DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1993 str. 56 <-- 56 --> PDF |
UVOD — INTRODUCTION O šumarstvu u privatnim poljodjelskim gospodarstvima u nas je prilično teško govoriti na temelju nekih iskustava ili proučavanja dosadašnjeg razvoja iz više razloga. Prvo, iprivatni poljodjelski posjed sam po sebi u Hrvatskoj gotova je neznatno malen ako ga gledamo prema pojedinim gospodarstvima. Rezultata popisa iz 1991. gdje je u pitanjima bilo predviđeno da se snimi i veličina posjeda te način korištenja zemljišnih površina, još nema, a u podacima iz popisa 1981. godine takve klasifikacije zemljišta nema. Poznato je na temelju tih starih podataka, da u Hrvatskoj imamo oko 2,03 milijuna ha privatnog poljoprivrednog zemljišta (oko 63,3% od ukupnog poljoprivrednog zemljišta), a da je od toga oko 1,6 milijuna ha obrađena poljoprivredna površina. Od ukupnih oko 2,1 milijuna ha šuma oko 0,5 milijuna ha ili oko 24% su privatne šume. Prema indirektnim podacima u Hrvatskoj imamo 533.628 poljoprivrednih gospodarstava, pa je prosječna veličina posjeda negdje oko 3,8 ha po domaćinstvu. Računica uprosječenja za šume ne bi vrijedila, jer nam je poznato da velik broj poljoprivrednih domaćinstava ne posjeduje šume, tako da bi prosječna veličina šuma po jednom domaćinstvu mogla biti grubo ocijenjena, što se mora prihvatiti s velikim oprezom dok statistički podaci popisa 1991. to ne potvrde ili odbace, sa oko 0,2—3 ha šuma po domaćinstvu. Ako uzmemo u obzir da je ovakav malen posjed silno rasparceliran, tj. da domaćinstva raspolažu s prosječno čak i s po 20 parcela, očigledno je da je suvremena organizacija poljoprivredne proizvodnje na tržišnim načelima u novim uvjetima vrlo problematična. Zadovoljavajuće gospodarsko stanje privatnih poljoprivrednika svakako da je tražiti u marljivosti tog svijeta, ali znano nam je da uvjeti na ovako malom posjedu, rasparceliranom u bezbroj čestica, ne može omogućivati egzistenciju od poljoprivrede, ako bi takva domaćinstva bila prisiljena živjeti samo od rada na imanju. Pored toga, čitav niz mjera bivše države išao je za tim da spašava tzv. društvenu poljoprivredu, koja je ostala uvijek na rubu egzistencije, dok je te mjere izdašno koristio mali poljoprivrednik. Oko 0,5 milijuna ha privatnih šuma, rasparceliranih u nekoliko stotina tisuća šumskih parcela, počevši od veličine 10 ari do najviše 3—4 ha, predstavlja najdegradiraniji dio hrvatskih šuma. Prema procjenama drvna pričuva u tim šumama iznosi oko 70 m´Vha, što je po našem sudu vrlo optimistično i valja primiti s velikim oprezom. Najveće površine privatnih šumoposjeda nalaze se na području Dalmacije, 127 045 ha u ukupnoj površini šuma 457 333 ha, potom na području Rijeke, 123 813 ha od ukupnih 412 369 ha. Najviše relativno učešće privatnih šuma u ukupnim šumskim površinama je na području Hrvatskog zagorja (78,75%), s tim da je takvo učešće vrlo visoko i na području Karlovca, Zagreba, Varaždina i Siska. Najmanji udio privatnih šuma je na području negdašnje Vojne krajine. Tako je, sadašnje stanje privatnog šumoposjeda na području Istočne Slavonije (Osijek) i Like neznatno, maleno na području Bjelovara. Drugo, mjereno standardima srednjeeuropskih perfornianci u poljoprivredi, pošto u Hrvatskoj bude dovršena transformacija na tržišnu privredu, |