DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-5/1993 str. 71 <-- 71 --> PDF |
U navedenoj klisuri zajedno s tom »tujom« raste hrast oštrikar, drvoliki vrijes, lemprika, Phillyrea media, Pistacia lentiscus, Calicotome spinosa, Jasminum fruticans, Lonicera implexa, Rubia peregrina i dr. Nacionalni park Chrea osnovan je 1921. godine. Njegovo se šire područje sve više razvija kao mjesto za odmor i rekreaciju stanovnika glavnog alžirskog grada. Ljeti im omogućuje ugodan boravak u svježini cedrovih šuma, a zimi skijanje na snijegom pokrivenim planinama. Tu se nalazi i jedna rimokatolička crkva, sagrađena 1935. godine. Njezino ime jasno govori u kakvom se ambijentu nalazi. Zove se Naša Gospa od Cedrova (Nötre-Dame des Cedres). Planinski masiv Ouarsenis također je poznat po svojim cedrovim šumama, u kojima još rastu hrast plutnjak i kanarski hrast, a na nižim položajima crnika. U šumi se mogu naći stari cedrovi golemih dimenzija, nazvani posebnim imenima. Tako je jedno dobilo ime Sultan, a drugo Sultanica. Sultan je zbog bolesti morao biti posječen, pa je Sultanica ostala udovica. Njezin opseg u prsnoj visini iznosi 9 metara. Sredozemna obala s planinskim zaleđem istočno od grada Alžira zove se Kabilija. Kraj se odlikuje visokim planinama, velikom količinom oborina i bujnim vodotocima. Planine su pokrivene šumama u kojima također prevladava cedar. Uz već navedene hrastove tu se može naći i Quercus ballota, koji ima sladak žir, pa ga Francuzi po tome zovu le chene ä glands doux. Jasen, vjerojatno sredozemna podvrsta poljskog jasena (Fraxinus angustijolia ssp. angustifolia), ponegdje dosiže goleme dimenzije. Mogu se vidjeti stabla koja se redovito krešu radi dobivanja lisnika za stočnu hranu. Zbog prirodnih ljepota i rijetkih znamenitosti u tom je prostoru izdvojeno nekoliko nacionalnih parkova. Tako se npr. u Velikoj Kabiliji nalazi nacionalni park Djurdjura, s najvišim vrhom 2.308 m nad morem. U njegovu središtu nalazi se Tikjda, poznato ljetovalište i centar za skijaške športove. Nacionalni park Babors čuven je po alžirskoj jeli (Abies numidica), drvu visokom do 20 m, s jako razgranjenom, ali pravilnom krošnjom čunjasta oblika. Vrlo je slična andaluzijskoj jeli (A. pinsapo), pa je mnogi smatraju samo njezinim varijetetom (A. pinsapo var. baborensis). Zauzima najviše položaje planine Babors, iznad cedrovih šuma, koje inače ovdje na svojoj gornjoj granici degradiraju u zajednicu što je čine Bupleurum spinosum, Genista tricuspidata i Asphodelus vrste. To se isto može primijetiti i u nacionalnom parku Djurdjura. Oransko područje Tellskog Atlasa zauzima zapadni i razmjerno niži dio sredozemnog priobalja. Oran je po broju stanovnika drugi grad Alžira, smješten u njegovom agrarno najbogatijem dijelu. To je područje znatno suše od istočnog dijela. Kod Orana količina oborina iznosi svega 300 mm godišnje. Šume se uglavnom sastoje od alepskog bora, crnike, »tuje«, šmrike i hrasta oštrikara. Najveće površine zauzima alepski bor u čistim i mješovitim sastojinama. On se najlakše prirodno obnavlja, a poslije požara, koji su tu vrlo česti, širi se na račun drugih vrsta. Ipak, njegovu bolju obnovu spriječava intenzivno i nekontrolirano pašarenje, koje često dovodi do raznih degradacijskih oblika šuma. Pojavljuje se, slično kao i u Maroku, poseban tip gariga sa žumarom (Chamerops humilis), jedinom autohtonom europskom palmom. Osim francuskog naziva garigue, koji dolazi od riječi garoulia, provansalskog narodnog imena za hrast oštrikar, Alžirci upotrebljavaju i španjolski izraz matorral (guštara, šipražje). |