DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1992 str. 61 <-- 61 --> PDF |
četiri razreda realne gimnazije, a više razrede, nakon preseljenja cijele obitelji u Zagrebu, u zagrebačkoj realnoj gimnaziji. Gimnaziju završava s odlično položenim ispitom zrelosti 1903. godine te školovanje nastavlja na Šumarskoj akademiji u Zagrebu. Studij završava 1905. godine a stručni ispit položio je 1907. godine. Radni vijek počima na veleposjedu baruna Turković u Kutjevu odakle 1908. godine prelazi za šumarskog referenta Kotarskoj oblasti u Jastrebarskom. Godine 1912. premješten je u istom svojstvu u Đakovo a krajem 1915. ponovno je premješten u Jastrebarsko. Iz Jastrebarskog 1918. godine premješten u Kotarskoj oblasti u Našice, gdje ostaje do 1927. godine. Te godine postavljen je za direktora Direkcije šuma na Sušaku tj. s poslova, prema današnjoj terminologiji, inspekcije prelazi u upravu državnih šuma, prelazi iz područja s pretežno hrastovih šuma na područja jele i bukve te krša. Na Sušaku ostaje do kraja 1929. godine kada je premješten, najprije za direktora Direkcije šuma u Vinkovcima, ali ubrzo k Banskoj upravi Savske banovine u Zagrebu. Naime, tada nije bila rijetkost, da se jedno premještenje brzo pretvori u drugo a da prvo nije bilo ni izvršeno. U Banskoj upravi nastupa dužnost početkom 1930. godine a osnivanjem Nezavisne Države Hrvatske 1941. godine prelazi u Ministarstvo šuma i ruda te krajem iste godine odlazi u mirovinu. Usporedo s osnovnom dužnosti na Poljoprivredno-šumarskom fakultetu u Zagrebu od 1933. do 1943. godine predaje predmet Lovstvo naslijedivši dra Milovana Zoričića, pravnika po zvanju, ali i angažiranog lovca koji je, uz ostalo, od 1925. do 1939. godine bio i predsjednik Saveza lovačkih društava za Hrvatsku i Slavoniju. Josip Grünwald radio je dakle kako u području šumarskog nadzora (inspekcije) tako i na području gospodarenja državnim šumama. Međutim uz općeupravne i nadzorne šumarske poslove tada je u većini kotareva kotarski šumarski referent vodio i stručne poslove u šumama zemljišnih zajednica. Šumske zajednice, vlasnice segregacijom dobivenih šuma i pašnjaka, bile su samoupravne organizacije u raspolaganju imovinom i etatom njihovog šumskog posjeda ali po zasadama potrajnosti gospodarenja. Rad s pojedinim zemljišnim zajednicama bio je otežan posebno po svršetku prvog svjetskog rata, jer su pojedinci smatrali, kako s propašću dotadanje Monarhije, nastupa vrijeme samovolje. Kasnije se moralo suprotstavljati i političkim intervencijama, nastojanjima pojedinih narodnih republika da i preko šume osiguraju što više seljačkih glasova za svoju stranku, uglavnom režimsku. Direkcija šuma na Sušaku gospodarila je državnim šumama u Gorskom kotaru i u Lici. U Lici, osim državnog šumskog posjeda, Direkcija na Sušaku gospodarila je i sa šumama koje su bile izlučene za Ličku imovnu općinu, ali koja, zbog nezadovoljstva pravoužitnika dodjeljenim šumama, nikad nije osnovana. Direkciji na Sušaku pripadale su i šume na području Plitvičkih jezera (Šumarija Plitvički Ljeskovac), koja su 1928. godine proglašene nacionalnim parkom. Grünwald je posvetio posebnu brigu Plitvičkim jezerima našavši u inž. Anti P r e m užiću, tada šefu Građevinskog odsjeka u sušačkoj Direkciji, kreativnog i aktivnog suradnika za izvođenje radova koji će omogućiti potpunije prezentiranje nacionalnog parka. Grünwald i nakon odlaska sa Sušaka ostaje aktivan u »Društvu za uređenje i uljepšavanje Plitvičkih jezera i okolice« (osnovanog još krajem 1893. godine sa sjedište u Zagrebu) kao član društvene komisije za radove. Josip Grünwald bio je aktivan i izvan redovnih dužnosti već od školskih dana. To svjedoče, npr., tri pjesme objavljene 1900. godine u časopisu »Pobratim« od kojih navodimo pjesmu »Hugi Badaliću«, objavljenu u osmom broju. Hugo B a |