DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-5/1993 str. 68 <-- 68 --> PDF |
Slika 4. Dio velike »zelene brane« protiv Sahare (Foto: I. Mikloš) O važnosti pošumljivanja dovoljno govori podatak da je oko 13 milijuna hektara zemljišta ugroženo od erozije, koju na nagnutim terenima uzrokuju kiše, a u ravnicama vjetar. Posebno je težak problem Sahara, Najveća pustinja na svijetu i dalje se povećava, prijeteći da postane još puno veća. Prema saopćenjima Organizacije za zaštitu čovjekova okoliša (UNEP) to povećanje iznosi 1,5 milijuna hektara godišnje. Samo u ovom stoljeću 5 milijuna hektara pod šumom u sjevernoj Africi pretvoreno je u siromašne stepe i polupustinje. Svake godine sjeverna granica Sahare pomakne se za nekoliko stotina metara dalje na sjever. Istovremeno se i južna granica pomiče prema jugu. Proces širenja Sahare u uskoj je svezi sa sječom šuina na tom području, a počeo je još u davnoj prošlosti. Kartažani, potomci čuvenih moreplovaca Feničana, posjekli su velike količine drveia, osobito hrasta plutnjaka, za izgradnju svog brodovlja. Rimljani su mnogo drva irosili za ogrjev, posebno za grijanje javnih kupališta. Prekomjerna sječa nastavila se i dolaskom Berbera i Arapa. Velike su štete pretrpjele šume tijekom sedam i pol godina oslobodilačkog rata 1954—19o2. Računa se da je u tom razdoblju uništeno 2—3 milijuna hektara šuma. Pa i nakon sticanja nezavisnosti nekontrolirana sječa šuma nije se mogla zaustaviti. Naprotiv, zbog naglog porasta pučanstva i stočnog fonda, uz istovremeno smanjenje poljoprivrednih površina, pritisak na šumu još je više ojačao. Sirenju Sahare pridonijele su i promjene klimatskih i hidroloških prilika, ali su i one, bar djelomično posljedica nestanka šuma na velikim površinama. |