DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/1993 str. 19     <-- 19 -->        PDF

IZVORNI ZNANSTVENI ČLANCI — ORIGINAL SCIENTIFIC PAPERS
UDK 630*232.325.001/2 (Ilex aquifolium L.) Sum. list CXVI1 (1993) 17


RAZMNOŽAVANJE BOŽIKOVINE (Ilex Aquifolium L.)


Mato JURKOVIC*


SAŽETAK: Kontrolnim i stratificiranim sjemenom vrste Ilex
aquifolium L. Postavljena su dva pokusa. Pokazalo se da dobivene
pozitivne razlike klijavosti od 23«lo i 33°lo, a za sjetvu obavljenu sa
stratificiranim sjemenom u usporedbi s onom sjetvom gdje jeupotrebljeno kontrolno sjeme, imaju ekonomsko i praktično značenje.


Istraživano je stimulativno djelovanje NOK na procese nastanka
adventivnog korijena kod reznica božikovine. Aktivnu materiju
u praškastom preparatu čini a-naftalenoctena kiselina koja
se nalazi u koncentraciji od 0,l°/o, 0,3°lo i 0,6°/a. Upotrebljeni preparat
podsticao je rizogenezu i zahvaljujući tome povećao postotak
zakorjenjenih reznica. Postavljena su dva pokusa, a u svakom
pokusu nalazile su se tretirane reznice s tri različite koncentracije
NOK i kontrolne reznice. Dobivene pozitivne razlike zakorjenjivanja
od 74«/», 79»lo, 75°lo, 64%, 75% i 62% očite su u prilogtretiranih reznica.


Ključne riječi: Božikovina, razmnožavanja, rizogenezu,
reznica...


UVOD


Rod Ilex L. ima oko 300 vrsta u Limjerenom i tropskom području. U
Europi raste samo jedna vrsta Ilex aquifolium L. Ona je rasprostranjena u
atlanskom dijelu zapadne Europe (od južne Norveške, Engleske do južnih
dijelova Pirenejskog poluotoka), srednjoj i južnoj Europi, sjeverozapadnoj
Africi (Alžir, Tunis), Maloj Aziji i sjevernom Iranu. Na području Hrvatske
ova vrsta ima disjunktni areal, a dolazi u mediteranskim mezofilnim i kontinentalnim
termofilnim i mezofilnim zajednicama brdskih i nizinskih područja
(Šegulja i Lovašen-Eberhard, 1987). Areal vrste Ilex aquifolium u posljednje
se vrijeme smanjuje, zbog intenzivnog branja, osim na zaštićenim
površinama, gdje se dobro razmnožava i pokazuje dobru vitalnost.


U literaturi se samo ukratko navodi da se vrste roda Ilex L. razmnožavaju
generativno i vegetativno. Ba u ley (1942) i Becket t (1983) bilježe
razmnožavanje sjemenom, koje klija tek dvije godine nakon sjetve i razmnožavanje
reznicama u kasno ljeto. Prema Hartmann-u i Kester-u


* Mr. Mato Jurković, dipl. inž. šumarstva, Botanički vrt PMF-a Sveučilišta
u Zagrebu.




ŠUMARSKI LIST 1-2/1993 str. 20     <-- 20 -->        PDF

(1975) klijavost sjemena vrsta Ilex L. je veoma nepravilna; neke od vrsta npr.
Ilex crenata Thunb., Ilex cassine L., Ilex glabra (L.) Gray, Ilex vomitoria Ait.
i Ilex amelanchier M. A. Curtis klijaju brzo. Sjeme drugih vrsta, Ilex aquifoliiim
L., Ilex cornula Lindl. et Paxt., Ilex verticillata (L.) Gray, Ilex decidua
Walt, i Ilex opaca Ait. klija tek nakon jedne ili dvije godine poslije sjetve i
ako je sjeme bilo stratificirano, vjerojatno zbog slabo razvijenog embria u
vrijeme sabiranja plodova. Za razmnožavanje reznicama isti autori smatraju
najpovoljnije vrijeme od sredine do kraja ljeta, ali uz primjenu sintetskih
ivari rastenja za nastajanje kalusa i korijena. Krüssman n (1978) smatra
potrebnim stratifikaciju sjemena, a reznice se mogu koristiti od srpnja do
prosinca.


