DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 6-8/1993 str. 132     <-- 132 -->        PDF

IN MEMORIAM


ANTE LOVRIC
dipl. ing. šumarstva
(1904—1993.)


U srijedu 17. ožujka 1993., prestalo je
kucati plemenito i veliko srce čovjeka
koji je obilježio jednu epohu u hrvatskom
šumarstvu i postao dijelom njegove povijesti.
Iz naše sredine otišla je osoba
iznimne energije i velikih organizatorskih
sposobnosti, vizionar koji je bio stalno
ispred svog vremena. Otišao je rukovoditelj
koji je u svim, posebno onim najtežim
trenucima, pronalazio najbolja rješenja
i stalno vukao naprijed.


Na njegovom ispraćaju na Mirogoju,
dana 22. ožujka 1993., uz porodicu, rodbinu
i prijatelje, okupio se i velik broj
šumarskih stručnjaka.


U ime Hrvatskog šumarskog društva
od njega se oprostio ing. Vladimir ŠpoIjarić,
a ispred djelatnika Šumarskog instituta,
Jastrebarsko, ravnatelj Instituta
dr. Joso Gračan.


Ante Lovrić rodio se 16. rujna 1904.
godine u Novalji na otoku Pagu. Diplomi


350


rao je na Poljoprivredno-šumarskom fakultetu
u Zagrebu 1929. godine. Do 1945.
godine radio je kao kotarski referent, upravitelj
šumarije i taksator. Poslije Drugog
svjetskog rata, referent je za iskorištavanje
šuma u Ministarstvu poljoprivrede
i šumarstva u Zagrebu, ravnatelj
Šumskog gospodarstva Sušak, načelnik
Planskog odjela Ministarstva šumarstva
Hrvatske i član Privrednog savjeta Hrvatske.
26. ožujka 1958. godine postavljen
je za ravnatelja Instituta za šumarska
i lovna istraživanja u Zagrebu. Uspješno
sređuje financijsko stanje Instituta,
a tematske zadatke prilagođava zahtjevima
i potrebama prakse. Daje poseban
poticaj i doprinos razvoju i unapređenju
tipoloških, naročito klimatoloških
istraživanja. Na toj je dužnosti ostao
do 1. siječnja 1961. godine kada je postavljen
za ravnatelja Zavoda za četinjače.
Zajedno sa akademikom Mirkom Vidakovićem
i dipl. ing. Franjom Kneblom,
lokaciju za laboratorijske objekte i rasadnik
pronalazi u Jastrebarskom. Okuplja
mladi kadar koji nije bio opterećen
predrasudama, ali i bez ikakvog iskustva
u znanstvenoistraživačkom radu. Obećava
samo rad, napore i odricanja. Sve organizacijske
poluge drži čvrsto u svojim
rukama tako da ubrzo na jaskanskim ledinama
niče jedan od najljepših i najmodernijih
šumarskih instituta u ovom dijelu
Europe. Taj je Institut svojim suradnicima
široko otvorio vrata ne samo u
Europu već i svijet. Gotovo da nije bilo
stranog šumarskog stručnjaka koji je došao
u Hrvatsku, a da nije posjetio Jastrebarsko.
Tako je Šumarski institut pronio
glas Jastrebarskog i domovine nam
Hrvatske širom svijeta, te postao sastavnim
dijelom svjetske šumarske baštine.


