DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-5/1993 str. 37     <-- 37 -->        PDF

IZVORNI ZNANSTVENI ČLANCI — ORIGINAL SCIENTIFIC PAPERS
UDK 598.2 (497.13) Šum. list CXVII (1993) 123


KVANTITATIVNA STRUKTURA ZAJEDNICA PTICA MEDVEDNICE,
IVANŠČICE I CESARGRADSKE GORE


Zdravko DOLENEC*


SAŽETAK: Cilj ovog rada je utvrđivanje kvantitativne strukture
zajednica ptica Medvednice, Ivanščice i Cesargradske gore
na području Hrvatskoga zagorja. Rad se temelji na gradijentalnoj
analizi, a uzorkovanja su obavljena na 450 m, 600 m, 750 m i
900 m nadmorske visine na Medvednici i Ivanščici i 450 m na
Cesargradskoj gori. Analiza prikupljenih podataka pojedinih gorakao i svekolika komparacija daje nam uvid u strukturu zajednicaptica glede promjena skupa ekoloških činitelja porastom nadmorske
visine.


UVOD


U ovom radu korišteni su slijedeći kvantitativni parametri ekologije
zajednice ptica: gradijentalna distribucija vrsta, diverzitet, dominiranost zajednice,
ekvitabilnost i relativna abundancija vrsta. Ovakav pristup istraživanju
nalazima u nas prvi puta u radovima Sušic a (1986, 1988). Spomenuti
kvantitativni parametri daju nam mogućnost ekološke valorizacije a
time i optimalan pristup zaštiti.


PODRUČJA ISTRAŽIVANJA S NEKIM EKOLOŠKIM ZNAČAJKAMA


Istraživanja su obavljena na sjevernoj ekspoziciji Medvednice, južnoj
ekspoziciji Ivanščice i na Cesargradskoj gori. Prema Crkvenčić u etal.
(1974) Medvednica (1035 m) je sastavni dio Istočnog kopna, a Ivanščica
(1061 m) i Cesargradska gora (509 m) pripadaju Alpama. Dok Medvednicu
i Ivanščicu karakteriziraju gorske jezgre, Cesargradska gora izmodelirana
je uglavnom na tercijarnim naslagama. Prema Köppenovo j klasifikaciji
klime (B e r t o v i ć 1975) to je područje toplo-umjerene kišne klime
s mjesečnom temperaturom najtoplijeg mjeseca 295 K. Maksimum padalina
koncentriran je na početku toplog dijela godine, a drugi nešto izrazitiji
krajem jeseni. Prema Bertović u (1975) na Medvednici i Ivanščici nalazimo
tri klimatogena vegetacijska područja: šume hrasta kitnjaka i običnog
graba (Querco-Carpinetum croaticum Horv.), gorske šume bukve (Fagelum
croaticum montanum Horv.) i šume bukve i jele (Fagetum croaticum


* Dr. Zdravko Dolenec, Oroslavlje, Mokrice 132


ŠUMARSKI LIST 3-5/1993 str. 38     <-- 38 -->        PDF

124




ŠUMARSKI LIST 3-5/1993 str. 39     <-- 39 -->        PDF

abietetosum Horv.). Na Cesargradskoj gori nalazimo samo jednu klimatogenu
zajednicu i to šumu hrasta kitnjaka i običnog graba.


METODE ISTRAŽIVANJA


Za uzimanje podataka korišten je finski model linearnog transekta
(Järvinen i Väisänen 1975, 1976, 1977) koja se danas smatra jednom
od najefikasnijih metoda za analizu šumskih zajednica ptica. Parovi se
bilježe na dva načina:


a) ptice opažene unutar 25 m od linije transekta u glavnom pojasu (MB-
»main belt«) širok 25 x 25 m,


b) ptice opažene u izvanjskom pojasu (SupB-»supplementary belt«).


