DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-5/1993 str. 86     <-- 86 -->        PDF

KNJIGE I ČASOPISI


Monografija
ŠUME U HRVATSKOJ
Oktav format, 340 stranica 280 ilustracija
Zagreb 1992.


Izdavači knjige »Šume u Hrvatskoj«
su Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
i »Hrvatske šume«, javno poduzeće
za gospodarenje šumama i šumskim
zemljištima Republike Hravtske.


Glavni i odgovorni urednik je prof,
dr. Đuro Rau š a članovi Uredništva
su dipl. inž. Josip D u n d o v i ć, prof,
dr. Milan Glavaš, dr. Nikola K o m1
eno vic, dr. Ante P. B. Krpan, prof,
dr. Ante Krstinić, prof. dr. Slavko
M a t i ć i prof. dr. Šime Meštrović,
tehnički i likovni urednik Rudolf Špan
j o 1.


Matrice za kartu šumskih zajednica
Republike Hrvatske izrađene su u Leksikografskom
zavodu »Miroslav Krleža«
a tisak Grafičkog zavoda Hrvatske u Zagrebu.


SADRŽAJ i AUTORI


Predgovor — dipl. inž. Ivan Tarnaj ,
ministar poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede
Republike Hrvatske,


Uvod — Đ. Rauš,
Klima Hrvatske — Z. Seletković i


Z. K a t u š i n,
Šumska tla Republike Hrvatske pri kraju
XX. stoljeća — B. Mayer,


Biljni svijet hrvatskih šuma — Đ. Rauš ,


I. Trinajstić, J. Vukelić i J.
Medvedović,
Vegetacijska karta šumskih zajednica
Hrvatske — I. Trinajstić, Đ. Rauš,


J. Vukelić i J. Medvedović,
Uzgajanje šuma — S. M a t i ć i J. Skend
e r o v i ć,


Šumsko sjemenarstvo — S. Matić ,
Šumski rasadnici — A. Dokus, S. Orlić,
Ž. Orešković, M. Zgela, S.
Matić i M. O r š a n i ć,
Šumske kulture i plantaže — S. Mat i ć,


A. Dokuš i S. Orlić,
Oplemenjivanje šumskog drveća — A.
Krstinić, Ž. Borzan, J. Gračan,
I. Trinajstić, D. K a j b a, D. Mrva
i M. Gradečki,
Fiziologija i prehrana šumskog drveća


— N. Komlenović,
Uređivanje šuma — Š. Meštrović, A.
P r a n j i ć, Z. Kalafadžić, R. Križanec,
K. Bezak i D. Kovačić,
Iskorišćivanje šuma — A. P. B. Krpan ,
Zaštita šuma — M. Glavaš, M. Hara-
pin i B. Hrašovec,
Lovna fauna hrvatskih šuma — D. R aguž,
i M. Grube š i ć,


Zaštićeni prirodni objekti u hrvatskim
šumama — Đ. Rauš, Š. Meštrović,


I. Trinajstić, J. Vukelić, i Ž. Š p anjol,
Hrvatski biljni endemi — Ž. Borzan ,


A. L o v r i ć, i M. R a c,
Ekološka i gospodarska vrijednost šuma
u Hrvatskoj — B. Prpić,
Znanstvenoistraživačke ustanove i istra


živački rad — J. Gračan,
Pregled povijesti hrvatskih šuma i šumarstva
— O. Piškorić i J. Vukelić,


Hrvatsko šumarsko društvo — N. K o mlenović,
O. Piškorić i I. Marice
v i ć,




ŠUMARSKI LIST 3-5/1993 str. 87     <-- 87 -->        PDF

Šumarski i lovački muzeji — N. Lukić ,
Feljton o stablu i šumi — M. P e i ć,
Pjesme o šumama — D. Tadijanović,


1. G. Kovač i ć i M. Krmpotić,
Forests of Croatia — sažetci,
Kazalo pojmova i imena,
Autori fotografija.
Samostalna karta u mjerilu 1:500.000
karta šumskih zajednica Republike Hrvatske.