Kao ravnatelj bio je strog, ali iznimno
pravedan i human. Krasile su ga visoke
ljudske i moralne kvalitete. Uvijek




ŠUMARSKI LIST 6-8/1993 str. 133     <-- 133 -->        PDF

je nalazio lijepu riječ i razumijevanje za
sve naše probleme. Iz njega je zračio optimizam,
a na teškoće se nije obazirao.
Stalno nas je kontrolirao i gurao naprijed
govoreći da se samo preko trn ja može
stići do zvijezda. Bio je veliki esteta, čovjek
široke kulturne i temeljite naobrazbe,
čije je osnove stekao zajedno sa svojim
prijateljem i dugogodišnjim suradnikom
akademikom Anićem u senjskoj
gimnaziji. Obojica su bili izuzetne i snažne,
ali na prvi pogled suprotne ličnosti.
Oni su se, međutim, savršeno dopunjava


li. Sa akademikom Mirkom Vidakovićem
za ustrojstvo Instituta nalazili su uzore
u najboljim šumarskim institutima u Europi
i Americi. Osnova uspjeha bio je po
njima rad, sposobnosti i moderna oprema.
Najveći dio te opreme i danas je u
funkciji. Ing. Ante Lovrić bio je u svojstvu
ravnatelja obaju Instituta toliko zauzet
organizacijskim pitanjima da se nije
dospio udubljivati u probleme znanstvenoistraživačkog
rada. Nije se imao sreće
baviti svojom specijalnošću, kao svi ostali
njegovi suradnici. Unatoč toga pokazao
je izniman smisao za istraživački rad
što proizlazi iz njegovih izvješća sa brojnih
studijskih putovanja, te znanstvenih
i stručnih radova.
Kontakti sa stranim ekspertima, te
proučavanje strane literature bili su mu
olakšani budući da je dobro govorio engleski,
njemački i talijanski.


Njegove hrabre ideje nisu bile uvijek
shvaćene već su nailazile na otpore. Međutim,
svi oni koji su ih prihvaćali i mogli
slijediti ubrzo su spoznali da su one
ispravne i da najkraćim putem vode do
cilja.


Našeg ravnatelja nismo ispratili s tugom
i suzama, već uzdignuta čela, ponosni
što smo bili njegovi suradnici. Neobično
smo zadovoljni što smo u njegovo djelo
ugradili i dio sebe. Iza njega ostaje
moderan Institut, brojni rasadnici, deseci
tisuća hektara kultura i očuvanih šuma.


Umjesto suza i plača zaželjeli smo mu
da ga na vječni počinak prate valovi Nov


ljanskog mora, cvrkut ptica, šum borovih
kultura i stoljetnih hrastova, a da njegov
put u šumarsku vječnost bude posut
slojem mekih iglica i latica prvih proljetnih
cvjetova.


Za sve ono što je ing. Lovrić učinio
za naš Institut, struku i domovinu nam
Hrvatsku, neka mu je vječna slava i
hvala.


BIBLIOGRAFIJA


a) Studijski radovi


1.
Present conditions and more important
occuring in Yugoslavian silviculture.
Međunarodni seminar, Prag
1956.
2.
Uzgoj i selekcija topola u Italiji (sa
I. Herpkom), Topola, br. 9, 1959.
3.
Plantažni uzgoj topola u Italiji (sa
I. Herpkom), Topola, br. 9, 1959.
4.
Problemi očetinjavanja u Jugoslaviji.
Savjetovanje povodom 100-godišnjice
proslave šumarske nastave, Zagreb,
1960.
b)
Stručni radovi


5.
Opći pregled šumarskih prilika u SAD
— Školstvo, Organizacija šumarske
službe i znanstvenoistraživački rad.
Izvješće grupe šumarskih stručnjaka
sa puta po SAD, Beograd 1953.
6.
Šumarstvo NR Hrvatske. Razvoj šumarstva
i drvne industrije Jugoslavije
1945.—1956. g., Beograd 1959.
7.
Izvještaj o poslovanju Instituta za
šumarska i lovna istraživanja NRH
za 1958. godinu. Obavijesti Instituta,
Zagreb 1959.
8.
Plan i program radova Instituta za
šumarska i lovna istraživanja za 1959.
godinu, Zagreb 1959.
9.
Uputstva za osnivanje rasadnika četinjača
ubrzanog rasta, Zagreb 1960.
(rukopis predan Jug. savjetodavnom
centru za poljoprivredu i šumarstvo).
351