Zbroj spomenuta dva pojasa čine pojas opažanja (SB-»survey belt«). Podaci
su prikupljeni od 1988. do 1990. godine. Uzorkovanja su obavljena
tijekom lipnja spomenutih godina (doba gniježđenja). Od indeksa koje nam
daje H u h t a (1979) za kvantitativnu analizu korišteni su: Shannon-W i en
e r o v indeks diverziteta (H´), diverzitet vrsta pod uvjetom maksimalne
ujednačenosti (H´max), ekvitabilnost (E), McNaughtono v i Wolfo v
indeks dominiranosti zajednice (CD), Odumo v indeks sličnosti (O) i relativna
abundancija prema M a y u (p;).


Hrvatska imena ptica uzeta su prema Sušicu i Radoviću (1988).


REZULTATI ISTRAŽIVANJA


Na tablici 1 je vidljivo da diverzitet vrste (prema Shannon-Wien rovo
j statističkoj informacijskoj formuli) opada s porastom nadmorske
visine na Medvednici i na Ivanščici. Isti trend diverziteta dobio je Suši ć
(1988) za Papuk i Risnjak. Ova istraživanja i istraživanja Sušic a potvrđuju
rezultate koje je dobio R s v (1975) za bjelogorične šume Norveške,
da diverzitet vrsta opada porastom nadmorske visine. Pad vrijednosti indeksa
diverziteta jedino je donekle poremećen na 900 m nadmorske visine na
Medvednici, što je posljedica nešto većeg bogatstva vrsta i ujednačenosti
zajednica ptica u odnosu na 750 nadmorske visine. Maksimalni diverzitet
(H´max) vrsta koji je isključivo ovisan o broju vrsta unutar zajednica ptica
na pojedinim nadmorskim visinama također pokazuje pad vrijednosti indeksa
s izuzetkom Medvednice na 900 m. S porastom nadmorske visine također
opada vrijednost ekvitabilnosti (E). Indeks dominiranosti zajednice
raste s porastom nadmorske visine. Viši indeks dominiranosti povezan je
s višim stupnjem interspecijske kompeticije (M cNaughto n i Wol f
1970). Porast indeksa dominiranosti (CD) duž visinskog gradijenta nešto je
izrazitiji na Ivanščici u odnosu na Medvednicu gdje je stabilniji. Relativna
abundancija prema M a y u (1975) pokazuje nam da na Medvednici i Ivanščici
do 600 m nadmorske visine dominira vrsta Sylvia atricapilla, a iznad
600 m vrsla Fringilla coelebs (tablica 2). Na Cesargradskoj gori na istraživanoj
nadmorskoj visini od 450 m najabundantnija je vrsta Sylvia atricapillakao i na istim nadmorskim visinama Ivanščice i Medvednice. Crnokapa grmu




ŠUMARSKI LIST 3-5/1993 str. 40     <-- 40 -->        PDF

Tablica 2.


Dominantne i subdominantne vrste ptica prikazane pomoću relativne abundancije
(Pj) izračunate prema May u (1915) — S (Sylvia atricapilla), P (Phyloscopus collybitus),
T (Turdus merula), E (Erithacus rubecula), F (Fringilla coelebs)


Nadmorska Medvednica Ivanščica Cesargradska gora
visina (m) vrsta Pi vrsta p; vrsta pj
450 S 0,14754 S 0,13281 S 0,13846
P 0,11475 T 0,09375 P 0,11538
T 0,08169 P 0,07812 T 0,10769
600 S 0,15238 S 0,15315
P 0,13333 P 0,10811
F 0,11428 T 0,07207
750 F 0,18072 F 0,18681
S 0,13253 S 0,13187
E 0,10843 P 0,09890
900 F 0,20632 F 0,19642
S 0,09523 S 0,16071
P 0,07936 P 0,12500


ša na Ivanščici, i Cesargradskoj gori je dominantna ili subdominantna vrsta
na svim istraživanim nadmorskim visinama, na Papuku (S u š i ć 1988) je nalazimo
kao subdominantnu vrstu dok je na Risnjaku ne nalazimo među pticama
visoke abundacije. Za analizu kvantitativne sličnosti zajednice ptica
na pojedinim nadmorskim visinama istraživanih gora koristio sam Odurao v
indeks sličnosti (0). Dobivene vrijednosti indeksa sličnosti dale su nam uglavnom
očekivane rezultate (tablica 3). Na Medvednici su najsličnije zajed-


Tablica 3.


