DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1992 str. 60     <-- 60 -->        PDF

PORTRETI


JOSIP GRÜNWALD
dipl. inž. šum.


Josip Grünwald, viši šumarski savjetnik, umro je 28. listopada 1948. godine
na svom posjedu u Seoni kraj Našica, a pokopan u obiteljskoj grobnici u Orahovici.
Umro je, dakle, u vrijeme kada ozračje komunističke vlasti nije bilo pogodno,
pa tada još ni dopuštalo, da se ni o zaslužnim djelatnicima iz pređašnjeg
doba struke oprosti i u stručnim listovima te tako im osigura trajan spomen
pisanom riječi. Zbog toga nije ni inž. Ivo Č e o v i ć, kako mi reče pokojnikova
kći gđa Vjera Biljčević , kojoj zahvaljujemo za niz podataka za ovaj portret,
ostvario svoju namjeru da u Šumarskom listu objavi nekrolog. Tek A. Kauders
unosi ga u Šumarsku enciklopediju (I. izdanje 1959).


Fotografija, iz obiteljskog albuma, prikazuje
Josipa Grünwalda u svojstvu predsjednika
Kluba kako pokazuje tekst na
lenti: Predsjednik K(luba) H(rvatskih)
Š(umarskih) Ajkademičara) Zagreb. Značka
Kluba bio je hrastov dvolist s lovačkom
trubom


Josip Grünwald rodio se 11. veljače 1881. godine u Slavonskoj Orahovici, u
mnogobrojnoj obitelji kao predzadnje dijete. U Orahovici završava i osnovnu školu.
Kako mu u to vrijeme umre otac, obilelj se preseli u Osijek i uzdržava se
radom najstarije sestre, koja je otvorila krojački salon. U Osijeku polazi prva




ŠUMARSKI LIST 11-12/1992 str. 61     <-- 61 -->        PDF

četiri razreda realne gimnazije, a više razrede, nakon preseljenja cijele obitelji
u Zagrebu, u zagrebačkoj realnoj gimnaziji. Gimnaziju završava s odlično položenim
ispitom zrelosti 1903. godine te školovanje nastavlja na Šumarskoj akademiji
u Zagrebu. Studij završava 1905. godine a stručni ispit položio je 1907. godine.


Radni vijek počima na veleposjedu baruna Turković u Kutjevu odakle 1908.
godine prelazi za šumarskog referenta Kotarskoj oblasti u Jastrebarskom. Godine
1912. premješten je u istom svojstvu u Đakovo a krajem 1915. ponovno je premješten
u Jastrebarsko. Iz Jastrebarskog 1918. godine premješten u Kotarskoj oblasti
u Našice, gdje ostaje do 1927. godine. Te godine postavljen je za direktora Direkcije
šuma na Sušaku tj. s poslova, prema današnjoj terminologiji, inspekcije prelazi
u upravu državnih šuma, prelazi iz područja s pretežno hrastovih šuma na
područja jele i bukve te krša. Na Sušaku ostaje do kraja 1929. godine kada je
premješten, najprije za direktora Direkcije šuma u Vinkovcima, ali ubrzo k Banskoj
upravi Savske banovine u Zagrebu. Naime, tada nije bila rijetkost, da se jedno
premještenje brzo pretvori u drugo a da prvo nije bilo ni izvršeno. U Banskoj
upravi nastupa dužnost početkom 1930. godine a osnivanjem Nezavisne Države
Hrvatske 1941. godine prelazi u Ministarstvo šuma i ruda te krajem iste godine
odlazi u mirovinu. Usporedo s osnovnom dužnosti na Poljoprivredno-šumarskom
fakultetu u Zagrebu od 1933. do 1943. godine predaje predmet Lovstvo naslijedivši
dra Milovana Zoričića, pravnika po zvanju, ali i angažiranog lovca koji je, uz
ostalo, od 1925. do 1939. godine bio i predsjednik Saveza lovačkih društava za
Hrvatsku i Slavoniju.


