DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1992 str. 29     <-- 29 -->        PDF

PREGLEDNI ČLANCI — REVIEWS
UDK 630*414 (Quercus robur L.) Sum. list CXVI (1992) 523


KEMIJSKO SUZBIJANJE ŠTETNIKA U SJEMENSKIM SASTOJINAMA


HRASTA LUŽNJAKA


Ivan Mikloš*


SAŽETAK: Autor iznosi podatke o povećanju uroda žira u našim
šumama hrasta lužnjaka nakon višekratnog i uzastopnog suzbijanja
defolijatora kemijskim preparatima. Raspravlja o korisnosti
i opravdanosti takvog suzbijanja u sjemenskim sastojinama
s ekološkog stajališta s obzirom na negativne popratne učinke
pesticida na šumsku biocenozu


Ključne riječi: sjemenske sastojine, hrast lužnjak, defolijatori,
kemijsko suzbijanje.


UVOD


Već dugi niz godina u nizinskim šumama na području Hrvatske dolazi
do čestih nestašica žira, što znatno otežava obnovu lužnjakovih sastojina (S ikora
1984,1989, Spaić 1984, Prpić 1987, Poštenjak, Gradečki
1987, Gradečki, Poštenjak 1988, 1988 a, S t a r č e v i ć 1990). Nestašice
se pojavljuju uglavnom zbog nedovoljne fruktifikacije i raznih oštećenja
žira, ali i zbog povećane potražnje za kvalitetnim i zdravim hrastovim sjemenom.
O tome govori npr. i podatak da naše nizinsko područje ima konstantan
godišnji rast potrošnje šumskog sjemena, uglavnom hrasta lužnjaka, od
10% (Gradečki, Poštenjak 1988).


Postoje uglavnom tri načina da se zadovolji povećana potražnja žira:


— racionalnije iskorišćivanje sadašnjeg, stvarnog uroda žira,
— povećanje proizvodnje,
— smanjenje gubitaka.
Kako bolje iskoristiti sadašnji urod žira, pitanje je koje spada u racionalizaciju
rada, a povećati proizvodnju može se raznim šumsko-uzgojnim
mjerama. Gubitke uzrokuju uglavnom šumski štetnici, pa je opravdano pretpostaviti
da se njihovim suzbijanjem u sjemenskim sastojinama ti gubici
mogu smanjiti. U tu svrhu obavljeni su pokusi suzbijanja defolijatora višekratnim
i uzastopnim tretiranjem sjemenskih sastojina hrasta lužnjaka kemijskim
preparatima.


* Prof. dr. Ivan Mikloš, Zagreb, Pančićeva 5.


ŠUMARSKI LIST 11-12/1992 str. 30     <-- 30 -->        PDF

ŠTETNICI I BOLESTI KOJI UGROŽAVAJU UROD ŽIRA


Odavna je poznato da se nakon jačih defolijacija urod žira u hrastovim
šumama može znatno smanjiti. Naš najstariji podatak o tome potječe od
Koč e (1888), koji je primijetio da je posljedica brštenja gubara »slabi rast,
a puno veća šteta što nema žira ni šiške (Langhofe r 1926). Do sličnih su
zaključaka došli i mnogi drugi istraživači u nas i u inozemstvu. Tako npr.
zbog brštenja gubara u marokanskim šumama hrasta plutnjaka urod je žira
sve slabiji (Chemao u 1982). U novije vrijeme Ehler t (1989), opisujući
trogodišnju gradaciju hrastovog savijača (Tortrix viridana L.) i malog mrazovca
(Operophthera brumata L.) u hrastovim šumama Ostholsteina, konstatira
da je poslije defolijacije, osim sušenja stabala na velikoj površini, došlo
i do izostanka uroda žira u sjemenskoj sastojini, jer su gusjenice uništile i
cvjetove u krošnjama drveća.


