DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1993 str. 37 <-- 37 --> PDF |
— poticaj provo´diteljima radova, da na prezentiranom primjeru uoče, kako se jednostavno i uz malo truda mogu značajno proširiti mogućnosti korištenja rezultata evidencije sječa i postupak primijeniti u praksi — naravno u okviru potreba i namjene šume za koju se evidencije vode. OPIS GOSPODARSKE JEDINICE Prikazana evidencija sječa odnosi se na gospodarsku jedinicu NPŠO Belevine, šumu posebne namjene za nastavu i znanstvena istraživanja. Osnovne podatke o gospodarskoj jedinici prikazali smo> zajedno s podacima zadnje inventure (1989/90) u tabeli 1, sa stanjem 01. 01. 1990. godine. Šume ove gospodarske jedinice uređuju se i planski gospodare od 1891/ /92. godine kad je izrađena prva Osnova gospodarenja. U proteklih sto godina izvršeno je devet inventura koje se međusobno razlikuju po intenzitetu i kvaliteti izmjere, metodama uređivanja i načinu gospodarenja. Te promjene odražavaju se i u stanju šume utvrđenom u posljednjoj inventuri 1989/90. godine. Danas se gospodari po Novom sistemu uređivanja prebornih šuma D. K1 e p c a, grupimičnim načinom. Odabir i obilježavanje stabala za sječu (doznaka) Ako odabir stabala za sječu (doznaku) shvatimo kao najodgovorniji stručni rad u šumarstvu, a evidenciju sječa kao logičan nastavak ili sastavni dio toga rada, tada samo sustavno, savjesno i korektno vođenje manuala doznake i evidencije sječa jamči kontinuitet praćenja uspješnosti doznake i utjecaja gospodarskih postupaka na razvitak i promjene stanja sastojina. Neosporno je, da kancelarijskom dijelu (evidenciji) ne pridajemo isti ponder kao i terenskom (doznaci), iako oba čine nerazdvojnu cjelinu. Neodgovoran pristup vođenju i analizi evidencije sječa nanosi šum. gospodarstvu znatne materijalne i stručne štete, koje se — uvjereni smo — mogu izbjeći. Ovaj rad to nedvosmisleno potvrđuje. Stabala za sječu odabirana su slijedom prioriteta opisanih u Instrukciji od 1937. god., dopunjenih kriterijima J. Š afa r a (1948), V. Alabovsko g (1951), N. Eića (1962), D. Klepca (1965), D. Cestara & V. Hrena (1967) i dr., te ZOŠ-a i »Pravilnika« uz dosljednju primjenu osnovnog kriterija doznake Kontrolne metode, prema kojem za sječu valja uvijek obilježiti stabla, koja smetaju boljima od sebe. Svake godine obavljene su dvije doznake — prema godišnjim planovima i redoslijedu propisanom u Općoj osnovi sječa. Najprije je obavljena »SANITARNA « doznaka na cijeloj površini gospodarske jedinice a zatim REDOVITA do propisanog etata. Prema potrebi (izgradnja šumskih cesta, dalekovoda i dr.) vršene su izvanredne doznake i posebno evidentirane u manualima tekuće godine. Doznačena stabla obilježavana su kolobrojem i doznačnim čekićem. U manualima doznake su — bez obzira na vrstu doznaka upisani: doznačili broj stabala, vrsta drveća, prsni promjer i uzrok odnosno razlog doznake. |