zraku, vodi i tlu, glavni uzroci ove pojave. 4. Raznolikost i prirodnost šume osnovica je za uravnoteženi šumski ekosustav, a sve stručne i znanstvene postupke koji dovode do ovoga cilja potrebno je prilikom njegova postizanja koristiti. Šumarska znanost daje danas više načina da se postignu prirodne i raznolike šume (današnje stojbinske i vegetacijske značajke u usporedbi s podacima iz prošlosti, digitalizacija podataka i dr.). 5. Osim pomno razrađenoga izbora vrsta drveća, predlažemo da se kod obnove sastojina ugroženih propadanjem koriste biogrupe drveća kako bi se dobio željeni omjer smjese koji ovisi o današnjem stanju stojbine. Prednost osnivanja biogrupa drveća vidimo u uzajamnom pomaganju individua, ali i oštrijoj unutarvrsnoj konkurenciji radi istih ekoloških zahtjeva. 6. Smatramo da je obnova šuma poslije njihova propadanja prilika za stvaranje prirodnih i mješovitih sastojina što dovodi poboljšanju našega šumskoga fonda. 521 |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1992 str. 28 <-- 28 --> PDF |
5. LITERATURA Burschel , P. und H u s s, J. 1987: Grundriss des Waldbaus, Hamburg und Berlin. K o r p e 1, Š. 1989: Prales slovenska, Bratislava. Leibundgut, H. 1966: Die Waldpflege, Bern Leibundgut , H. 1982: Europäische Urwälder der Bergstufe, Bern und Stuttgart. Leibundgut , H. 1983: Der Wald eine Lebensgemeinschaft, Frauenfeld und Stuttgart. Matić , S. 1983: Utjecaj ekoloških i strukturnih činilaca na prirodno pomlađivanje šuma jele i bukve u Gorskom kotaru, Glasnik za šumske pokuse, knjiga 2t, str. 223—400. M 1 i n š e k, D. 1989: Pra-gozd v naši krajini, Ljubljana. Odum , E., P., 1991: Prinzipien der Oekologie, Heidelberg. Prpić , B., 1979: Struktura i funkcioniranje prašume bukve i jele (Abieti-Fagetum ülyricum Horv. 1938) u Dinaridima SR Hrvatske, II Kongres ekolosa Jugoslavije, Zadar-Plitvice, 899—924. Prpić, B., S ele t ko vi ć, Z. i Ivkov, M., 1991: Propadanje šuma u Hrvatskoj i odnos pojave prema biotskim i abiotskim činiteljima danas i u prošlosti, Šum. list, 3—5, 107—129. Erneuerung der vom Waldsterben Betroffenen Waelder in Kroatien Zusammenfassung Ungefaehr 20°,, der Baeume sind in Kroatien vom Waldsterben bedroht (Schadstufen 2—4). Die Ursache daufer bilden verschiedene Faktoren, hauptsaechlich aber Klimaexzesse und Immissionen. Da es sich in Kroatien ueberwiegend um natuerliche Bestaende handelt, waere eine Erneuerung auf natuerlichem Wege der beste Weg fuer die Sanierung des Zustandes. Fuer die natuerliche Erneuerung der Waelder ist es notwendig Arten, die zu diesem Biothop gehoeren, aber aus verschiedenen Gruenden ausgeblieben sind, einzubringen. Der Ausgangspunkt fuer eine gute Baumartenauswahl ist die jetzige Bodenzusammensetung, bzw. die Belastung des Bodens durch Immissionen, sowie die potenzielle Waldgesellschaft. Es duerfen keine Monokulturen mit Waldbaueman gegruendet werden. Dort, wo Waelder durch Waldsterben vernichtet wurden, muessen Mischbestaende gegruendet werden. |