Za urod žira osobito su opasni tzv. »rani štetnici«, tj. defolijatori koji oštećuju
hrast u rano proljeće, na početku vegetacijskog razdoblja. Takvih ima
u našim šumama dvadesetak vrsta, od kojih se otprilike jedna trećina pojavljuje
periodički masovno (M i k 1 oš 1988).


Da defolijacija negativno utječe na fruktifikaciju hrasta potvrđuju i noviji,
iako nepotpuni rezultati istraživanja Spaića (1986), prema kojima se rigcroznim
suzbijanjem defolijatora u hrastovim sjemenskim sastojinama urod
žira može znatno povećati. O tome će biti više riječi u posebnom poglavlju.


Od formiranja do poipune zrelosti žir služi kao hrana čitavom nizu fitofagnih
životinjskih vrsta i kao supstrat za razvoj gljivica koje uzrokuju trulež.


Istraživanja štetnika žira u sjemenskoj sastojini »Kupinske grede« na
području Šumskog gospodarstva Sremska Mitrovica pokazala su da su štete
od viših životinja (glodavci, vjeverice, visoka divljač i ptice) smanjile urod
za 22,1 do 61,6%, a štete od kukaca za 25 do 55,8% (Maksiraović, M i 1 ivojević,
Pekić 1982, Maksim ović 1983). Najopasniji štetnik svakako
je žirotoč (Balaninus glandium Mrsh), kojim je često zaraženo 100% plodova
(Alt um 1874, Živoj dnović 1948). Manje su štetni savijači Cydia splendana
Hb. i C. amplana Hb. (fam. Tortricidae) i osa šiškarica Cynips quercuscalicis B´Urgsd. U istraživanjima M a k s i m o v i ć a, Milivojevićai P ekić
a (1982) gubici uroda žira od savijača iznosili su do 6,1%, a od ose šiškarice
2,3 do 13,4%.


U nas je o štetnicima hrasta koji utječu na urod žira, posebno o žirotoču,
u uvjetima onečišćenog zraka, pisao M i k 1 oš (1991).


Gubici nastaju i zbog bolesti žira, koje smanjuju njegovu kakvoću. Gljivice
iz roda Penicilium, Mucor, Fusarium i dr., koje prodiru u žir na mjestima
mehaničkih ozljeda od kukaca, glodavaca i drugih životinja, uzrokuju njegovu
trulež (žilcova 1954, Ševčenko 1978, Z em kova 1972,1980).
Od nekoliko Ophiostoma vrsta koje napadaju žir, Glava š (1984, 1984 a) je
u našim lužnjakovim šumama utvrdio O. quercus, također na oštećenom žiru.
Iz naših krajeva (Slavonija) potječe i nalaz jedne Ophiostoma vrste na žiru
izvezenom u Češkoslovačku 1956. godine (U ros e vic, Ja n ča r ik 1959).


U navedenim istraživanjima u »Kupinskoj gredi« gubitak žira zbog truleži
varirao je između 4,2 i 24"„ (Maksimović, Milivojević, Pekić
1982, Maksimović 1983).




ŠUMARSKI LIST 11-12/1992 str. 31     <-- 31 -->        PDF

POVEĆANJE URODA ŽIRA KEMIJSKIM SUZBIJANJEM ŠTETNIKA


I BOLESTI


Tijekom dugogodišnjih akcija aviokemijskog suzbijanja šumskih defolijatora
u Hrvatskoj primijećeno je da su hrastove šume u kojima je suzbijanje
valjano obavljeno, slijedeće godine obilno rodile žirom. Tako je nastala hipoteza
da bi se urod žira mogao znatno povećati redovitim i rigoroznim suzbijanjem
defolijatora u sjemenskim sastojinama, jer bi se na taj način cvjetovi
i zameci plodova sačuvali od uništenja. Tu je hipotezu Spai ć (1986) provjeravao
tijekom 6-godišnjih istraživanja u sjemenskim sastojinama na području
Vinkovaca, Našica i Slavonskog Broda. On je od 1981. do 1986. godine
na pokusnim plohama unutar sjemenskih sastojina 10 puta suzbijao štetnike
kemijskom metodom. Upotrebljeni su preparati Aerosol DDT 15% i Decis
EC-25, a tretiranje je obavljeno zrakoplovom. Učinak je utvrđen uspoređivanjem
podataka o broju žirova koji su pali na kontrolne ploče u tretiranim
i kontrolnim (netretiranim) sastojinama. Rezultate, uzete iz još neobjavljenog
Spaićevo g izvještaja o radu za razdoblje 1981—1985 i za 1986. godinu, prikazuje
tablica 1.


