DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 1-2/1993 str. 17 <-- 17 --> PDF |
starosti donora, fiziološkom stanju reznicc, stimulatorima za zakorjenjivanje i njihovoj koncentraciji itd. 2. Od ispitivanih vrsta A. subcordata ima najveći potencijal za autovegetativno razmnožavanje. To se posebno odnosi na sposobnost zakorjenjivanja netretiranih reznica, kako zelenih tako i dormantnih, od juvenilnih orteta starosti do 5 godina. 3. Kod svih vrsta istraživanih joha, autovegetativno razmnožavanje zelenim reznicama od donora starosti do 5 godina, dalo je najbolje rezultate. Unutar svake pojedine vrste utvrđena je vrlo izražena genotipska varijabilnost vezana za klon (genotip). 4. Adultna stabla je moguće autovegetativno razmnožavati uz prethodno heterovegetativno razmnožavanje (cijepljenje). Negativni efekti rasta kao što je npr. plagiotropni rast, mogu se kod pojedinih genotipova vrlo brzo eliminirati sukcesivnim pasažama (autovegetativnim razmnožavanjem). Sposobnost eliminiranja negativnih efekata rasta kod pojedinih klonova, genetski je determinirana. 5. Od stimulatora zakorjenjivanja najbolji rezultati su polučeni aplikacijom IBA. Svaka od tri istraživane vrste joha ima specifične zahtjeve u odnosu na koncentraciju IBA. 6. Dobiveni pozitivni rezultati autovegetativnog razmnožavanja crne johe omogućuju lakše i brže podizanje klonskih sjemenskih plantaža ove vrste, te konzervaciju većeg broja selekcioniranih genotipova. Daljnjim usavršavanjem metode autovegetativnog razmnožavanja, uz izbor superiornih genotipova, moguće je proizvedena klonska potomstva koristiti i kao nadopunu generativnom razmnožavanju ove vrste. 7. Metoda autovegetativnog razmnožavanja istraživanih triju vrsta joha omogućuje i brzu multiplikaciju te korištenje selekcioniranih genotipova različitih vrsta joha u hortikulturi te kod podizanja specijalnih nasada za proizvodnju biomase ili za istraživanje različitih genetskih i fizioloških problema u šumarstvu kao što su klonska varijabilnost (modifikacije i genetska varijabilnost), nasljednost pojedinih svojstava, fiksacija dušika, mikoriza itd. LITERATURA Alden, T., I. Dormling, C. Ehrenberg, H. Kellerstam & S. Perss o n 1977: Some methods for vegetative propagation. Vegetative propagation of forest trees-physiology and practice. Symp. in Uppsala, Sweden, 43—54. Blake, T. J. & C. V. Bentley, 1985: Clonal propagation of forest trees by rooting of cuttings. Proc. of the Joint IEA/For. Energy prog, and FAO/Coop. network on rural energy for. energy Conf. and Workshop on: Res. in For. for Ener., Rungstedgaard, Denmark, October 28—30, 2—41. Dietrichson , J., 1981: Ortet selection of Norway spruce at age seven, and ramet performance after six propagation cycles. Symp. on Clonal Forestry, Up psala, Sweden, April 8—9, 57—64. Gesto, M. D. V., A. Vazquez & E. Vietez, 1977: Rooting substances in water extracts of Castanea sativa and Salix viminalis. Physiol. Plant. 40, 265— —268. II a i s s i g, B. E., 1974: Influence of auxins and auxin synergists on adventitious root primordium initiation and development. N. Z. J. For. Sci. 4, 311—323. Hansen, E. A., P h i p p s, H. M. & T o 1 s t e d, D. N., 1979: Rooting greenwood tip cuttings of a difficult-to-root Populus clone. Tree Plant. Notes 30, 9—11. |