DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-5/1993 str. 94     <-- 94 -->        PDF

u nas na stablima hrasta kitnjaka utvrđena
gljiva Cryptonectria (Endothia)
parasitica (Murr.) Barr, inače općepoznata
gljiva i uzročnik raka kestenove kore
pitomog kestena. Ova gljiva pronađena
je u više sasto´jina hrasta kitnjaka i pitomog
kestena u Petrovoj gori.


Đuro R a u š i Joso V u k e 1 i ć objavili
su »Bibliografiju radova istraživača
Zavoda za istraživanja u šumarstvu Šumarskog
fakulteta u Zagrebu za razdoblje
1986—1990.«


Oskar Piškorić


ZBORNIK RADOVA
O
ANTUNU LEVAKOVIĆU
HAZU
Centar za znanstveni rad Vinkovci
Vinkovci, 1992.


U organizaciji Centra za znanstveni
rad HAZU dne 6. i 7. prosinca 1990. godine
održan je u Vinkovcima, sjedištu
Centra, znanstveni skup o ANTUNU LEVAKOVIĆU,
profesoru Šumarskog fakulteta
Sveučilišta u Zagrebu. Taj skup zabilježen
je i u Šumarskom listu br. 6—9
/1991. Dvi´je godine kasnije, krajem 1992.
godine, uz novčanu potporu Javnog poduzeća
HRVATSKE ŠUME, dovršeno je
i tiskanje Zbornika govora i referata —
radova održanih na tom skupu. Ovim
Zbornikom obilježena je ujedno i 20. obljetnica
rada Centra. Zato se u Zborniku
nalazi i izvještaj akademika Dušana
Klepc a o dvadesetogodišnjem radu
Centra te bibliografija Centra koju su
obradili Katica Č or kalo, upraviteljica
Centra, Nikola S e g e d i i Vlasta Š a 1 i ć.


Prve stranice Zbornika sadrže »pozdravne
riječi«:


akademika Dušana Klepca , voditelja
Centra,
akademika Jakova Sirotkovića, predsjednika
JAZU,
Prof. dr. Šime Meštrovića, dekana
Šumarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu,


dipl. iiiž. Tihomira Zovka , predsjednika
Skupštine općine Vinkovci,


dipl. inž. Slavka Horvatinovića,
predstavnika Ministarstva poljoprivrede
i šumarstva Republike Hrvatske,


dr. Jose G r a č a n a, direktora Šumarskog
instituta Jastrebarsko,


dipl. inž. Mirka Andrašeka, predsjednika
Poslovnog odbora »Slavonske šume«
Vinkovci, i


dipl. inž. Ivana Oštrica.


Akademik Dragutin Tadijanović: Riječ
o Spomenici Dionizija Švagelja.1


Slijede referati:


D. Klepac: Prof. dr. Antun Levaković,
utemeljitelj moderne dendrometrije.
K. Čorkalo : Podrijetlo i školovanje
Antuna Levakovića,
V. Hren : Normalna raspodjela stabala
po visinskim stupnjevima i dobnim razredima
u lužnjakovim šumama zajednice
Genistonelatae — Quercetum roboris Horvat
(Tip II-G-20),
A. Pranjić : Izvori pogrešaka u inventuri
šuma i mogućnost brze kontrole dobivenih
rezultata s osvrtom na Levakovićeva
istraživanja,
1 Dionizije Švagelj bio je direktor Centra do
svoje smrti 1985. godine.




ŠUMARSKI LIST 3-5/1993 str. 95     <-- 95 -->        PDF

K. Be/, a k: Prigušene oscilacije fenomena
rasta i prirasta praćene Levakovićevim
analitičkim izrazima,
N. Segedi : Primjenljivost Levakovićeve
»funkcije rastenja« uz današnje (tehničke)
mogućnosti,
N. Lukić : Primjena Levakovićeve formule
rasta u dendrokronologiji,
R. K r i ž a n e c: Postotak prirasta kao
pokazatelj za sječne zahvate,
M. Vidaković: Čuvanje genetskih resursa
šumskog i hortikulturnog drveća i
grmlja u Hrvatskoj, i
M. Vidaković i sur.: Radovi na podizanju
sjemenske plantaže na području
Š. G. »Krndija« i Š. G. »Papuk«.
U treći dio Zbornika uvrštena je, već
navedena »BIBLIOGRAFIJA Centra za
znanstveni rad HAZU — Vinkovce (1791—
—1990.)« koju su pripremili Katica Č o r-
k a 1 o, Nikola Segedi i Vlasta Š a 1 i ć.