Iz tablice se vidi da je u tretiranim objektima gotovo uvijek bilo više žira
nego u kontrolnom. Jedino za Strizivojnu rezultati nisu jednoznačni, što je,
po S p a i ć u, možda posljedica teškoća u organizaciji prikupljanja podataka
sa terena. U pokusima je bilo još nekih propusta, kao što su npr. izostanak i
nejednaki broj tretiranja u pojedinim godinama, ali oni ne utječu bitno na rezultate,
koje uostalom ni sam autor nije smatrao konačnim. Nastavak pokusa
vjerojatno bi samo još više potvrdio pretpostavku da se navedenim, ili
možda poboljšanim načinom, može osigurati redovitiji i češći urod žira.


/*."-


v -i


Aviokemijsko suzbijanje šumskih štetnika


525




ŠUMARSKI LIST 11-12/1992 str. 32     <-- 32 -->        PDF

Tablica 1.


Utjecat kemijskog suzbijanja defolijatora na urod žira hrasta lužnjaka u slavonskim


nizinskim šumama (S p a i ć, 1986)
God. Tret.
Spačva
Kontr.
D. Miholjac
Tret. Kontr.
St
Tret.
rizivojna
Kontr.
1981 36,0 16,0 144,3 130,8 64,3 0
1982
1983
1984
1985
1986
23,9
100,0
74,7
115,9
78,9
10,9
48,3
38,1
73,7
23,9
39,05,78,361,777,9
8,5
0
6,1
28,1
65,9
70,2
40,5
54,6
45,0
61,6
80,1
0
71,5
98,1
63,7


Suzbijanjem defolijatora mogu se stvoriti bolji uvjeti za cvatnju i oplodnju,
ali se samim time ne osigurava i puni urod zdravog žira. Da bi se to postiglo,
potrebno je suzbijati žirotoča i druge razarače žira koji oštećuju žir od
njegova formiranja do potpune zrelosti. Ljašenkova (Tropin et al.
1980) predlaže jednokratno kemijsko tretiranje sastojina, i to koncem lipnja


— početkom srpnja. Maksim o vi c et al. (1982) također smatraju da je
dovoljno jednokratno suzbijanje. Oni su tako 20. srpnja 1981. suzbijanjem
sa zemlje pomoću atomizera preparatom Akotin 0,35% (Fenitrotion) smanjili
napad žirotoča i savijača za 50,4%, a ose šiškarice za 66,2%. Tako je urod zrelog,
zdravog žira povećan za 61,1%. Autori ipak napominju da bi zbog ekonomičnosti
trebalo točnije odrediti optimalno vrijeme takvog, jednokratnog suzbijanja.
Prema Zemkovo j (1972), za pun uspjeh suzbijanja štetnika žira
potrebno je dvokratno tretiranje, P a d i j et al. (1965) preporučuju dvokratno
ili trokratno, a Voronco v (1967) trokratno tretiranje.
U Madžarskoj, gdje već dugo vlada nestašica žira, intenzivno se istražuju
mogućnosti što boljeg iskorišćenja reprodukcijskog potencijala hrastovih
šuma. Toj svrsi služe i pokusi kemijskog suzbijanja štetnika i bolesti na
hrastu. Prema usmenom saopćenju Dr. S. Fodor a (Šumsko-pokusna stanica
Sarvar), sustavnim suzbijanjem štetnika i bolesti, uz tretiranje hormonskim
preparatima koji pospješuju oplodnju, može se postići redovni godišnji
urod od 500 do 1.000 kg žira po hektaru, što je otprilike dvostruko u odnosu
na slične sastojine bez takvog tretmana. Tako visoki urod dobiven je i u onim
slučajevima kada netretirane sastojine gotovo uopće nisu rodile. U jednoj godini
sastojine se tretiraju prosječno osam puta, što znači bar jedanput mjesečno
tijekom vegetacijskog razdoblja. Na taj su način suzbijanjem obuhvaćeni
svi defolijatori i svi razarači žira, ukratko svi štetnici koji se na hrastu
pojavljuju od početka do kraja vegetacijskog razdoblja. Štoviše, ono je
obuhvatilo i sve uzročnike oboljenja na žiru.


