DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-5/1993 str. 67 <-- 67 --> PDF |
no redovito čistiti, i to ručno, iznošenjem pijeska u košarama. Osim toga palme stradavaju od nekog virusnog oboljenja koje se zove bajud i za koje, bar za sada, nema lijeka. Jedini je način da se bolest dalje ne širi sječa i spaljivanje zaraženih stabala. Inače u normalnim prilikama palma doživi starost od 70—80 godina, otprilike kao i čovjek. Prve plodove donosi između 6. i 10. godine, a najbolje rađa između 30. i 40. godine. Urod ovisi o sorti, staništu i njezi, pa prinos varira unutar širokih granica od 10 do 120 kilograma po stablu. Računa se da u čitavom Alžiru ima oko 7 milijuna stabala. Datulja je oduvijek bila jedna od glavnih živežnih namirnica alžirskog pučanstva. Ona je i danas njegov »kruh svagdanji«. U glavnom gradu Alžira podignut je 1983. godine spomenik u obliku tri palme, koje simboliziraju tri razdoblja novije alžirske povijesti: 1830—1954, 1954—1962 i 1962. do danas. Spomenik je smješten na jednom od dominantnih brežuljaka grada, visok je 93 metra, a u njegovu gornjem dijelu nalazi se restoran, odakle se pruža divan pogled na grad i njegovu širu okolicu. Rod deva (Camelus) ima dvije vrste: dvogrbu devu (C. bactrianus) i jednogrbu devu (C. dromedarius). Dvogrba živi u divljem obliku u središnjoj Aziji, ali se uzgaja i kao pripitomljena životinja. U Alžiru i drugim sjeveroafričkim zemljama, kao i u zapadnoj Aziji i Indiji, živi jednogrba deva ili dromedar. Poznata je samo kao domaća životinja, pa je smatraju udomaćenom pasminom azijske dvogrbe deve.. Pripitomljena je još u davna vremena, a unesena iz Azije u Afriku na početku kršćanske ere. Tada je kroz Saharu izgrađena čitava mreža karavanskih putova, koji su omogućili razvoj trgovine između sjeverna i juga. Karavane koje su prenosile slonovaču i zlato iz Sudana u Sredozemlje mogu se po svome gospodarskom značenju usporediti s čuvenim putovima svile u srednjoj Aziji. Osim deva za nošenje tereta, koje su smeđe boje, postoje i tzv. »bijele« deve, koje su svjetlije i služe za jahanje. Zovu se mehare (od franc, mehari), ili deve skoroteče, jer mogu brzo trčati. Unatoč suvremenim cestama i automobilskom prometu, karavane deva još uvijek krstare Saharom. One se kreću svojim vlastitim putovima, daleko od prometnica i aerodroma. Ipak, sve ih je manje, baš kao i deva skoroteča. Danas se deve uzgajaju više radi dobivanja mlijeka, mesa, krzna i kože. Nekada se devino mlijeko smatralo darom prirode, pa je među Arapima bio običaj da se ono ne prodaje nego samo poklanja. Danas se to mlijeko, pasterizirano i u kartonskim kutijama, može naći u trgovinama većih arapskih gradova, gdje se, dakako, ne poklanja nego prodaje. »Zelena brana« protiv Sahare U Alžiru se vrlo često organiziraju dobrovoljne radne akcije, poznate pod nearapskim nazivom voluntaria. U njima sudjeluju svi građani, bez obzira na dob, no kako je dvije trećine pučanstva mlađe od 25 godina, veliku većinu tih dobrovoljaca čini mladež. Dnevni tisak, u posebnim, stalnim rubrikama, gotovo svakodnevno izvješćuje o rezultatima tih radova i budućim zadacima. U selima i gradovima mogu se vidjeti panoi koji pozivaju građane da se uključe u akcije pošumljivanja (si. 4). U prvih 25 godina nakon sticanja nezavisnosti pošumljeno je 800.000 hektara goleti. U četveromjesečnoj kampanji 1985/86, u kojoj je sudjelovalo više od 100.000 ljudi, posađeno je oko 12 milijuna sadnica. |