DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-5/1993 str. 65     <-- 65 -->        PDF

vjetar podigao i nekoliko tisuća metara u vis, poput prstena okruže čitavu zemaljsku
kuglu., Tada se jedan dio tog materijala taloži na tlu u obliku žutosmeđih
kapi kiše. Takva neobična kiša pala je više puta i kod nas u Hrvatskoj, pa i sjevernije
— čak u južnoj Njemačkoj.


U velikom dijelu Sahare zbog loših ekoloških uvjeta vegetacija je vrlo siromašna
ili je uopće nema. Temperatura zraka (u hladu) varira između 7 i 52 °C,
temperatura tla na površini od preko 70 °C može potrajati i nekoliko dana, a na
kišu treba ponegdje čekati godinama, pa i decenijama. A onda se događa i to,
da kišne kapi ispare prije nego stignu do tla. Isparavanje je u sjeverozapadnoj
Sahari 50—60 puta veće od količine oborina. Na onim rijetkim mjestima gdje ima
dovoljno podzemne vode, razvijaju se oaze, karakterističan oblik pustinjske vegetacije
u kojoj prevladava palma Phoenix daetylifera i neke vrste roda Acacia.
Za pijeske je karakteristična trava Aristida pungens.


U Sahari se mogu razlikovati uglavnom dva tipa biljaka. Jedne traju vrlo kratko,
svega 5—8 tjedana, i za potpuni razvojni ciklus dovoljno im je jedno kišno
razdoblje. Na kišu mogu čekati i godinama, jer sjeme dugo zadržava klijavost.
To su tzv. efemere (efimerios, gr. kratkotrajan, prolazan). Druge su višegodišnje,
s plitkim korijenjem, neobično razvijenim u širinu, što im omogućuje da brzo
upiju vodu slabih i kratkotrajnih kiša prije nego ispari ili se izgubi u dubljim
slojevima. Volumen korijenja veći je od volumena nadzemnih dijelova, pa su razmaci
među pojedinim biljkama dosta veliki i manje-više jednaki. Takav prostorni
raspored biljaka daje veoma osebujan izgled pustinjskoj vegetaciji na golom
saharskom kamenjaru (si. 3).


Slika 3. Pustinjska vegetacija u Sahari (Foto: I. Mikloš)