Kvantitativna sličnost zajednica ptica Medvednice (M), Ivanščice (I)


i Cesargradske gore (C) prema Odumovom indeksu sličnosti (O)


B


450 m : 600 m 450 m : 900 m


Medvednica


0 = 0,76652 0 = 0,36756
450 m : 600 m 450 m : 900 m


Ivanščica


0 = 0„74486 0 = 0,48653
M 750 m : I 750 m M 450 m : M 900 m


Sve tri gore


0 = 0,83901 0 = 0,36756


A — najsličnije zajednice ptica


B — najrazličitije zajednice ptica


nice ptica na 450 i 600 m, a najveća je razlika između zajednica na 450 i
900 m nadmorske visine. Slične rezultate vidimo i na Ivanščici. Komparirajući
sve tri istraživane gore indeks sličnosti govori nam da su najsličnije


126




ŠUMARSKI LIST 3-5/1993 str. 41     <-- 41 -->        PDF

zajednice ptica istih nadmorskih visina, a najveće su razlike između zajednica
ptica na 450 i 900 m nadmorske visine. To je posljedica sličnih ekoloških
uvjeta na istim nadmorskim visinama istraživanih gora, odnosno djelovanja
sličnih abiotičkih i biotičkih ekoloških činitelja. Analizirajući sve
populacije ptica duž visinskog gradijenta zapažamo pad broja vrsta i broja
parova s porastom nadmorske visine. Malo odstupanje od pravila vidimo
između zajednica ptica na 750 i 900 m nadmorske visine. Razlog je gniježđenje
nekih vrsta ptica samo na najvišim dijelovima gora. To se odnosi na
vrste: Parus cristaius, Parus montanus, Phylloscopus sibilatrix, Regains regulus,
Ficedula parva, Dryocopus martins i Corvus corax na Medvednici i
vrste: Parus montanus, Regulus regulus, Ficedula parva, Dryocopus martins
i Corvus corax na Ivanščici.


Tablica 4.


Faunistički popis ptica Medvednice (M), Ivanščice (I) i Cesargradske gore (C)
registriranih tijekom istraživanja (bez antropogenih biotopa)


Accipiter genitilis — jastreb: M, I Phyloscopus collybitus — zviždak: M, I, C
Accipiter nisus — kobac: M, I Phyloscopus sibilatrix — šumski zviždak:
Buteo buteo — škanjac: M, I, C M
Bonasa bonasia — lještarka: M, I, C Regulus regulus — zlatoglavi kraljić:
Phasianus colchicus — fazan: C M, I
Columba oenas — golub dupljaš: M, I Ficedula albicollis — bjelovrata muha-
Columba palumbus — golub grivnjaš: rica: I


M, I, C Ficedula parva — mala muharica: M, I
Streptopelia turtur — grlica: M, I, C Muscicapa striata — muharica: M, I
Cuculus canorus — kukavica: M, I, C Aegithalos caudatus — dugorepa sjenica:
Upopa epopos — pupavac: M, I, C M, I, C


lynx torquilla — vijoglav: M, I, C Parus palustris — crnoglava sjenica:
Picoides minor — mali djetlić: M M, I, C
Picoides major — veliki djetlić: M, I, C Parus montanus — planinska sjenica:
Dryocopus martius — crna žuna: M, I M, I
Picus canus — siva žuna: M, I, C Parus ater -- jelova sjenica: M, I
Picus viridis — zelena žuna: I Parus cristatus — kukmasta sjenica: M
Lullula arborea — ševa krunica: M, I Parus major — velika sjenica: M, I, C
Motacilla cinerea — gorska pastirica: Parus caeruleus — plavetna sjenica:


M, I M, I, C
Motacilla alba — bijela pastirica: M, I Sitta europaea — brgljez: M, I, C
Anthus trivialis — prugasta trepteljka: Certhia familiaris — kratkokljuni puza-


