DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-5/1993 str. 72 <-- 72 --> PDF |
Atlaski je cedar prenijet u Europu koncem prošlog stoljeća. U Francuskoj su postignuti dobri rezultati pošumljivanja mediteranskog područja. Štoviše, mjestimice je došlo i do prirodnog pomlađivanja sjemenom, pa nije isključeno da se ta vrsta drveta još više proširi na europski dio Sredozemlja. Cedrov četnjak Jedan od najpoznatijih štetnika na borovima u mediteranskim zemljama, borov četnjak gnjezdar (Cnethocampa pityocampa) u Alžiru je rasprostranjen u čitavom priobalnom području i njegovom zaleđu, sve do ruba Sahare. Ili točnije, sve dok ima bora, kojim se hrani. To je uglavnom alepski bor, a od stranih vrsta najradije napada kalifornijski bor (Pinus radiata). Njegova jajna legla našao sam i u »zelenoj brani« protiv Sahare na iglicama alepskog bora nedaleko grada Djelfe. To je inače jedno od najhladnijih mjesta u Alžiru, unatoč svom geografskom položaju. Zimi se temperatura ponekad spušta i na —10 °C, iako ljetna često prelazi i + 40 °C. »Zelena brana« će vjerojatno kad-tad zaustaviti, ili bar usporiti prodiranje Sahare prema sjeveru, ali za borovog četnjaka ona znači mogućnost širenja prema jugu. Borov četnjak napada uglavnom borove, pa ga možemo smatrati praktički monofagnim štetnikom. Na nekim drugim crnogoričnim vrstama može se razvijati samo iznimno. Zanimljivo je stoga da su alžirski šumari dugi niz godina izvješćivali o štetama od borovog četnjaka ne samo u borovim, nego i u cedrovim šumama. Štoviše, štete su na cedru bile redovito veće nego na boru. Tome se ipak nije pridavala neka posebna važnost, sve do prije deset godina, točnije do lipnja 1982. godine, kada je u cedrovim šumama, u planinskom masivu Aures na sjeveroistoku zemlje, iznenada došlo do jakog brštenja gusjenica u krošnjama drveća na površini od oko 500 hektara., Pomnijim istraživanjem utvrđeno je da to nisu bile gusjenice borovog, nego cedrovog četnjaka (Cnethocampa bonjeani). Uskoro je ta vrsta konstatirana i u drugim krajevima Alžira. Tako se može pretpostaviti da su se štete od cedrovog četnjaka dugo pripisivale njegovom srodniku koji živi na boru. Razlike u biologiji i načinu života ove dvije vrste sastoje se u slijedećem: cedrov četnjak leže jaja u obliku jajnih legal a na donjoj strani grana, a borov četnjak — oko iglica; cedrov četnjak prezimljava u stadiju jajeta, a ne kao borov — u larvalnom stadiju; gusjenice cedrovog četnjaka brste u svibnju, lipnju i srpnju, a borovog — u kasnu jesen i rano proljeće. Jedino se kukuljice obadvije vrste mogu naći u tlu istovremeno, u jednom kratkom razdoblju ljeta. Razlike su dakle prilično velike, pa je ipak neobično da su uočene tako kasno, to više što je cedrov četnjak već ranije otkriven u cedrovim šumama srednjeg Maroka. Ono što su četnjaci za bor i cedar, to je gubar (Lymantria đispar) za sve vrste hrastova. U Alžiru je kao štetnik prvi put registriran 1921. godine. Četiri godine kasnije uneseni su u zemlju prirodni gubarevi neprijatelji, poznati grabežljivci veliki i mali gusjeničar (Calosoma sycophanta i C. inquisitor) i šumski strvinar (Xylodrepa quadripunctata). Oko 6.000 tih kukaca pušteno je u određene plutnjakove šume. U novoj sredini oni su se dobro snašli i počeli se dalje prirodno razmnožavati, što je povoljno utjecalo na sastav entomofaune i biocenotičku ravnotežu. Međutim, sličan postupak s parazitičkom osicom Apanteles solitarius (koja inače parazitira gubara i u našim šumama) nije dao očekivane rezultate. 158 |