Autori fotografija su:


K. Arač — 11, Arhiv Brijuni — 1, Arhiv
katedre za uzgajanje šuma — 5, Ž.
Borzan — 3, f. Cicnjak — 1, A. Dokuš —
5, I. Đuričić — 4, T. Đuričić — 1, Etienne
— 13, A. Frković — 15, M. Glavaš
— 1, M. Gradečki — 2, P. Gul — 1, M.
Harapin — 4, B. Hrašovec — 3, A. Huber
— 2, N. Komlenović — 4, A. Kopešić
— 1, Ž. Koprolčec — 1, R. Kran´jčev
— 5, A. P. B. Krpan — 9, A. Krstinić
— 3, B. Mayer — 5, P. Miljovski — 1, I.
Mrzi jak — 2, Đ. Nikolandić — 1, V. Novak
— 1, Ž. Oreškovič — 2, S. Orlić — 2,
K. Posavec — 2, B. Prpić — 7, M. Rac
— 8, D. Raguž — 2, Đ. Rauš — 14, T.
Starčević — 19, F. Šabić — 1, Č. Šilić —
2. Ž. Španjol — 3, A. Tomašević — 1 i J.
Vukelić — 46.
KOMENTAR


Usporedi li se naslov knjige — Šume
u Hrvatskoj — i njezin sadržaj vidi se, da
ona sadrži više od prikaza naših šuma;
sadrži informacije o svim elementima proizvodnje
drvne mase tj. elemente o kojima
ovisi rast i prirast šumskog drveća i
sastojina, te sadržaje koji nisu odlučni za
razvo´j šumskih sastojina (iskorišćivanje,
zaštićeni prirodni objekti u hrvatskim šumama,
npr.). Možebitna primjedba, da se
sve to nalazi i u Šumarskoj enciklopediji
nema opravdanja, jer je ŠE zadnji
svezak izašao 1987. godine a prvi sedam
godina prije a tijekom nekoliko godina
postignuti su i novi rezultati na obrađenim
područjima, kako svjedoči i citi


rana literatura. K tome o oplemenjivanju
i prehrani drveća govori se samo
o onome što se, da tako kažemo, praktički
odnosi na naše vrste i naše šume.


B. Maye r npr., naglašava da se prikazuje
stanje »šumskih tala Republike Hrvatske
pri kraju XX. stoljeća«, jer su
»tijekom posljednja tri desetljeća prikupljene
o tlima Republike Hrvatske
znanstvene spoznaje najšireg gospodarskog
i ekološkog značenja.«
Uz navedeni sadržaj potrebno je dodati:


1. Mjesto naslova »biljni svijet hrvatskih
šuma« bolje bi odgovarao »šumske
zajednice«. K navedenoj literaturi treba
dodati, da je autorica, — Hruška —
Dell´ U o m o, rezultate svojih istražiavnja
o »pokrovu Moslavačke gore« objavila
1977. godine u Šumarskom listu.
2. U tekstu »uređivanje šuma« nalaze
se i podaci o broju gospodarskih jedinica
po područjima, o šumskom fondu
u pojedinim područjima razvrstan po
dobnim (za jednodobne) ili dcbljinskim
(za preborne šume) razredima i razlLičeno
za državne od privatnih šuma; po
područjima dani su i podaci o godišnjem
etatu za I/l polurazdoblje od 1986. do
1995. godine — dakle to je sažeta najnovija
statistika.
Za čitanje prosječne drvne zalihe i
prosječnog godišnjeg prirasta (tabl. 4.)
potrebno je pročitati i Napomenu ispod
tablice. Iskazanu površinu od 600 000 ha
čistina za pošumljavanje, iako ´je bio
ograničen prostor za cjelokupni tekst,
trebalo je makar kratko obrazložiti.