M, I vac: M, I
Lantus collurio — rusii svrčak: M, I, C Certhia brachydactyla — dugokljuni pu-
Lanius minor — sivi svrčak: M, I, C zavac: C
Cinclus cinclus — vodenkos: M, I Emberiza citrinella — žuta strnadica:
Troglodytes troglodytes — palčić: M, I, C M, I, C
Erithacus rubecula — crvendać: M, I, C Fringilla coelebs — zeba: M, I, C
Erithacus megarhynchos — slavuj: C Serinus serinus — žutarica: M, I, C
Phoenicurus ochruros — mrka crvenrep-Carduelis chloris — zelendur: M, I, C


ka: M Carduelis carduelis — češljugar: M, I, C
Phoenicurus phoenicurus — M, I, C Pyrrhüla pyrrhüla — zimovka: M, I
Turdus merula — kos: M, I, C Coccothraustes coccothraustes — bato-
Turdus philomelos — drozd cikelj: kljun: M, I


M, I, C Sturnus vulgaris — čvorak: M, I, C


Turdus viscivorus — drozd imelaš:


Oriolus oriolus — vuga: M, I, C


M, I, C


Garrulus glandarius — sojka: M, I, C


Sylvia atricapilla — crnokapa grmuša:


Pica pica — svraka: M, I, C


M, I, C


Sylvia communis — grmuša pjenica: Corvus c. comix — siva vrana: M, I, C
M, I, C Corvus corax — gavran: M, I


127




ŠUMARSKI LIST 3-5/1993 str. 42     <-- 42 -->        PDF

Potrebno je naglasiti da su tijekom uzorkovanja na terenu izbjegavana
antropogena staništa (naselja, voćnjaci vrtovi i dr.) i time apstrahirane sinantropizirane
vrste. U ostala dosadašnja istraživanja ornitofaune zagorskih gora
obavljane su jedino kvalitativne analize kod kojih su bile uključene i ptice
gnjezdarice antropogenih biotopa (Renata Kroneisl 1950, Ručne r
1967, D o 1 e n e c 1992). Osim spomenutih radova na Medvednici su obavljana
i nidobiološka istraživanja (Ljubica Štromar i Dolenec
1984).


Faunistički popis ptica gnjezdarica Medvednice, Ivanščice i Cesargradske
gore dat je na tablici 4.


ZAKLJUČAK


Vrijednost indeksa diverziteta vrsta ptica gjezdarica smanjuje se porastom
nadmorske visine, a to se također odnosi na maksimalni diverzitet
i ekvitabilnost. Indeks dominiranosti zajednica raste porastom nadmorske
visine (duž visinskog gradijenta na Ivanščici nešto je izrazitiji u odnosu na
Medvednicu gdje je stabilniji). Relativna abundacija pokazuje nam da je na
Medvednici i Ivanščici do 600 m nadmorske visine dominantna vrsta Sylvia
alricapilla, iznad 600 m vrste Fringilla coelebs, a na Cesargradskoj gori na
450 m najabundantnija je Sylvia alricapilla. Rezultati indeksa sličnosti govore
nam da su najsličnije zajednice ptica susjednih istraživanih nadmorskih visina
pojedine gore, a komparacija svih triju gora pokazuje da su najsličnije
zajednice ptica istih nadmorskih visina. Ukupno su tijekom istraživanja utvrđene
62 vrste ptica gnjezdarica na istraživanim gorama (isključena antropogena
staništa).


LITERATURA


Bertović , S. 1975: Prilog poznavanju odnosa klime i vegetacije u Hrvatskoj
(razdoblje od 1948—1961 godine). Acta bioloaica VII/2, Prirodoslovna istraživanja
41: 89—216.


Crkvenčić, I., Dugački, Z., Jelen, L, Kur tek, P., M a 1 i ć, A., Šaše k,
M., 1974: Središnja Hrvatska (Knjiga 1 i 2) Školska knjiga. Zagreb.
Dolenec , Z. 1992: Kvalitativna struktura zajednica ptica gnjezdarica Medvednice,
Ivanščice i Cesargradske gore. U tisku. Larus. Zagreb.