Između prvog i drugog dijela nalazi
se fotografija prof. Levakovića s »potpisom
prof. dr. Antuna Levakovića snimljenom
iz Indeksa predavanja slušača
Dragutina Tadijanovića-, upisanom u
Gospodarsko-šumarskom fakultetu dne


13. listopada 1925«, kojim se potvrđuje
ljetni semestar šk. g. 1925/26. te govor
akademika Dušana K 1 e p c a pred rodnom
kućom prof. dr. Antuna Levakovića
u Rokovcima održanom 6. prosinca 1990.
Pozdravne riječi u prvom redu bile
su upućene uz 20-u obljetnicu rada Centra,
a na jubilej prof. Levakovića osvrnuli
se inž. T. Zovak, po struci šumar,
prof. Š. Meštrović, a inž. I. Oštrić svoj
govor posvetio je prof. Leavkoviću i »našim
profesorima ondašnjeg doba, koji
su nas obrazovali ne samo stručno nego
i politički«. Levaković je, naglasio je
inž. Oštrić »uvijek živio u znanosti, u
svojim idejama, rješavajući svoje ´skrižalje´...
i za kavanskim stolom«.


2 Akademik Dragutin Tadijanović prekinuvši studije
šumarstva posvetio se književnosti (Zabilježeno
za buduće generacije čitatelja Sum. lista).


Prikazati sadržaj pojedinih referata o
primjeni Levakovićevih »formula« premašuje
svrhu ovog prikaza. Stoga samo
jedna rečenica prof. Klepca da je »zahvaljujući
razvoju elektronike s modernom
kompjutorskom tehnikom, primjena
Levakovićevih formula, nekad za šumarsku
praksu neprihvatljiva, danas postala
gotovo redovito pomagalo u kubiciranju
stabala, u konstrukciji tablica drvnih
masa, tarifa, visinskih krivulja, krivulja
rasta itd.« (str. 18). Odgovor na pitanje
zašto su »Levakovićeve invencije
ostale uglavnom na papiru sve dok se
nisu pojavila elektronska računala« nalazimo
u činjenici, da je »potrošak vremena
za izračunavanje ... parametara ...
prema Levakovićevim procjenama uz određene
kontrole trajao 8—10 sati« (str.
16).


Iz zanimljivog, i za upotpunjavanje
biografije Levakovića prikaza K. Č o rkal
o izdvajamo, da je njegov djed Toma
kao graničarski vojnik došao iz Like
i udomio se u Slavoniji, u selu Retkovci,
a nakon dvije godine preselio se u Rokovce.
Osnovnu školu polazio je u susjednim
Andrijaševcima u kojoj se, bez
sumnje, isticao svojim umnim sposobnostima
kada je na poticaj posjednika
Mihaljkovića, koji je bio i školski nadzornik
te predsjednik školskog odbora
pošao na daljnje školovanje u vinkovačku
gimnaziju. Kako je u obitelji Levakovića
bilo devetoro djece to se Antun ne bi
mogao školovati da mu Mihaljković nije
osigurao stipendiju od Brodske imovne
općine. Zanimljivo je, da je iz matematike
imao četiri godine ocjenu »dobar«
(ni Tesia ni´je bio dobar matematičar u
gimnaziji), ali svih osam razreda iz grčkog
i latinskog jezika ocjena je bila
»izvrstan«. »U Šokadiji je«, piše autorica,
»živo kolektivno pamćenje... pa se
pamtilo i prepričavalo da su ga ljeti u
rana jutra viđali s knjigom u ruci seljaci
i pastiri kad su u svitanje kretali
u polja i šume« (str. 31).


Ovo je prilika zabilježiti još jednu
osobinu A. Levakovića. Pred drugi svjet