DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1992 str. 65     <-- 65 -->        PDF

KNJIGE I ČASOPISI


ALEPSKI I BRUCIJSKI BOR


U publikaciji OPTIONS MEDITERRANEENNES,
koju izdaje Internacionalni
centar za postdiplomski studij poljoprivrede
Mediterana u Parizu1, serije Studije
1986-1 objavljeno je 19 referata od isto
toliko autora o alepskom i bruci jskom
boru odnosno šumama tih vrsta na području
Mediterana. Referati su i rasprava
održani na seminaru u mjesecu travnju
1986, godine u Tunisu. Na uvodnom mjestu
ove knjige, od 208 stranica oktav formata,
objavljeni su zaključci rasprava i
izmijenjena mišljenja kako o referatima
tako i nakon obilaska terena.


Na Seminaru sudjelovao je i Prof. dr.


D. Klepac s referatom Alepski bor u
Dalmaciji. Međutim klimatski uvjeti kao
i površina šuma alepskog (i brucijskog)
bora prikazani su za cijelo obalno područje
tj. od općine Buje do Dubrovnika.
Slijede podaci o rastu i prirastu alepskog
bora na dobrom bonitetu (Zadar), na srednjem
(Korčula) i na lošem (Hvar), sve
na vapnenačnoj podlozi. Tako, npr., promjer
na 1,30 m stabala starih 30 godina
na dobrom bonitetu iznosi 22,30 cm, na
srednjem 13,00 cm a na lošem samo 8,4
cm. Dakako, da su i razlike visina znatne
te na dobrom bonitetu za stabla navedene
starosti iznosi 14,65 m, na srednjem
8,30 m a na lošem 6,30 m. Godišnji prirast
mase na dobrom bonitetu iskazan je s
4 m:7ha, na srednjem 3 m:l a na lošem 1
rhVha.´2 Posebno je prikazana parkšuma
Marjan, za koju je 1970. godine izrađena
uređajna osnova, zatim šume alepskog
bora u Nacionalnom parku »Mljet« te na
1 Taj Centar i njegova organizacija prikazan je
u šumarskom listu 1987., str. 280—284.


! Vidi i D. Klepac : Prilog boljem poznavanju
uređivanja šuma alepskog bora. šumarski
list, I960., str. 74—84.


U ŠUMARSTVU MEDITERANA


otoku Lokrum. Bibliografija pak upozorava
strane stručnjake na naše radove i
prikaze o alepskom boru. To naglašavam
stoga, jer je ona kod drugih autora vrlo
oskudno citirana: I Horvat (fitocenolog,
kod P. Quezela iz d´Aix — Marseilla), Vidaković
— Krstinić (kod Ibrahima Nahala
iz Alepa) i P. Ziani (kod Leonidas Liacosa
iz Soluna).


Od ostalih priloga zanimljiv je onaj


L. L i a c o s a »Uređena paša i vatra učinkovita
su sredstva u gospodarenju mediteranskim
šumama grupe alepskog bora
«. Ukratko, autor je prikazao rezultate
dvaju pokusa u kojima je u odraslim sastojinama
najprije spaljena prizemna vegetacija
a zatim posijana trava koja je osigurala
dobru pašu. Jedna pokusna ploha
bila je u 70-godišnjoj sastojini brucijskog
bora na otoku Thassos, a druga u 45-godišnjoj
sastojini alepskog bora na otoku
Eubee. Dakako, da se paljenje prizemne
flore mora provesti uz maksimalne mjere
opreza odnosno u vrijeme kada meteorološki
uvjeti osiguravaju sigurno vođenje
požara. Usputno navodim da odrasla borova
stabla od kratkotrajnog prizemnog
požara nisu oštećena, jer je kora u toj
starosti, a i prije, kako su to pokazali
primjeri u Istri, toliko debela, da temperatura
ne može oštetiti kambijalni sloj ispod
kore.
Rezultati rasprave i izmjena mišljenja
sudionika ovog seminara sažeti su u osam
točaka:


— ekologija,
— uzgajanje,
— metode i tehnika sadnje,
— pašarenje u šumi,
— šumski požari,
— melioracija i genetika,


ŠUMARSKI LIST 11-12/1992 str. 66     <-- 66 -->        PDF

— uređivanje te
— korišćenje i vrednovanje proizvoda.
Slijedi i 15 preporuka, pa će, s obzirom
na preko 40 000 ha naših šuma alepskog
bora, biti nužno o njima obavijestiti
i našu stručnu javnost.


U knjizi nalaze se i tri karte rasprost
ran jenja alepskog bora, ali se po njima
ne može saznati, gdje se, barem na našem
području, nalazi. Na jednoj karti,
»geografsko rasprostranjenje«, alepski bor


dopire samo do, po prilici, Dubrovnika,
po drugoj, bez »naslova« dopire do kvarnerskih
otoka, ali ga nema u Istri, iako
se tamo, kako navodi Klepac, alepski bor
nalazi na cea 2.000 ha. Treća karta prikazuje
»prirodno rasprostranjenje« alepskog
bora i kod nas dopire do cea Šibenika.´


´ Ova publikacija nalazi se i u knjižnici Katedre
za uređivanje šuma šumarskog fakulteta u Zagrebu.
Većina referata kao i citirani Zaključci na
Francuskom su jeziku.


Oskar Piškorić