Ovim istraživanjima nastojimo dati osobni prilog za generativno i vegetativno
razmnožavanje božikovine (Ilex aquifolium L.).


MATERIJAL I METODE


Plodovi sa sjemenom sakupljeni su ujesen 1987. i 1988., a reznice 1988. i
1989. godine s primjeraka vrste Ilex aquifolium L., koji se uzgajaju u arboretumu
Botaničkog vrta Prirodoslovno-matematskog fakulteta Sveučilišta u
Zagrebu.


Metodom slučajnog izbora sjemena izdvojeni su radni uzorci. Postavljena
su dva pokusa, a svaki pokus s dvije varijante: kontrolno i stratificirano sjeme.
Istraživanjem je obuhvaćeno 4 radna uzorka, a svaki uzorak sadržavao
je 100 sjemenki.


Kontrolno sjeme sijano je odmah nakon ubiranja plodova 28. 12. 1987.
i 08. 12. 1988. u drvene sandučiće u mješavinu komposta, listovke i pjeska
(2:1:1). Zasijano je 200 sjemenaka, koje su postavljene u otvoreno i hladno
klijalište. Odmah nakon sazrijevanja i ubiranja plodova obavljena je stratifikacija
sjemena u supstratu pijeska i treseta (3:1). Postupak stratifikacije
proveden je u hladnjaku na temperaturi od 4 °C, a u vremenskom razdoblju
od tri mjeseca. Nakon provedenog predsjetvenog tretiranja sjemena obavljena
je sjetva sjemena 28. 03. 1988. i 08. 03. 1989. godine. Sijano je ukupno 200
sjemenaka u drvene sandučiće te uz isti postupak koji je opisan kod kontrolnog
sjemena.


U ovim istraživanjima u svrhu indukcije rizogeneze kod reznica božikovine
upotrebljen je komercijalni praškasti preparat koji je sadržavao kao aktivnu
materiju a-naftalenoctenu kiselinu (NOK) koja se nalazila u koncentraciji
od 0,l°/o, 0,3% i 0,6»/o.


Postavljena su dva pokusa, a svaki pokus sadržavao je tretirane reznice
s tri različite koncentracije naftalenoctene kiseline i netretirane (kontrolne)
reznice. Istraživanjem je obuhvaćeno 12 radnih uzoraka, a svaki uzorak je
sadržavao 100 reznica. Pokusi zakorjenjivanja reznica postavljeni su u dva
vremenska intervala: od 13. 09. 1988. do 31. 12. 1988. (110 dana) i od 21. 09.
1989. do 12. 02. 1990. (145 dana). Zadržavanje praškastog preparata na donjem
dijelu reznice postignuto je prethodnim umakanjem iste u vodu, a zatim u
praškasti preparat. Ovakovim postupkom praškasti preparat se zadrži na
odgovarajućem dijelu reznice u potrebnoj količini.




ŠUMARSKI LIST 1-2/1993 str. 21     <-- 21 -->        PDF

Kao supstrat u kojem su se reznice zakorjenjivale, upotrebljavana je
mješavina pijeska i treseta (2:1), postavljena u odgovarajuće sandučiće. U
ovako priređeni supstrat polagane su reznice nakon potrebnog tretmana te
držane u stakleniku, gdje su ostale za čitavo vrijeme trajanja pokusa.


REZULTATI I RASPRAVA


Prema dobivenim rezultatima, zapažaju se znatne razlike između nicanja
kontrolnog i stratificiranog sjemena kao i između zakorjenjivanja kontrolnih
i tretiranih reznica božikovine.