Na pitanje, zašto tekst potpisuje čak
osam autora odgovor nalazimo u činjenici,
da je obrađen povijesni razvoj (uređivanja
šuma), izmjera šuma u Hrvatskoj,
kartografija šuma, tipološka osnova
uređivanja šuma i, kako je već navedeno,
šumsko bogatstvo i razvoj.


Navod, da se »pri Šumarskoj akademiji
osniva dugogodišnji geodetski tečaj«
(str. 139, 1. stupac zadnji red) ne odgo


173




ŠUMARSKI LIST 3-5/1993 str. 88     <-- 88 -->        PDF

vara stvarnosti, jer je taj tečaj bio DVOGODIŠNJI.


3. U poglavlju »iskorištavanje šuma«
nalazi se niz statističkih podataka od
»strukture drvne mase po vrstama drveća
u Hrvatskoj, strukture izrađenih sortimenata
prema namjeni u državnim šumama
« u 1990. godini ili »razvoja brojnog
stanja motornih pila u iskorišćivanju
šuma u razdoblju 1977—1989. godine«,
itd. Autor je dao i pregled »eksploatacijskih
parametara traktora« ali i fotografiju
»razornog djelovanja traktora na
slabonosivim tlima nizinskih poplavnih
šuma«.
Možemo vidjeti i fotografiju konja
samaraša tj. koji na samarima iznose
ogrjevno ili kratko drvo iz sječine do
pomoćnog stovarišta. U okviru teksta
»pregleda povijesti hrvatskih šuma i šumarstva
« nalazi i foto iz početka izvlačenja
hrastovog trupca konjima. Ta slika
nesumnjivo asocira isključivo na prošlost.
Međutim prema časopisu »La foret
francaise et 1 Action forestiere« (1992)
konj se danas vraća u šumu za izvlačenje
posebno tanjih sortimenata.


4. U »zaštiti šuma« najznačajni štetnici
entomofaune i bolesti razdvojeni
su i opisani odvojeno za kontinentalne
šume i šume Jadranskog područja, te
slijedi prikaz štetnika i bolesti šumskog
sjemenja te »integralne zaštite šuma«.
Zašto u literaturi nije navedena knjiga
prof. dr. Zl. Vajd e Integralna zaštita
šuma, izašla 1971. godine?
5. Koga zanima stanje lovne divljači
i mogućnosti odstrela naći će ga u prikazu
»Lovna fauna hrvatskih šuma«.
Dva su statistička pregleda, jedan za sva
lovišta a jedan za lovišta poduzeća »Hrvatske
šume« za stanje 1990. godine. Šumarstvo
gospodari na svega 10% površina
svih lovišta, ali se u njima nalazi
pretežni dio visoke divljači, oko 50%, uz
izuzetak srneće koje se nalazi nešto ispod
10%; fazana u državnim lovištima
tri je postotka od ukupnog broja u svim
lovištima, a zeca i trčke samo 2%. Priložena
je i statistika trofeja iz Hravtske
nagrađenih na Međunarodnoj izložbi lovačkih
trofeja 1981. godine u Zagrebu.


Tekst je dopunjen s 25 vrlo efektnih
fotografija, visoke i niske divljači sve u
boji osim dvije,zatim čeke i lovačkog
dvorca »Spačva« pod snijegom od deset
autora.


6. U »Zaštićenim prirodnim objektima
...« navedeni su 7 i ukratko opisani
nacionalni parkovi a od specijalnih rezervata
šumske vegetacije navedena su
32 a opisana 15. Naveden je i Velebit —
park prirode i svjetski rezeravat biosfere,
te planina Biokovo. Ovome je dodan i
popis zaštićenih pojedinih biljnih i životinjskih
vrsta.
Tekstu o planini Biokovo treba dodati,
da za nju postoji i posebna periodika
— ACTA BIOCOVICA — koju je
pokrenuo prirodoslovac fra dr. Jure R a-
di ć u okviru Instituta »Planine i more«
u Makarskoj. U drugom svesku A. B-a,
ložena je i statistika trofeja iz Hrvatske
vio je svoja istraživanja »hrastova blokovskog
područja (str. 1—103) i sadrži
radove više šumara (I. S p a i ć a, M. V idakovića,
P. Fukareka, Ž. Vrdoljaka,
V. Šabića i M. Rukavine).