Josip Grünwald radio je dakle kako u području šumarskog nadzora (inspekcije)
tako i na području gospodarenja državnim šumama. Međutim uz općeupravne
i nadzorne šumarske poslove tada je u većini kotareva kotarski šumarski
referent vodio i stručne poslove u šumama zemljišnih zajednica. Šumske zajednice,
vlasnice segregacijom dobivenih šuma i pašnjaka, bile su samoupravne organizacije
u raspolaganju imovinom i etatom njihovog šumskog posjeda ali po zasadama
potrajnosti gospodarenja. Rad s pojedinim zemljišnim zajednicama bio je
otežan posebno po svršetku prvog svjetskog rata, jer su pojedinci smatrali, kako
s propašću dotadanje Monarhije, nastupa vrijeme samovolje. Kasnije se moralo
suprotstavljati i političkim intervencijama, nastojanjima pojedinih narodnih republika
da i preko šume osiguraju što više seljačkih glasova za svoju stranku,
uglavnom režimsku.


Direkcija šuma na Sušaku gospodarila je državnim šumama u Gorskom kotaru
i u Lici. U Lici, osim državnog šumskog posjeda, Direkcija na Sušaku gospodarila
je i sa šumama koje su bile izlučene za Ličku imovnu općinu, ali koja,
zbog nezadovoljstva pravoužitnika dodjeljenim šumama, nikad nije osnovana. Direkciji
na Sušaku pripadale su i šume na području Plitvičkih jezera (Šumarija
Plitvički Ljeskovac), koja su 1928. godine proglašene nacionalnim parkom. Grünwald
je posvetio posebnu brigu Plitvičkim jezerima našavši u inž. Anti P r e m užiću,
tada šefu Građevinskog odsjeka u sušačkoj Direkciji, kreativnog i aktivnog
suradnika za izvođenje radova koji će omogućiti potpunije prezentiranje
nacionalnog parka. Grünwald i nakon odlaska sa Sušaka ostaje aktivan u »Društvu
za uređenje i uljepšavanje Plitvičkih jezera i okolice« (osnovanog još krajem
1893. godine sa sjedište u Zagrebu) kao član društvene komisije za radove.


Josip Grünwald bio je aktivan i izvan redovnih dužnosti već od školskih dana.
To svjedoče, npr., tri pjesme objavljene 1900. godine u časopisu »Pobratim« od
kojih navodimo pjesmu »Hugi Badaliću«, objavljenu u osmom broju. Hugo B a




ŠUMARSKI LIST 11-12/1992 str. 62     <-- 62 -->        PDF

d a 1 i ć (pjesnik, prevoditelj i libretist) bio je direktor zagrebačke donjogradske
velike gimnazije na kojoj ga dužnosti 1900. godine zadesila smrt. Grünwald, tada
učenik šestog razreda realne gimnazije posvečuje Hugi Badaliću pjesmu od čak
22 kitice, jer


»U crno se vel´o
Hrvatska sva zavi,
jer ju Ti, hrvatski
Pjcsniće, ostavi.«


Spomenimo, da je u istom broju objavljena i pjesma Rudolfa Kišur-Ko larića
, učenika velike gimnazije, »U spomen Hugi Badaliću«.


Kao student Šumarske akademije Grünwald je s kolegom-studentom Franjom
P u h e s o m 1903. godine osnivač Kluba hrvatskih šumarskih akademičara s »ciljem
stručnog, napose općeg obrazovanja te jačanja karaktera i kolegijalnosti.«1
Na prvoj skupštini, održanoj 18. siječnja 1904. godine, izabran je za predsjednika
Kluba. Kasnije se uključuje i u rad Hrvatsko-slavonskog šumarskog društva.


U rad Hrvatsko-slavonskog šumarskog društva uključuje se na skupštini održanoj
29. prosinca 1918. godine s prijedlogom za osnivanje lugarske škole. U konkretizaciji
svog prijedloga na skupštini održanoj 1919. godine predložio je »Osnovu
Šumarskog društva za osnutak lugarske škole«. U radu Šumarskog društva
sudjeluje kao član upravnog odbora izborom 1922, 1926, 1929. i 1930. godine a od
1932. do 1935. nalazi se na dužnosti potpredsjednika Upravnog odbora.