Tako radikalni zahvati kemijskim preparatima u šumi očito daju vrlo
dobre rezultate, ali se pri tome neminovno pojavljuje pitanje, kako ti preparati,
primijenjeni na takav način, utječu na šumsku biocenozu.


NEGATIVNI POPRATNI UČINCI KEMIJSKOG SUZBIJANJA
ŠUMSKIH ŠTETNIKA I BOLESTI


U opisanim pokusima utjecaj pesticida na šumsku biocenozu nije bio
predmet istraživanja. Poznato je, doduše, da je on općenito negativan, ali i ne




ŠUMARSKI LIST 11-12/1992 str. 33     <-- 33 -->        PDF

izbježan. Kemoterapeutskc mjere u šumi uvijek prate neke manje ili više
negativne pojave. Njihov utjecaj na šumsku biocenozu ovisi o kemijskom
sastavu preparata, koncentraciji, dozi, selektivnosti, perzistentnosti, načinu
i učestalosti primjene i dr.


Tretiranje sjemenskih sastojina pesticidima radi osiguranja uroda žira
u mnogočemu se razlikuje od uobičajenog kemijskog suzbijanja defolijatora
u našim hrastovim šumama, a to sigurno rađa i različitim biocenotičkim posljedicama.
U slučaju sjemenskih sastojina radi se o višekratnom i svakogodišnjem
tretiranju pesticidima uvijek istih površina. Poznato je, osobito iz
iskustva zaštite bilja u poljoprivredi, da takva primjena pesticida dovodi do
osiromašenja biocenoze, nestabilnosti ekosistema, pa i ugroženosti pojedinih
organskih vrsta. Opasnost da se nešto slično dogodi i u sjemenskim sastojinama
ipak je znatno manja. Te su sastojine uglavnom male po površini i okružene
većim šumskim kompleksima, pa ako u njima i dođe do neke biocenotičke
poremetnje, normalno se stanje pod utjecajem okoline može opet lako
uspostaviti. Poznato je također da stalna upotreba istog preparata na nekom
području stvara rezistentnost štetnika ili uzročnika bolesti prema tom
preparatu. To se, međutim, može spriječiti odgovarajućom zamjenom preparata
nekim novijim, kako se to često radi u poljoprivredi.


Veliki je nedostatak nekih pesticida njihova perzistentnost. Oni se u prirodi
sporo razgrađuju, pa ugrožavaju ostale vrste kukaca i nakon što je uništen
štetnik kojega smo suzbijali. Štoviše, oni se uključuju u trofieke lance
ekosistema, dovodeći tako u opasnost i mnoge druge članove šumske biocenoze.


Neki se pesticidi u organizmu s vremenom kumuliraju i ta se kumulacija
sve više povećava u višim stupnjevima trofičkih lanaca, što također može
dovesti do neželjenih ekoloških posljedica.