A.B. su omogućila da se nakon 30 godina
rezultati istraživanja šumske vegetacije
Biokova, na osnovu 36 primjernih
ploha, koje su u okviru tadašnjeg Instituta
za eksperimentalno šumarstvo
JAZU-a obavili D. J e d 1 o v s k i i Ž.Vrdol
j ak.
Tekst o park-šumi Jankovac korigira
se time da »stara šuma obične bukve«
zauzima manji dio i to u gornjem dijelu
i okvir je proplanka i jezgra. Veći dio
su sastojine starosti oko 100 godina uzgojene
nakon sječe za osiguranje potrebnog
drva za staklanu vlasnika tog dijela
papučkih šuma grofa Jankovića.


7. Kao koautor »Pergleda povijesti hrvatskih
šuma i šumarstva« naglašavam
da je osnovna težnja, radi ograničenosti
prostora, ograničena na periodizaciju ne
samo po vremenu nego i prostoru od 17.


ŠUMARSKI LIST 3-5/1993 str. 89     <-- 89 -->        PDF

stoljeća tj. od vremena kada je feudalizam
na oštroj silaznoj liniji.


8. »Nadzorništvo za pošumljivanja
krasa«, osnovano 1878. godine 1947. godine
zamijenjeno je Upravama za pošumljavanje
i melioracija krša u Rijeci i u
Splitu. Praksa za obnovu šume na degradiranom
dijelu Kraškog područja trebala
´je biti pomognuta Institutom za
pošumljivanja i meloraciju krša, koji je
također osnovan 1947. godine sa sjedištem
u Splitu. Da te ustanove nisu prestale
djelovati već nakon tri odnosno pet
godina danas bi se mogao dati odgovor,
koji se tipovi degradiranih šuma, počam
od šibljaka ili gariga dalje, mogu pretvoriti
u »gospodarske« sastojinske oblike
a koji ne. Rezultati prvih izvedenih
podmladnih (resurekcionih) sječa kao i
sadnja hrastovog žira pokazala su da tome
stoje na putu prirodna ograničenja
(primjer podmladne sječe hrastovog džbunjaka
kod sela Polače nedaleko Knina ili
sadnja hrastovog žira kod Muca, pa i
sadnja žira na Krku kojeg je četrdesetih
godina prošlog stoljeća obavio Josip Ressel).
9, Osnivanje »prvih šumskih kultura
u kontinentalnom dijelu Hrvatske« datumirano
je početkom XIX. stoljeća. To
se vjerojatno odnosi na Laudonov ga´j u
Lici na Krbavskom polju, jer je u Šumarskoj
enciklopediji navedeno, da je
taj gaj podignut za vrijeme francuske
vladavine, tj. za vrijeme postojanja
»Provincija Ilirske pokrajine« (1809—
—1914). Međutim Laudon nije bio francuski
nego austrijski vojnik a oko 1750. godine
bio je kapetan u ličkoj krajiškoj
pukovniji,1 dakle 60 godina prije francuske
vladavine. Prije Ilirije planirana
su pošumljivanja u istoj Pukovniji i u
drugoj polovini XVIII. stoljeća2 a da li
je od toga što ostvareno ostaje otvoreno
pitanje odnosno trebalo bi provjeriti na


1 Potočić , 2.: Laudov gaj. šumarski list
CXIV (1990), str. 195.


2 K o s o v i ć, B.: Prvi šumarski stručni opis
i nacrt šuma na Velebitu i Velikoj Kapeli. Ibid.
XLVVIII (1914), str. 306.