Slijedom nastanka 1. prosinca 1918. g. jedinstvene države Kraljevina Srba,
Hrvata i Slovenaca i šumarska društva Bosne, Hrvatske, Slovenije i Srbije ujedinjuju
se 1922. godine u »Jugoslavensko šumarskog udruženje« (JŠU) sa sjedištem
u Zagrebu. U prvo vrijeme Ministarstvo šuma i rudnika tretiralo je JŠU
svojim stručnim savjedodavcem, pa je, npr., kasniji profesor Milan M a r i n o v ić
bio premješten iz Šumarije Fužine u Direkciju šuma u Zagrebu i dodijeljen na
rad JŠU-u u svojstvu tajnika i urednika Šumarskog lista.2 Stoga je u JŠU-u osnovano
devet »Odsjeka rada«, od kojih je jedan, peti, bio »za agrarnu reformu«.
Član tog odbora bio je i Josip Grünwald. Jedan od zadataka, koje je Ministarstvo
povjerilo JŠU-u bila je izrada »Nacrta Zakona o eksproprijaciji velikih šumskih
posjeda«. Grünwald je svoje mišljenje o toj eksproprijaciji saopćio u elaboratu,
koji je objavljen i u Šumarskom listu.1


Grünwald ne »uviđa prijeku nuždu i potrebu eksproprijacije velikih privatnih
šuma u svojinu države ili samoupravnih tijela (jer) državnoj vlasti pristoji pravo,
da regulira i porazdjeljuje prihode velikih šumskih posjeda, kako to već i danas
čini postojećim naredbama Ministarstva šuma i rudnika u tom predmetu ... Te
se šume kao komunalne šume neće moći na toj današnjoj visini održati s jednostavnog
razloga, jer stanje bilo kojeg objekta ovisi o kulturnom stanju njegovoga
vlasnika.« Jednako stanovište imao je i član istog Odsjeka inž. Petar Roh r uz
brojčanu dokumentaciju o udjelu materijalnog osiguranja pučanstva koje pružaju
šumski veleposjedi u podravskoj Slavoniji/´ Dr. Aleksandar Ugrenović ,


1 S . Fračišković : Udruženje akademičara šumara. (1903—1926). Pola stoljeća šumarstva
1876—1926. Zagreb, 1926, str. 87—91.
"- Šumarski list 1922, str. 27.
J Ing. Josip Grünwal d (Našice): Eksproprijacija velikih šumskih posjeda. Šumarski list
XLVII (1923) br. 2, str. 65—75.
4 Ing. Petar Roh r (Našice): Eksproprijacija velikih šumskih posjeda. Šumarski list XLVI (1992)
VII str. 435—450 i VIII str. 498—509.




ŠUMARSKI LIST 11-12/1992 str. 63     <-- 63 -->        PDF

tada već profesor Šumarskog fakulteta, također je protiv eksproprijacije, jer
». bitnost je, kako se gospodari i upravlja nekom šumom — gledom na općenitost
— a u drugom je redu pitanje, da li je ta šuma državna, općinska ili privatna
(jer) ni jedna grana privrede ne stoji pod tako intenzivnim nadzorom kao
šumsko gospodarstvo (a) mrvljenje i rasparčavanje šumskog posjeda uopće ... s
gledišta šumarske politike znači bezuslovno korak natrag.«"» Eksproprijacija velikih
posjeda bila je određena i Ustavom (Vidovdanski Ustav), ali Ugrenović smatra,
da »ustavna odredba (čl. 41. al. 1) nema se shvatiti kao imperativ, već fakultativno.
« U tom duhu JŠU je predložila i »svoj« nacrt Zakona o eksproprijaciji"
po kojem »ministar šuma i rudnika može izvršiti eksproprijaciju privatnog šumskog
posjeda«, dakle nije imperativ, time da »svaki eksproprijacijom otuđeni dio
šumskog posjeda prelazi uvijek samo u svojinu države« kao što se mora »imati
pred očima razumnu aronđaciju i komasaciju jednako šumskog kao i poljoprivrednog
zemljišta, kloneći se svakog suvišnog cijepanja i rasparčavanja«. Nacrt se
nije ograničio na eksproprijaciju samo kao mjeru agrarne reforme nego i na eksproprijacije
za druge javne potrebe (vojničko-strateške, pošumljavanje goleti i
krša itd.).7


U Spomenici »Pola stoljeća šumarstva 1876—1926.« objavljen je Grünwaldov
prikaz »Male šumske općine u Hrvatskoj i Slavoniji« (str. 269—278). »Male šumske
općine« su zapravo zemljišne zajednice za razliku od imovnih općina velikih
šumoposjedničkih zajednica.


U Šumarskom listu, osim navedenog o eksproprijaciji šuma objavio je i članke
»Uzgoj bagrema« (1915. god. br. 11, str. 13—132), »Šumarstvo na kršu Savske
banovine« (1933. god., br. 2, str. 122—135) te prikaz knjige F. Kušana : Ljekovito
bilje (1938).