Navedene nedostatke imaju mnogi organoklorni insekticidi, posebno DDT,
i zato se oni više ne upotrebljavaju ni u poljoprivredi ni u šumarstvu. Danas
već imamo veliki izbor suvremenih, ekološki prihvatljivih pesticida, od kojih
bi neki mogli doći u obzir i za tretiranje sjemenskih sastojina. Pronalaze se
i nove metode suzbijanja štetnika i bolesti u šumama.


Valja, međutim, imati na umu da ne postoje ni idealni pesticidi, a ni takvi
načini njihove primjene koji bi bili bez nedostataka. Čak i najsuvremeniji
biološki preparati, razne biološke i biotehničke metode suzbijanja, nisu potpuno
bezazleni u svom djelovanju na šumsku biocenozu. Pa ipak, primjena
pesticida u intenzivnom šumarstvu ponekad je neizbježna.


Dosadašnji su pokusi pokazali da se višekratnom i uzastopnom primjenom
pesticida, uz određeni ekološki rizik, urod žira u šumama hrasta lužnjaka
može znatno povećati, a kvaliteta poboljšati. Važno je također da se na
taj način postiže ne samo povećanje nego i sigurnost i redovitost uroda.


Pojavljuje se, međutim, još jedno neizbježno pitanje: koliko tako dobiveni
žir košta i da li ta cijena opravdava takav način njegova dobivanja s
obzirom na troškove primjene pesticida? Zato bi problem kemijskog suzbijanja
štetnika i bolesti u sjemenskim sastojinama hrasta lužnjaka trebalo razmotriti
i s ekonomskog stajališta.




ŠUMARSKI LIST 11-12/1992 str. 34     <-- 34 -->        PDF

ZAKLJUČCI


Štetnici koji smanjuju urod žira mogu se podijeliti u dvije skupine. U
prvu spadaju defolijatori, koji onemogućuju cvatnju i tako smanjuju količinu
žira. U drugu skupinu spadaju razarači žira, tj. one vrste koje se razvijaju
u žiru i time uglavnom smanjuju njegovu kakvoću. Sličan utjecaj imaju i uzročnici
gljivičnih oboljenja žira.


Pokusi suzbijanja štetnika i bolesti u hrastovim sjemenskim sastojinama
višekratnom i uzastopnom primjenom pesticida pokazali su da se na taj način
urod žira može znatno povećati, a njegova kakvoća poboljšati.


Česta i redovita primjena kemijskih preparata na uvijek istim površinama
mogla bi imati i određene štetne posljedice na šumsku biocenozu, ali one
vjerojatno ne bi bile velike s obzirom na to da su hrastove sjemenske sastojine
po površini dosta male i okružene većim šumskim kompleksima.


Često i redovito tretiranje sjemenskih sastojina kemijskim preparatima
veoma je skupo. Zato bi trebalo istražiti koliko je ono i ekonomski opravdano.


LITERATURA


Chemaou , E. A. 1982: Etude de l´impact des defoliations de Lymantria dispar
sur les productions du chene-liege. Mem Ing. Agronome (foresterie), str. 90,