lokalitetima koji se navode kod Kosovića.
Utjecaju francuske vladavine može
se pripisati podizanje borove kulture
Bosiljevo na području tadanje Slunjske
krajiške pukovnije, koja je, prema Tomiću,
3 nastala tako, da se »od 1828 do
1842. godine 214 ralih pustare pretvorilo
u prekrasan borik« ... Isto tako, bilježi
Tomić, »u Babinoj gori, si. nar, slunjskoj
regimenti... su ponajviše na brazde posijali
borovo seme« a ima jedna dolina,
na kojoj su posijali želud (hrastov žir)
s najboljim uspjehom«.


10. Posebno priznanje zaslužuje zamisao,
da se u ovoj knjizi nađe i tekst,
koji nas upoznaje, kako su stablo i šuma
našli odjeka u likovnoj ili pisanoj umjetnosti.
Taj »zadatak« povjeren je slikaru,
povjesničaru umjetnosti i piscu
akademiku Matko P e i ć u, koji je svoj
prikaz naslovi »Feljton o stablu i šumi«.
Prvi dio je s naslovom »stablo i šuma u
svjetskoj likovnoj umjetnosti« a drugi
dio s naslovom »Stablo i šuma u hrvatskoj
književnosti i likovnoj umjetnosti«.
Kao svi Peićevi tekstovi tako se i
ovaj čita sa zanimanjem i bez poteškoća
upoznavajući šumare, kakva je »uloga
stabla i šume«, objekta rada i zvanja,
»formiranju motiva i izraza u svjetskoj
i hrvatskoj književnosti.« I više, jer »Slavoniji,
jednoj od najbogatijih hrvatskih
regija šumom, pripala je čast da baš
njezin sin, veliki knjiženvik renesanse
Jan Panonije Česmički bude izabran za
prvog pjesničkog predstavi jača ne samo
šume nego uopće stabla kao originalnog
organizma Prirode. Čitajući njegovu pjesmu
´Stablo govori´, treba imati na umu
da to piše pisac svjetske, renesansne naobrazbe.
Koliko god je to pjesma botanička,
šumarska, ona je i duboko filozofska.
Govori o tragičnoj ljudskoj sudbini,
o teškoći čovjeka kojemu je život
nalik životu stabla« (str. 303). Pjesma se


3 T o m i ć, A, nadzornik lugovah u c. kr. narodnoj
ogulinskoj regimenti br. 3: PREDLOG kako
da se občuvaju šume u potrebitom stalištu, i kojih
se pri tom pravilah deržati valja. List mesečni
horvatsko-slavonskog Gospodarskog Družtva, 1843. u
br. 9, 11. i 12.


175




ŠUMARSKI LIST 3-5/1993 str. 90     <-- 90 -->        PDF

u cijelosti nalazi u sklopu Peićevog teksta.
Koji su autori još navedeni, i citirani,
treba vidjeti u samoj knjizi.


K tekstu priloženo je i nekoliko reprodukcija
u vezi s temom a posebno
ističemo reprodukciju slike, »Šetnje u
šumi« Adolfa Waldingera (Osijek, 1843—
—1904) te dvi´je suvremenika, šumara
P o s a v c a. Od K. Posavca reprodukcije
su u boji i to »drvo uz potok« i »tetrijeb
«.


Priložene su i pjesme akademika pjesnika
Dragutina Tadijanovića, koji je
studirao i šumarstvo, pjesnika Ivana
Gorana Kovačića i šumara Milana Krmpotića.