Članak »Šumarstvo na kršu Savske banovine« zapravo je predavanje, koje je
Grünwald održao na godišnjoj skupštini JŠU-a održanoj na Sušaku 1932. godine.
U predavanju Grünwald je kompleksno prikazao stanje šumarstva, ali i stočarstva
kao usko povezanog sa šumarstvom na Kraškom području za 24 kotara, danas
općina, Gorskog kotara i Like te se to predavanje ne može mimoići kao
izvor stanja šumskog gospodarstva u ondašnjem vremenu. Predavanje je objavljeno
i u sušačkim novinama »Novi list« (1932, br. od 129 do 133) i tako dobilo
širi krug čitatelja, pa i onih koji su tada imali odlučujuću riječ u javnim službama
ili javnom životu.


Šumarski glas J Grünwalda upućen je najširoj javnosti, cjelokupnom društvu,
u članku »Zagrebačka gora u ozbiljnoj opasnosti« (zagrebački dnevnik »Novosti
« 1930. god. br. 131, str. 6) te u predavanju održanom u Pučkom sveučilištu.
Članak u »Novostima« napisan je povodom vijesti u dnevnicima »Jutarnji list«
i »Obzor« da se sprema na Sljemenu krčenje oko 200 jutara šume za gradnju
ljetnikovaca, svratišta, oporavilišta i dr. te da tako Zagreb dobije svoj Semmering.
Toj namjeni oštro se suprotstavio Grünwald pozivajući se i na prof. N en
a d i ć a i prof. Pe t rači ć a, pledirajući da se cijela Medvednica proglasi zaštitnom
šumom u cilju korišćenja za rekreaciju i dodir s prirodom i najsiromašnijih
stanovnika grada Zagreba.


5 Prol´. dr. Aleksandar Ugrenović , (Zagreb): Agrarna reforma i šuma. Šumarski list XLVI
(1922) IX, str. 559—565.


JŠU: Naš nacrt zakona o eksproprijaciji privatnoe velikog šumskoe posjeda, šumarski list
XLVII (1923) br. 12, str. 719—728.
7 Prema podacima u »Statistici šuma i šumske privrede za 1938. godinu« u Hrvatskoj je na 24
veleposjeda od ukupno 119 032 ha eksproprirano 55 609 ha šuma. Eksproprirane šume stavljene su pod
»privremenu državnu upravu«.


557




ŠUMARSKI LIST 11-12/1992 str. 64     <-- 64 -->        PDF

0 sadržaju predavanja kojeg je Grünwald održao 9. svibnja 1935. godine u
Pučkom sveučilištu, koje je, prema gđi Vjeri Biljčević, bilo vrlo dobro posjećeno,
saznajemo iz prikaza Frana Kušan a objavljenog u časopisu »Hrvatski
planinar« (1935, br. 9, str. 277—280) pod naslovom »Zagrebačka gora kao šumsko
izletište. Predavač je, izvješćuje Kušan, opširno prikazao elemente uzgajanja šuma
i naglasio, da je samo »potpuno naravna, gusto pošumljena Zagrebačka gora
osnovni uvjet za razvoj grada Zagreba« iz čega proizlazi potreba »da se sve šume
na Medvednici bez obzira na vlasnost proglase stalno zaštitnim šumama« odnosno
da se ne tretiraju kao gospodarske šume. To je ostvareno 1981. godine, kada
je Medvednica proglašena »parkom prirode«, dakle šumom s kojom se postupa
kao zaštitnom.


Zauzimanje za boljitak naroda Grünwald je očitovao i na izvanšumarskom
području. Kupivši od našičkog vlastelinstva komad pustopoljine kod sela Seone
nedaleko Našica osnovao je gospodarstvo s posebnim težištem na vinogradarstvo.
Međutim vinograd nije podigao samo za vlastitu proizvodnju grožđa nego je u
njemu sadnjom desetaka sorti vinove loze tražio one, koje najbolje odgovaraju
onom kraju. S rezultatima tih ispitivanja upoznao je okolno seljaštvo kako bi u
buduće za svoje vinograde koristile sorte koje su pokazale najbolje uspijevanje
i kakvoću vina.


Na kraju, Grünwald je dio vremena iskoristio i kao pjevač u Akademskom
pjevačkom društvu »Balkan«, a kasnije, u Našicama suosnivač je i predsjednik
Pjevačkog društva »Lisinski«, koje i danas djeluje.


Oskar Piškorić