DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-5/1993 str. 70 <-- 70 --> PDF |
Naša Gospa od Cedrova Sve se alžirske šume nalaze na sjeveru zemlje, na planinama Tellskog Atlasa. U odnosu na ostali dio Alžira to je relativno uski pojas — zelena mediteranska fasada ispred goleme pustinje što se stere daleko na jug. No u apsolutnom iznosu to je 3,200.000ha šuma, ili za oko 50% više nego u Hrvatskoj. Nekada je to područje bilo šumom još bogatije. Prema nekim starim arapskim izvješćima, u prerimsko doba od grada Alžira do Tripolija kopnom se moglo putovati samo kroz šumu. Procjenjuje se da je od tada posječeno ili na neki drugi način uništeno otprilike 60% tih šuma. U vrijeme rata za nezavisnost (1954— —1962) osobito su stradale šume u istočnoj oblasti Kabiliji, gdje su se vodile najžešće borbe s Francuzima, Kao u drugim zemljama Magreba, tako je i u Alžiru najvažnija vrsta drveta cedar (Cedrus atlantica). Da bi se vidjele tipične cedrove šume nije potrebno putovati daleko od grada Alžira. Ima ih svega pedesetak kilometara prema jugu, u nacionalnom parku Chrea, na površini od 26.000 ha i nadmorskoj visini od 600 do 1.500 m. Cedar zauzima najviše položaje tog područja, uglavnom između 1.300 i 1.500 m, ali se može spustiti i do 800 m. Uz cedar raste i crnika (Quercus ilex), šmrika (Juniperus oxycedrus), veliki vrijes (Erica arborea), zatim Cytisus triflorus, Bupleurum atlanticum, Genista tricuspidata, Daphne gnidium, Teucrium pseudo- scorodonia, Ampelodesma mauritanicum, Galium elipticum, Cystus salviaefolius, Dactylis glomerata i dr. Najvjernije pratilice cedrovih sastojina su tisa (Taxus baccata), božika (Ilex aquifolium), mukinja (Sorbus aria) i brekinja (S. torminalis), ali se one nikada ne nalaze u većoj brojnosti. Cedar dobro uspijeva i na skeletnim tlima, koja ne odgovaraju crniki ni kanarskom hrastu. Zadovoljava se s malo vode, jer mu visoki položaji osiguravaju svježinu i vlagu. Od hrastova u nacionalnom parku Chrea osim crnike i kanarskog hrasta uspijeva još Quercus suber, Q. coccifera i Q. faginea. Tako se npr. mogu naći pomiješani crnika i plutnjak, a uz njih Phillyrea media, Cytisus triflorus, Calycotome spinosa, Genista tricuspidata, Asphodelus microcarpus, Cistus salviaefolius, Rubus ulmifolius, Rosa sempervirens, Clematis flammula, Asparagus acutifolius i dr. Quercus faginea je veći grm ili manje drvo, koje od prirode raste u Španjolskoj, Portugalu i na Balearskim otocima. Na jednoj se parceli nalazi endemska podvrsta crnog bora, Pinus nigra ssp. mauretanica, zajedno s cedrom, crnikom i drvolikim vrijesom. Parcela se nalazi na staništu crnike, a bor je introduciran. Uz potoke raste joha s manje ili više zastupljenom vrbom, jasenom i divljom trešnjom. Degradacijom tih jošika pojavljuje se kupina zajedno s Brachipodium silvaticum, Ranunculus macrophylla, Carex silvatica, Mentha i dr. U klisuri Chiffa, na suhom i toplom staništu, uspijeva jedna vrsta drveta, koju Francuzi i Alžirci u običnom govoru nazivaju tujom, iako ne spada u rod Thuja. Znanstveni joj je naziv Tetraclinis articulata i zajedno s rodom Thuja spada u porodicu Pinaceae. Osim u Alžiru raste još u Maroku, Tunisu i na Malti, a na europskom kopnu samo u južnoj Španjolskoj. To je vazda zeleno, do 15 m visoko drvo s piramidalnom krošnjom. Drvo je tvrdo, trajno i mirisavo, pa je pod nazivom »citrus-drvo« bilo poznato još starim Rimljanima, koji su ga upotrebljavali za gradnju hramova. Crna smola koja curi iz ozlijeđene kore zove se sandarak i služi za priređivanje firnisa i kao sredstvo za kađenje. 156 |