11. Kako je u podnaslovu ovog prikaza
navedeno, tekst je dopunjen s 280
ilustracija — fotografija. Uz izuzetak nekoliko,
kao onih s početka našeg stoljeća
Etienne-a iz slavonskih hrastovih šuma
te nekih drugih, sve su u boji vrlo
dobre reprodukcije. Dobru reprodukciju
omogućio je i kvalitetan, bezdrvni papir.
Autori fotografija i broj pojedinih autora
naprijed su navedeni. Uz članove
Šumarskog fakulteta brojne su i fotografije
i onih iz operative kao A. Frkovića,
T Starčcvić, mladog K. Arača i dr. Ova
je knjiga dakle omogućila, da brojne
fotografije dođu na vidjelo, da afirmiraju
kako autore tako i naše šume i prirodu
uopće i u najširoj javnosti a nemali
broj ubrajaju se u vrhunske te
djelatnosti. Izdvojiti pojedine prelaze okvir
ovog prikaza a od toga izuzimam
foto Đ. Rauša Premužićeve staze
na Velebitu i to na njezinom najtežem
dijelu man´je za izvođenje a više za trasiranje/´
Duhovit je ovitak knjige: na
prednjoj stranici mlada (srednjodobna)
hrastova sastojina a kada pređemo knjigu
na kraju »nađemo se« u prastaroj,
još neiskorišćivanoj, sastojini, sastojini
koju je ovjekovječio Etienne.
U knjizi su i dva kartografska priloga,
u tekstovnom dijelu »položajni nacrt


4 O inicijatoru, projektantu i realizatoru velebitske
transverzale duge 65 km, od Planinarskog saveza
Hrvatske nazvana Premužićeva staza,
vidi Šum. list 1980. br. 5—6, str. 287—290.


šume općine si. i kr. grada Zagreba na
Sljemenu« iz 1931. godine te kao samostalan
prilog »Karta šumskih zajednica
Republike Hrvatske« koju su priredili 1.
Trinaistić, Đ. Rauš, J. Vukelić i J. Medvedović.
Mjerilo, 1:500.000, i izrada u
boji rasprostranjenja pojedinih šumskih
zajednica povezanih s brojevima u legendi
omogućena je lahka orijentacija
na njoj.


ZAKLJUČAK


Izdavači monografije »Šume u Hrvatskoj
«, Šumarski fakultet Sveučilišta u
Zagrebu i Javno poduzeće »Hrvatske šume
«, zadužili su ne samo šumarsku nego
cjelokupnu hrvatsku javnost. Zadužili,
jer knjiga, reprezentativno opremljena,
pruža informacije o hrvatskim šumama i
djelatnostima koje osiguravaju proizvodnju
drvne mase i njezinu zaštitnu — ekološku
funkciju. Omogućuje i pogled u
prošlost hrvatskog šumarstva od unazad
dva i pol stoljeća tj. od vremena kada
se šumi počinje posvećivati elementarna
briga kao društvenog, općenarodnog dobra
a ne samo kao dobra pojedinca ili pojedinih
staleža, feudalaca. Ova monografija
trebala bi se naći u svakoj, osobito
osnovnoj, škoii jer će, posebno zbog brojnih
ilustracija, olakšati nastavnicima govoriti
ne samo o šumi nego i o prirodi
uopće.-"´ To je, vjerojatno, bila namjera
i izdavača, jer naklada iznosi 5000 primjeraka.


Konačno, nesporno je da »šumu treba
štiti od svih koji uživaju blagodati,
tj. od cijelog društva, a najmanje od šumara
i šumarskih organizacija. Katastrofalna
onečišćenja zraka, vode i tla, hidromelioracioni
radovi, izgradnja cesta, dalekovoda,
plinovoda, kanala i dr. utječu
na brzo propadanje šuma, a da na to
šumari koji gospodare šumama nemaju
nikakvog utjecaja«. (Matić — Skenđerović,
str. 95). Oskar Piškori


5 Učiteljica u jednoj splitskoj osnovnoj školi
pedesetih godina djeci u I. razredu o šumi govorila
je prema tekstu u dječjoj enciklopediji »Znanje
i radost«, koju je 1943. godine izdao Hrvatski izdavački
bibliografski zavod u Zagrebu.