Dolenec , Z., Štroma r Lj. 1984: Vertikalno naseljavanje vrste Parus major L.
na kontaktu Medvednica — rijeka Krapina. Treći kongres ekologa Jugoslavije.
Radovi i rezimea. Kn´jiga 2:143, Sarajevo.


Huh ta, V. 1979: Evaluation of different similarity indices as measures od succession
in arthropod communities of the forest floor after clear-cutting.
Oecologia (Berl.) 41: 11—23.


Järvinen , O., Väisänen , R. A. 1975: Estimating relative densities of breeding
birds by line transect method. Oikos 26: 316—322.
Järvinen, O., Väisänen, R. A. 1976: Finnish line transect censuses. Ornis
Fennica 53:115—118.
Järvinen, O., Väisänen, R. A. 1976: Between year component of diversity
communities of breeding land birds. Oikos 27: 34—39.
Järvinen, O., Väisänen, R. A. 1977: Line transect method: A standard for
field-work. Polish Ecol. Studies Vol. 3. No. 4: —15.
Järvinen, O., Väisänen, R. A. 1977: Constants and Formulae for Analysing
Line Transect Data. Helsinki.




ŠUMARSKI LIST 3-5/1993 str. 43     <-- 43 -->        PDF

Kronei s 1, R. 1950: Prilog poznavanju ornitofaune gorja Savsko-dravskog međurječja
u Hrvatskoj. Larus. 3: 305—308.
McNaughton , S. J.,, Wolf, L. L. 1970: Dominance and the niche in ecological
systems. Science 167—131—139.
May, R. M. 1975: Petterns of species abundance and diversity. U knjizi: Cody,


M. L., Diamond, J. M. (eds.): Ecology and Evolution of Communities. The
Belknap Press of Harvard Univ. Press, Cambridge.
Od urn, E. P. 1971: Fundamentals of ecology. Third edition.-520 pp. W. B. Saunders
Co. Philadelphia.
R s v,
N. 1975: Breeding bird community structure and species diversity along
an ecological gradient in deciduous forest in western Norway. Ornis Scand


6: 1—14.
Rucner , D. 1967: Prilog poznavanju ekološkog značenja ornitofaune okolice
Klanjca (Hrvatsko zagorje). Larus 19: 86—106.
S u š i ć, G., R a d o v i ć, D. 1988: Hrvatska ornitološka nomenklatura zapadnog
palearktika i nekih vrsta ostalih zoogeografskih regija. U knjizi: Meštrov, M.,
Sušić, G. (Eds.): Ornitologi´ja u Hrvatskoj. Pp. 212-263. JAZU, Zagreb.
S u š i ć,
G. 1988: Struktura zajednica ptica duž visinskog gradijenta RisnjakaPapuka. Disertacija. Sveučilište u Zagrebu. Pp. 1—168.


THE QUANTITATIVE STRUCTURAL NESTING BIRD COMMUNITY
OF MEDVEDNICA, IVANŠČICA AND MOUNT CESARGRADSKA


Summary


In the analysis of quantitative similarity of the bird communities on different
heights I applied Odum´s similarity index (0). The results revealed that
the most similar tre the bird communities of the corresponding heights on
adjoining mountains. The biggest differences appear between 450 m and 900 m
above-sea. Comparing the values of Odum´s similarity index on all three mountains
we can observe thet the most similar are the communities of the same
heights above sea-level. It is the similar ecological conditions on the same heights
above sea-level on the mountains taken into consideration. The diversity of
species (according to Shannon-Wiener´s statistical information formula) is declining
with the increase in height. The same happens with the maximum diversity
(H´max) and equitability (E). The index of dominating species in a community
(according to McNaught and Wolf 1970) rises with the increase in height.
The increase in value of the index of domination (CD) along the height gradient
is a bit more explicit on the mountain of Ivanščica in comparison with the
mountain of Medvednica where it is more stable. The relative abundancy (according
to May 1975) shows that the dominating species up to 600 m above-sea on
the mounatins of Medvednica and Ivanščica is Sylvia atricapilla, and above that
height the dominating species is Fringilla coelebs. The most abundant species
on the mountain of Česargradska gora on 450 m above-sea is Sylvia atricapilla.