DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-5/1993 str. 65 <-- 65 --> PDF |
vjetar podigao i nekoliko tisuća metara u vis, poput prstena okruže čitavu zemaljsku kuglu., Tada se jedan dio tog materijala taloži na tlu u obliku žutosmeđih kapi kiše. Takva neobična kiša pala je više puta i kod nas u Hrvatskoj, pa i sjevernije — čak u južnoj Njemačkoj. U velikom dijelu Sahare zbog loših ekoloških uvjeta vegetacija je vrlo siromašna ili je uopće nema. Temperatura zraka (u hladu) varira između 7 i 52 °C, temperatura tla na površini od preko 70 °C može potrajati i nekoliko dana, a na kišu treba ponegdje čekati godinama, pa i decenijama. A onda se događa i to, da kišne kapi ispare prije nego stignu do tla. Isparavanje je u sjeverozapadnoj Sahari 50—60 puta veće od količine oborina. Na onim rijetkim mjestima gdje ima dovoljno podzemne vode, razvijaju se oaze, karakterističan oblik pustinjske vegetacije u kojoj prevladava palma Phoenix daetylifera i neke vrste roda Acacia. Za pijeske je karakteristična trava Aristida pungens. U Sahari se mogu razlikovati uglavnom dva tipa biljaka. Jedne traju vrlo kratko, svega 5—8 tjedana, i za potpuni razvojni ciklus dovoljno im je jedno kišno razdoblje. Na kišu mogu čekati i godinama, jer sjeme dugo zadržava klijavost. To su tzv. efemere (efimerios, gr. kratkotrajan, prolazan). Druge su višegodišnje, s plitkim korijenjem, neobično razvijenim u širinu, što im omogućuje da brzo upiju vodu slabih i kratkotrajnih kiša prije nego ispari ili se izgubi u dubljim slojevima. Volumen korijenja veći je od volumena nadzemnih dijelova, pa su razmaci među pojedinim biljkama dosta veliki i manje-više jednaki. Takav prostorni raspored biljaka daje veoma osebujan izgled pustinjskoj vegetaciji na golom saharskom kamenjaru (si. 3). Slika 3. Pustinjska vegetacija u Sahari (Foto: I. Mikloš) |