DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-5/1993 str. 73 <-- 73 --> PDF |
Potok majmuna U planinama Magreba živi bezrepi magot ili makaki (Macaca sylvana), vrsta majmuna iz porodice Cercopythecidae. Vjerojatno su ga nekada s istoka donijeli Arapi, jer se nijedna druga vrsta tog roda ne može naći zapadno od Pakistana. U Maroku se magoti rado okupljaju na jednoj planini, koja je po njima dobila ime Planina majmuna (španj. Pico de monos). I u Alžiru postoji jedno takvo okupljalište. To je klisura Chiffa i obližnji potok koji su Francuzi nazvali Potokom majmuna (Ruisseau des Singes). Ima ondje, kažu, nekoliko tisuća tih životinja. Mjesto je šezdesetak kilometara udaljeno od grada Alžira, a nalazi se na području nacionalnog parka Chrea, na oko 300 m nadmorske visine. Odlikuje se toplom i vlažnom mikroklimom. Na toplinu ukazuje rogač (Ceratonia siliqua), a na vlažnost Cytisus triflorus, Brachipodium sylvaticum i Galium ellipticum. Tlo je kamenito pa je čest španjolski ljiljan (Centranthus ruber). Biljnu zajednicu čini degradirana šuma crnike, u kojoj od drveća rastu još Quercus canariensis i Q. faginea. Stabla su visoka prosječno 6 metara, a grmlje oko 3 metra. Od ostalih se vrsta mogu naći Viburnum tinus, Pistacia lentiscus, Arbutus unedo, Erica arborea, Chrysanthemum fontanesii, Polypodium vulgare, Rosa sempervirens, Lonicera implexa, Phillyrea angustifolia, Asparagus acutifolius i dr. Majmuni imaju običaj izlaziti iz šume do obližnjih hotela i naseljenih mjesta, osobito u vrijeme ručka, približavajući se ljudima bez straha i tražeći hranu. Prilaze i automobilima koji se zaustavljaju uz rub ceste. Poznato je da vole krasti i zato s njima valja biti vrlo oprezan. Seljaci ne vole vidjeti majmuna kako dolazi u njihovo selo, jer vjeruju da je to znak kako će netko od njih uskoro umrijeti. Došao je, kažu, po nečiju dušu. Druga zoološko-turistička atrakcija u sjevernom Alžiru manje je upadljiva od majmuna. Štoviše, teško je uočljiva, iako prisutna na čitavom primorskom i stepskom području. To je kameleon (Chamaeleo ehameleo), općenito dobro poznata životinja, ali uglavnom sa fotografija i po pričanju. Teško ga je primijetiti, jer se, mijenjajući boju tijela, savršeno prilagođuje svom okolišu. Najlakše ga je pronaći na žižulji (Zizyphus jujuba), niskom drvetu gustih i bodljikavih grana, koje raste u svim mediteranskim zemljama, pa i u našem priobalju. Po tim se granama polako ali sigurno kreće pomoću posebno građenih nogu. Dugačkim jezikom lako lovi kukce, a trnje ga dobro štiti od grabežljivaca. Zbog te prilagođenosti kame- Luna na žižulju neki to drvo naziva´ju »kamelenovim drvetom«. U sredozemnom području živi i posebna vrsta ježa, koja se zove alžirski jež (Aethecinus algirus). Sličan je europskom, ali je nešto manji, bodlje su mu svjetlije i na glavi čine razdjeljak. Inače, pripadnici obadviju vrsta imaju isti način života, isti način prehrane i, nažalost, vrlo često istu sudbinu: smrt pod kotačima automobila. Sjeverna je Afrika bogata pticama, jer se njezinim stanaricama povremeno pridružuje i veliki broj europskih selica. Među njima je i u nas dobro poznati pupavac (Upupa epops), vrlo lijepa ptica, koja je u Alžiru i vrlo cijenjena. Njegov se dugačak i tanak kljun nekada upotrebljavao kao pero za pisanje. U narodu još i danas postoji vjerovanje da njegovo perje štiti od groznice i raznih uroka, pa ga neki nose stalno uza se. To je tzv. amulet ili talisman, privjesak koji služi kao neko čarobno sredstvo za obranu od svih mogućih zala. Tako npr. postoji amulet koji svog vlasnika čuva od uboda škorpiona, pomaže mu da ne zaluta u pustinji i dr. Naziv amulet je arapskog, a talisman turskog podrijetla, a obadva 159 |