I.N.A.V. Rabat.
E hie rt, H. 1989: Eichensterben nach Eichenwicklerbefall. Allgemeine Forst Zeitschrift,
32, str. 853.
Glavaš, M. 1984: Ceratocystis (Ophiostoma) gljive na hrastovima. Šumarski list,
11—12, Zagreb, str. 505—514.
Glavaš , M. 1984 a: Prilog poznavanju gljive Ophiostoma quercus (Georgev) Nannf.
u našim hrastovim šumama. Annales pro experimentis foresticis, editio peculiaris,
1, Zagreb, str. 63—94.
Gradečki , M., Poštenjak , K. 1988: Problematika proizvodnje šumskog sjemena
zadnjih nekoliko godina u SR Hrvatskoj. Zbornik radova, Drugo savjetovanje
o naučno-istraživačkom radu Šumarskog instituta Jastrebarsko, str,
57—68.
Gradečki, M., Poštenjak, K. 1988 a: Šumsko sjeme i njegova upotrebu
zadnjih nekoliko godina u Hrvatsko). Ibid., str. 69—79.
Langhof e r, A. 1926: Gubar i sušenje naših hrastovih šuma. Glasnik za šumske
pokuse, 1, Zagreb, str. 149—233,
Maksimović , M. 1983: Urod hrastovog žira i njegove štetočinje. Šumarski list,
5—6, Zagreb, str. 253—258.
Maksimović, M., Milivojević, B., P e k i ć, R. 1982: Štetočine hrastovog
žira u semenskoj sastojini Kupinske grede. Zaštita bilja, 161, Beograd, str.
221—257.
Mikloš , I. 1988: Rani šumski štetnici i njihovo značenje u zaštiti šuma. Šumarski
list, 9—10, Zagreb, str. 405—422.
Mikloš , I. 1991: Onečišćenje zraka i urod žira u našim šumama hrasta lužnjaka.
Šumarski list, 3—5, Zagreb, str. 151—162.
Padij, N.N., Rudnev, D. F., R i v k i n, B. V., H r a m c o v, N. N. 1965: Lesnaja
entomologija. Izdatelstvo »Lesnaia promišlennost«, Moskva.
Poštenjak , K., Gradečki , M. 1987: Uređivanje priznatih sjemenskih sastojina
u SR Hrvatskoj. Glasnik za šumske pokuse posebno izdanje, 3, Uzgoj
i iskorišćivanje šumskog bogatstva SRH, Zagreb, str. 237—241.
P r p i ć,
B. 1987: Ekološka i šumsko-uzgojna problematika šuma hrasta lužnjaka
u Jugoslaviji. Šumarski list, 1—2, Zagreb, str. 41—52.




ŠUMARSKI LIST 11-12/1992 str. 35     <-- 35 -->        PDF

Si kora , J. 1984: Dosadašnja dostignuća i mogućnosti unapređenja gospodarenja
nizinskim šumama. Diskusija. Glasnik za šumske pokuse, posebno izdanie, (separatum),
Zagreb, str. 144—145.


Si kora , J. 1989: Šumsko kulturni radovi od osnutka do danas. ROŠ »Slavonska
šuma«, Vinkovci, Služba za proizvodnju, Osijek.


S p a i ć, I. 1974: Sadašnje zdravstveno stanje šuma na području jugoistočne Slavonije.
Zbornik o stotoj obljetnici šumarstva jugoistočne Slavonije. Jugoslavenska
akademija znanosti i umjetnosti, Centar za znanstveni rad, Vinkovci,
str. 239—253.


Spaić , I.. 1986: Istraživanje organizama koji sprečavaju urod žira hrasta lužniaka
i pokusi osiguranja uroda suzbijanjem tih organizama. Završni izvještaj o izvršenom
radu na programu znanstvenoistraživačkog rada za razdoblje od 1981.
do 1985. godine. Zavod za istraživanja u šumarstvu Šumarskog fakulteta, Zagreb.


Spaić , I. 1987: Osiguranje uroda žira hrasta lužnjaka. Izvještaj o znanstvenoistraživačkom
radu u 1986. godini. Zavod za istraživanja u šumarstvu Šumarskog
fakulteta Zagreb.


Starčević , T. 1990: Prirodna obnova lužnjakovih sastojina u uvietima slabog
i neredovitog uroda sjemenom. Glasnik za šumske pokuse, 26, Zagreb, str.
351—359.