Analizom rezultata ispitivanja klijavosti sjemena (Tabl. 1) uočavamo postotak
klijavosti od 18°/o za kontrolno sjeme, dok za ono koje je bilo strati-


Rezultati ispitivanja klijavosti sjemena božikovine
Tablica 1.
Redni
broj
pokusa
Datum
sjetve
Početak
klijanja
Klijavost
stratificirano
%
sjemena
kontrola
%
Razlika
klijavosti
%
1. 28.
28.
12.
03.
1987.
1988.
K
S
01
25
.04.
.03.
1990.
1990.
_
41
18
-23
2. 08.
08.
12.
03.
1988.
1989.
K
S
07
02
. 04.
. 04.
1991.
1991.

54
21
-33


LEGENDA: K = Kontrolno sjeme
S = Stratificirano sjeme


ficirano iznosi 41%. Dobivena pozitivna razlika od 23% klijavosti u prilog
stratificiranog sjemena ima svoje ekonomsko tj. praktično značenje (redni
br. pokusa 1.). Pokus za ispitivanje klijavosti sjemena božikovine postavljen
je i naredne godine — redni broj pokusa 2 (Tab. 1.). Klijavost od 21% iznosi
za kontrolno sjeme, a 54% za sjeme koje je bilo stratificirano. Pozitivna razlika
od 33% u korist stratificiranog sjemena i ovdje je veoma značajna.


U ovim istraživanjima, vrijeme potrebno za nicanje sjemena vrste Ilex
aquifolium, podudara se s navodima i drugih autora npr. Hartman ,
Keste r (1975) i Kriissman n (1978), prema kojima sjeme božikovine
proklije tek 2 godine nakon sjetve.


Rezultati ispitivanja stimulativnog djelovanja naftalenoctene kiseline na
zakorjenjivanje reznica božikovine prikazani su u tablici 2. Pokazalo se da
sve tri primijenjene koncentracije posjeduju stimulirajuće djelovanje na regeneraciju
reznica vrste Ilex aquifolium. Naime, bez obzira na koncentraciju
naftalenoctene kiseline od 0,1%, 0,3% i 0,6%, ona je ovdje na 91%, 100% i
98% tretiranih reznica formirala korijen, dok se kod 2% i 9% reznica razvio
jedino kalus. U njemu nije došlo do diferencijacije stanice, pa time ni do
stvaranja korijena. U kontroli se zakorjenilo, međutim, svega 17%, 21% i 23%
reznica. Sijedom navedenoga vidljiva je pozitivna razlika od 74%, 79%. i 75°/o,
a u korist tretiranih reznica. Također, vrijeme u koje je ova skupina pokusa
bila postavljena je vrlo povoljno (redni broj pokusa 1. — tab. 2.). Obzirom




ŠUMARSKI LIST 1-2/1993 str. 22     <-- 22 -->        PDF

Kezultali vegetativnog razmnožavanja božikovine


Tablica 2.
Redni
I roj
pokusa
Zakorjenjivanje
(dana)
13. 09. 1988.
DO 31. 12. 1988.
(110 DANA)
Koncentracija
NOK
0,1%
0,3%
0,6%
Zakorjenjeno reznica
tretirano kontrola
0/ 0/
/u /o
91
100
98
17
21
23
Razlika
zakorjenjivanja
°/
74
79
75
2.
21.09. 1989.
DO 12. 02. 1990.
(145 DANA)
0,1%
0,3%
0.6%
95
100
92
»
25
30
64
75
62


NOK = Naftalenoctena kiselina


na broj reznica, na čijim je bazama došlo do nastajanja dobro razvijenog
korjenovog sustava kod tretiranih reznica u usporedbi s kontrolnim (si. 1.)
možemo reći da su naši rezultati vrlo slični rezultatima drugih autora npr.
H a r t m a n n i K e s t e r (1975) i Krüssmann (1978).


