DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/1993 str. 54     <-- 54 -->        PDF

U NEKOLIKO REDAKA


Kojom gustoćom treba sijati sjeme crnog bora? Kako je ponik crnog bora u
talijanskim radnicima od gljiva Pythium ssp., Fusarium exisporum i Rhizoctonia
sočan; ugibao i do 70% to je Istituto Sperimentale per la Patologia Vegetale, Roma
potražio uzroke nagibanja. U tu svrhu koristio je sjetvu od 90 g/m2 i 36 g/m2 bez
i uz primjenu zaštitnog sredstva. Izvještaj o rezultatima tog pokusa objavio je T.
Anpes i i sur. u časopisu L´ITALIA FORESTALE E MONTANA (br. 5/992). Preživi
jenost ponika bez zaštitnog sredstva kod gustoće sjetve 90 g/m2 iznosio je 52,2°n
a kod gustoće 36 g/m2 63,8%; uz primjenu kriptograma »mancozeb« za gustoću
sjetve 90 g/m2 preživjelih je bilo 53,2% a kod gustoće sjetve od 36 g/m2 za svaku
vrst specifičnog kriptograma (metalaxil protiv Pythium ssp., procloraz protiv F.
oxysporum a iprodione protiv R. solani) preživjelo je 78,6%.


Dodajemo da je sjeme crnog bora u rasadniku u Pazinu 1946. godine sijano
u razmaku od 1 (jednog) cm, gubitaka nije bilo, a u drugoj godini biljke su bile
visoke do 15 cm, ali snažne tj. promjera stabljike oko 5 mm. Na ovom mjestu
odajemo priznanje rasadničaru F i o r e 11 i j u, koji je uzorno obradio rasadnik
a kako je ovaj bio u središtu grada bio je afirmacija šumarske struke u oslobođenoj
Istri.


Prodornost kasne sremze. Kasna sremza (Prunus serotina Ehrh.) autoktona
je u istočnom dijelu Sjeverne Amerike. U Šumarskoj enciklopediji navedeno je,
da se »može koristiti u hrastovom pojasu... i da je brzog rasta«. Također stoji,
da se kod nas koristi kao parkovno drvo, ali dodajemo dosta rijetko, jer, npr.,
prema R a u š u (Glasnik za šumske pokuse br. 28) u drvoredima i parkovima u
69 slavonskih sela utvrđeno je samo jedno stablo. Međutim u šumi općine Rescaldina
u Lombardiji (Italija) ova sremza nalazi se i u sastojinskom uzgoju u sastojinama
hrasta i pitomog kestena te bagrema. Razmnožava se sjemenom i na
širem području, jer sjeme prenose ptice, te izdancima iz korijenja. Klijavost sjemena
i u prirodnim uvjetima traje više godina i tako »ugrožava autoktone šumske
ekosustave više nego li bagrem« konstatiraju E. C a 1 v o i P. N a s t s i o u
članku u časopisu M B (Monti e Boschi No 5/1992).


O. P.
Sume Velike Britanije. Površina šuma Velike Britanije tj. Engleske, Škotske
i Walles-a danas iznosi 2,1 milijuna ha. Naglašeno je danas, jer je površina šuma
1957. godine, prema Šumarskoj enciklopediji I. izdanje, iznosila 1,654.000 ha, dakle
povećala se novim pošumljivanjima za preko 550.000 ha, pa površina šuma starih
do 50 godina iznosi 930.000ha. U državnom posjedu nalazi se 0,9 milijuna ha a
u privatnom 1,2 milijuna ha. Godišnji prirast u državnim šumama iznosi 4,1 m:´ha
a u privatnim 2,4 m:l/ha. Etat je 1990. godine iznosio 6,6 milijuna m:i (1979. 4,7 mil.
m:l) kojim je podmireno samo 13% godišnje potrebe drva.


U Velikoj Britaniji tek je 1919. godine osnovana državna institucija za šumarstvo
— FORESTRY COMMISSION (Šumarsko povjerenstvo), a tek 1992. godine u
okviru tog Povjerenstva razlučeni su poslovi uprave državnih šuma (Forest Enterprise)
od poslova šumarskog nadzora i pomoći (Forest Authority). Uprava državnih
šuma djeluje preko 5 područnih direkcija sa 44 okružja i 2 000 tehničkog
i administrativna službenika; u nadzoru zaposlena je 250 stručna i 250 administrativca.
Povjerenstvo se sastoji od 24 povjerenika imenovanih od kraljice na prijedlog
vlade i oni imenuju generalnog direktora Odjela za šumarstvo. Djelokrug
ovog Odjela je šumarska politika, veza s parlamentom, interne sjednice, informiranja
javnosti i analiza sa strategijom šumarske politike. (FdeF 1992. br. 358).


52