Š e v č e n k o, S. V. 1978: Lesnaja fitopatologija. »Višča škola«, Ljvov.
Urošević, B., Jančarik, V. 1959: Ophiostomose und Eichenwurzeltöter (Roselinia
quercina Hartig) zwei wichtige Krankheiten der Eichensämlinge. Zeitschrift
für Pflanzenkrankheiten und Pflanzenschutz, 66, Str., 194—199.
Trop in, I. V., N. M. Vedernikov, R. A. Krangauz, A. D. Mas lov,


P.A. Zubov, N.. N. Hrancov, G. J. Andreeva, L. I. L j a š e n k o 1980:
Spravočnik po zaščite lesa ot vreditelei i boleznei. Izdatelstvo »Lesnaja promišlennost
«, Moskva.
Voroncov , A. I. 1967: Lesnaja entomologija. Izdatelstvo »Visžaja škola«, Moskva.
Zemkova , R. I. 1972: Sovremenie preparati v borbe s vreditelami želudie. Lesnoe
hozjajstvo, 10, str. 58—60.
Zemkova , R. I. 1980: Vrediteli generativnih organov listvenih introducentov.
»Naukova dumka«, Kiev.
Žilcova , L. A. 1954: Nasekomie — vrediteli želudci v Bairačnih lesah Stalingradskoj
oblasti. Akademija nauk SSSR, Trudi instituta lesa, 21, str. 126—137.


Chemical Control of Leaf-Eating Insects in Seed Crop Stands of Pedunculate Oak


Summary


The author gives the first results of chemical control of leaf-eating insects in


seed crop stands of pedunculate oak (Quercus robur L.) in Croatia. The experi


ments have shown that regulär insecticide application several times a year may


considerably increase the yield of healthy, ripe acorns.
The possible impact of such chemical treatment on forest biocoenosis is discussed.


Key words : seed crop stands, pedunculate oak, defoliators, chemical
control.




ŠUMARSKI LIST 11-12/1992 str. 36     <-- 36 -->        PDF

POČASNI DOKTORAT PROF. DR. B. PRPIĆU


Dr Branimir P r p i ć, redoviti profesor na Šumarskom fakultetu Sveučilišta
u Zagrebu primio je 8. listopada 1992. počasni doktorat na Tehničkom sveučilištu
u Zvolenu (Technicka universita Zvolen). Odluku o dodjeli počasnoga doktorata
poljoprivrednih i šumarskih znanosti B. Prpiću donio je Znanstevni savjet ovoga
slovačkog Sveučilišta uz potvrdu Slovačke vlade u Bratislavi.


Kao razlog dodijele počasnog doktorata prof. B. Prpiću navodi se njegov
rad na razvoju šumarskih znanosti iz područja ekologije i uzgajanja šuma, njihovo
promicanje na međunarodnoj razini i praktična primjena ekološkog uzgajanja
šuma. Navedena je nadalje i njegova djelatnost u pitanju propadanja šuma
te suradnja s međunarodnim šumarskim znanstvenim organizacijama kao što
su IUFRO, Alpe-Jadran te zajednice alpskih i podunavskih zemalja te vrlo značajna
suradnja sa Šumarskim fakultetom u Zvolenu.


Šumarski fakultet Tehničkoga sveučilišta u Zvolinu jedan je od najstarijih
u Europi osnovan u Slovačkoj prije 186 godina pa nas ova dodijela našemu profesoru
posebno veseli.


Prof. dr Branimir Prpić je treći od hrvatskih šumara kojemu je dodijeljen
počasni doktorat (prof. Alfons Kauder s od Šumarskog fakulteta u Zagrebu
i akademik Mirko Vidakovi ć od Šumarskog fakulteta u Sopronu).


Uz profesora Prpića počasni doktorat u Zvolenu primio je i prof, dr B. SI o-
bod a sa Šumarskog fakulteta Sveučilišta u Göttingenu, Njemačka. Dodjela doktorata
je obavljena vrlo svečano uz tradicionalni ceremonijal uz nazočnost velikog
broja članova Sveučilišta i sudionika međunarodnoga savjetovan´ja »Šuma,
drvo i ekologija« (»Les, drevo a ekologia«) koji se održao uz proslavu 186 godišnjice
Šumarskog fakulteta u Zvolenu.


Doc. dr Zvonko Seletković


530