SI. 1. Zakorjenjene reznice božikovine K = kontrola netretirane reznice,
T = tretirane reznice


Druga skupina pokusa isto je postavljena u kasno ljeto (redni broj pokusa
2. — tab. 2.). Pokazalo se i ovdje da sve tri koncentracije naftalenoctene
kiseline imaju stimulirajuće djelovanje na indukciju rizogeneze kod reznica
božikovine. Tako je koncentracija od 0,l°/o, 0,3»/0 i 0,6% naftalenoctene kisc




ŠUMARSKI LIST 1-2/1993 str. 23     <-- 23 -->        PDF

line rezultirala nastajanje korijena na 95%, 100°/u i 92% reznica, a dok 5%
i 8% reznica razvio samo kalus. Kod kontrolnih reznica formiran je korijen
na svega 31%, 25%. i 30% reznica. Dobivena pozitivna razlika od 64%, 75%
i 62% u prilog tretiranih reznica i ovdje je vidljiva te ima veliko praktično
značenje.


Ako se usporedi djelovanje komercijalnog preparata u kojem aktivnu
materiju čini a-naftalenoctena kiselina u koncentraciji od 0,1%, 0,3% i 0,6%,
odnosno u usporedbi ovih koncentracija međusobno, može se uočiti da je
njihovo djelovanje bilo jednako ili slično. Iako rezultati nisu statistički obrađeni
oni se mogu interpretirati pouzdanim, budući su ispitivanja obavljena
s velikim brojem reznica. Kod razmnožavanja biljaka reznicama osim učešća
zakorjenjenih reznica značajna je i razvijenost njihovog korjenovog sustava,
budući od toga ovisi broj primljenih biljaka, a posebno njihov početni rast
poslije presađivanja u rasadnik.


ZAKLJUČAK


Ispitivana je klijavost stratificiranog i kontrolnog sjemena vrste Ilex
aquifolium L. Postavljena su dva pokusa, a svaki pokus s dvije varijante —
stratificirano i kontrolno (nestratificirano) sjeme.


Istraživano je stimulativno djelovanje NOK na procese nastanka kalusa
i adventivnog korijena kod reznice božikovine (Ilex aquifolium L.). Postavljena
su dva pokusa, a u svakom pokusu nalazile su se tretirane reznice s tri
različite koncentracije (0,1%, 0,3%, 0,6%) a-naftalenoctene kiseline i kontrolne
(netretirane) reznice.


U tijeku rada postignuti su slijedeći rezultati:
Klijavost sjemena od 18% i 21% iznosi za sjetvu kontrolnog sjemena,
dok za sjetvu stratificiranog sjemena iznosi 41% i 54%. Dobivene pozitivne
razlike od 23% i 33% (Tab. 1.) očite su u prilog sjetve stratificiranog sjemena.
Za generativno razmnožavanje ispitivane vrste važno je predsjetveno
tretiranje sjemena (stratifikacija), a u vremenskom razdoblju od tri mjeseca.
Iz dobivenih rezultata može se zaključiti da sjetva stratificiranog sjemena
ima značajne praktične prednosti za razmnožavanje božikovine, a u usporedbi
sa sjetvom kontrolnog sjemena.
Istraživanje stimulativnog utjecaja NOK kod ispitivane vrste podsticaio
je rizogenezu i zahvaljujući tome povećalo postotak zakorjenjenih reznica.
Pokazalo se da formiranje adventivnog korijena na bazama reznica, koje su
tretirane praškastim preparatom u koncentraciji 0,1%, 0,3% i 0,6%, gdje
aktivnu materiju čini a-naftalenoctena kiselina iznosi 91%, 100%, 98%, 95%,
100%, i 92% zakorjenjenih reznica. Međutim, u kontroli se zakorjenilo, samo
17%, 21%, 23%, 31%, 25% i 30% reznica. Pozitivne razlike od 74%, 79%,
75%, 64%, 75% i 62% (Tab. 2.) u korist tretiranih reznica u usporedbi s kontrolnim
reznicama i ovdje su od značajne praktične važnosti.
Božikovina je veoma cijenjena vrsta u hortikulturi zbog interesantnih
zimzelenih listova, kompaktnog i pravilnog habitusa, te zbog crvenih plodova,
koji se preko zime zadržavaju na grančicama. Ovim istraživanjima nastojalo
se dati operativnim stručnjacima, često puta nedostatno saopćenje


o mogućnostima koje pruža generativno i vegetativno razmnožavanje ove
dekorativne vrste.


