DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/1993 str. 77     <-- 77 -->        PDF

Ad. 1.


Dipl. inž. Adam Pavlov i ć, predsjednik


Štovane dame i gospodo, kolegice i kolege!
Dozvolite mi da otvorim 97. Skupštinu HRVATSKOGA ŠUMARSKOG DRUŠTVA.
Pozdravljam sve delegate i stale sudionike, a posebno naše goste:


1. Dipl. inž, Slavka Horvatinovića, pom. ministra za polj. i šumarstvo
2. Akademika prof. dr. Mirka Vidakovića
3. Prof. dr. Mladena Figurica, dekana Šumarskog fakulteta
4. Prof. dr. Slavka Matica, prodekana Šum. fakulteta
5. Prof. dr. Paulu Durbešić, predsjednicu Hrvatskog ekološkog društva
6. Dipl. inž. Josipa Dundovića, direktora »Hrvatskih šuma«
7. Posebno srdačno pozdravljam naše uvažene kolege šumarske veterane.
Prema Statutu Hrvatskoga šumarskog društva, obvezni smo svake godine održati
godišnju Skupštinu. S obzirom na ratne okolnosti Upravni odbor je zaključio
da se Skupština održi u jesenskom razdoblju. Na 23. sjednici 15. rujna 1992. god.
prihvaćeno je obrazloženje da to bude u prosincu, a da se 98. izborna Skupština
održi po donošenju Zakona o društvenim organizacijama, i udruženju građana
tijekom 1993. godine. Također tijekom iste godine treba održati izborne Skupštine
Šumarskih društava na terenu i izabrati delegate za novu delegatsku Skupštinu
Hrvatskoga šumarskog društva.


Zaključeno je da se 97. godišnja Skupština održi u Zagrebu i to u dva dijela,
društveni dio i savjetovanje na temu — »Stručnjaci — sudionici u obrani domovine
i štete u šumarstvu i preradi drva zbog srpske agresije«. Referate na ovu temu
pripremiti će profesori Šumarskog fakulteta sa suradnicima.


Smatrali smo da je tema aktualna i da stručno-društvena organizacija kao
što je Hrvatsko šumarsko društvo, koje predstavlja više od 2.500 stručnjaka zaposlenih
u šumarstvu i preradi drva, mora razmotriti i upoznati svoje članstvo i
javnost o razaranjima koje je učinio srpski agresor u šumarstvu i drvnoj industriji
Hrvatske.


Prošle godine 20. lipnja, ovdje u Zagrebu održali smo 96. godišnju Skupštinu
Saveza društava inženjera i tehničara šumarstva i drvne industrije Hrvatske. Tada
smo naše Društvo nazvali pravim imenom Hrvatsko šumarsko društvo. Bili smo
sretni i zadovoljni što s osjećajem pune slobode, nakon uspostave pune demokracije,
možemo biti dio temeljnih snaga za razvitak naše Hrvatske domovine.
Nismo mogli pretpostaviti da ćemo u toj godini biti izvrgnuti strahovitom ničim
izazvanom genocidnom ratu od strane srpskog agresora, koji je taj rat vodio i vodi
radi prisvajanja vjekovnih hrvatskih teritorija, razarajući gotovo sve neviđenom
brutalnošću. U toj ljudskoj drami nastale su brojne obiteljske tragedije. Stradali
su mnogi gordi hrvatski rodoljubi, razoreni su i uništeni domovi, škole, crkve, bolnice,
tvornice, šume i poljoprivredna zemljišta, povijesni spomenici i civilizacijska
postignuća hrvatskoga naroda, a sve zato da bi se zatrlo postojanje tog časnog
starog europskog naroda, koji na ovim prostorima živi više od 13. stoljeća.


Međutim, u tim ratnim događajima postoji druga ispisana strana, dostojanstvo
ponosnog, prkosnog i nadasve hrabrog Hrvatskog čovjeka, koji je snagom i umom
branio i obranio svoj Hrvatski dom i vjekovna Hrvatska ognjišta.