ŠUMARSKI LIST 1-2/1993 str. 24     <-- 24 -->        PDF

LITERATURA


Bailey , L. H. 1942: The standard cyclopedia of horticulture. Vol. II. The Macmilla
Company. New York.
Beckett , K. A. 1983: The concise encyclopedia of garden plants. London.
Fukarek, P. 1980: Ilex aquifolium L.: Šumarska enciklopedija 1, 185—186. Leksikografski
zavod, Zagreb,
Hart mann, H. T., Kester, D. E. 1975: Plant propagation — principles and
practices. Prentice-Hall, Inc., Englewood Cliffs, New Jersey.
Kriissmann , G. 1962: Handbuch der Laubgehölze. Band IL Verlag Paul Parey,
Berlin and Hamburg.
Kriissmann , G. 1978: Die Baumschule. Verlag Paul Parey, Berlin und Hamburg.
R e h d e r, A. 1958: Manual of cultivated trees and shrubs. The Macmillan Company,
New York.


Šegulja, N., Lovašen-Eberhard, Ž, 1987: Florogenetsko značenje vrste
Ilex aquifolium L.: Treći kongres biologa Hrvatske, 109. Hrvatsko biološko
društvo, Zagreb.


Webb, D. A. 1968: Ilex L.: Flora Europaea 2, 241. Cambridge University Press.


Propagation of English Holly (Ilex aquifolium L.)


Summary


English or common holly is an indigenous plant in Europe including Great
Britain to W. Asia and N. Africa. Ilex aquifolium L. is extremely variable and has
given rise to numerous forms, differing in leaf shape and colour, growth habit
and colour of berries.


Germination of holly seed is very erratic; those of some species, Ilex crenata,
Ilex vomitoria, germinate promptly and should be planted as soon as they are
gathered. Seeds of other species, Ilex aquifolium, Ilex cornuta and Ilex verticilata,
do not germinate until a year or more after planting even though stratified, owing
probably to rudimentary embryos at time of harvest (Hartmann and Kester 1975).


Seeds of Ilex aquifolium should be collected and cleaned as soon as the fruit


is ripe in the fall and then stored at about 4°C until spring in a mixture
of moist sand and peat moss. Germination in those species generally does not
occur a year later.


In our study the germination test includet the seed of Ilex aqufolium, picked-
up from bush grown in the Botanical Garden, of the Department of Botany, at
the Science Faculty, Zagreb. From control seed we obtained 18% and 21% of germinate
seed, but from stratified seed gave a result of 41% an 54% of germinate
seed. The difference between the two manner used (23%,, 33%) in the germinate
process is evident in favour of procedure of stratified seeds.


The propagation of English holly from cuttings has been employed in horticultural
practice. Best rooting is usually obtained from mid- to late summer, but
cuttings may be successfully taken on into the following spring. Wounding the
base of the cuttings helps induce root formation.


In our experiments the effect of NAA at different concentrations (0,1%, 0,3%,,
0,6%) on the formation of adventitious roots of English holly was investigated.
The chemical under consideration induced rhizogenesis and consequently increased
the percentage of rooted cuttings in plant species investigated. From cuttings treated
with NAA we obtained 91%, 100%,, 98%, 95%, 100% and 92% of rooted cuttings,
while those untreated (control) resulted in 17%,, 21%, 23%, 31%, 25% and 30% of
rooted cuttings. The differences of 74%, 79%, 75%, 64%,, 75%, and 62% in the rooting
process proved to be statistically significant in favour of procedure of treated
cuttings (Tab. 2).