DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 6-8/1993 str. 95 <-- 95 --> PDF |
STRUČNI ČLANCI — PROFESSIONAL PAPERS UDK 630*232.4 (Salix alba L.) Sum. list CXVII (1993) 313 KAKO PRODUŽITI JESENSKU SADNJU STABLASTIH VRBA U POSAVINI?* Ante KRSTINIĆ i Davorin KAJBA** SAŽETAK: Tijekom listopada 1981. godine dvogodišnje sadnice Mona bijele vrbe V 39 (Salix alba L.) tretirane su različitim kemijskim defolijantima i koncentracijama, kako bi se ispitaonjihov utjecaj na prijevremeno opadanje lista. Svrha ovog eksperimenta bila je ispitivanje mogućnosti produžetka, vremena jesenske sadnje stablastih vrba na području Posavine, gdje jesenskepoplavne vode i niske temperature zraka limitiraju trajanje podizanja vrbovih kultura. Dobiveni su pozitivni rezultati, i kod tretiranih sadnica i kod kontrole, u smislu produžetka jesenske sadnje za oko 30 dana, budući rana jesenska sadnja nije hitnije utjecala na primitak i projekciju klona V 39. Ključne riječi: Salix alba L., klon, defolijanti. UVOD Vrijeme trajanja jesenske sadnje, podizanja kultura stablastih vrba u Posavini limitirano je s jedne strane relativno kasnim završetkom vegetacije selekcioniranog sadnog materijala, koja u pravilu nastupa krajem studenog, te prisutnošću poplavnih voda na području porječja Save u jesen i tijekom zime. Uz navedeno, limitirajući čimbenik duže jesenske sadnje su i niske temperature zraka, koje se u pojedinim godinama javljaju veC sredinom studenog ili početkom prosinca. U pravilu, jesenska sadnja stablastih vrba može se obavljati onda, kada sadnice prijeđu u dormantnu lazu, a to je nakon mrazeva koji uzrokuju opadanje lista. Proljetna sadnja traje vrlo kratko, jer se može obavljati u uvjetima dormantnosii sadnica, odsutnosti poplavnih voda, te pri temperaturama iznad 0 °C. Kako bi ispitali mogućnost produženja vremena jesenske sadnje stablastih vrba uz uporabu defolijanata, u jesen 1981. godine, na sugestiju referenta za uzgoj, Šumskog gospodarstva »J. Kozarac«, Nova Gradiška, pok. dipl. inž. Antuna Latala, osnovan je pokus s jednim klonom bijele vrbe V 39, (Salix alba L.), od kojeg su sadnice prije sadnje tretirane različitim kemijskim sredstvima, za koje smo iz literaturnih podataka znali da djeluju * Istraživanja su financirana putem JP »Hrvatske šume« i Ministarstva znanosti Republike Hrvatske ** Prof. dr. Ante Krstinić i mr. Davorin Kajba, Šumarski fakultet, Zagreb 313 |
ŠUMARSKI LIST 6-8/1993 str. 96 <-- 96 --> PDF |
kao defolijanti. Prije sadnje, na sadnicama iz različitih tretiranja i kontrole, izvršena je potpuna redukcija krošnje. METODA RADA Kemijska sredstva koja su korištena u eksperimentu u cilju izazivanja defolijacije na sadnicama bijele vrbe (Salix alba L.), klona V 39 bila su: kalijev klorat (KCIO.,), kalijev Jodid (KJ) i Ethrel (2-kloretil fosforska kiselina), uz koncentracije 0,5 i 1,0%, te 500 i 1000 ppm za Ethrel. Sadnja ožiljenica starosti 2/2 izvršena je u dva vremenska intervala: 12. 10. i 28. 10. 1981. godine. Tretiranje sadnica je izvršeno vinogradarskom prskalicom uz utrošak 101 vode po tretiranju. U drugom vremenskom intervalu uključene su sadnice tretirane Ethrelom, a sađene su također i netretirane ožiljenice istog klona (kontrola). Na sadnicama iz tretiranja, redukcija krošnje je izvršena nakon promjene boje lista. Pokus je osnovan u rasadniku »Gaj«, Šumarije Kutina. Razmaci sadnje bili su 3 x 3 m, a dubina sadnje 80 cm. Obrada tla nije vršena. Eksperiment je postavljen kao komparativni, u dva ponavljanja. U godini sadnje pratili smo također kretanje temperature zraka na području Kutine. Izmjere totalnih visina i prsnih promjera sadnica, uz utvrđivanje broja preživljenih sadnica u zavisnosti od tretiranja, izvršili smo kod fizičke starosti od 2 + 11 godina. REZULTATI ISTRAŽIVANJA I RASPRAVA Podaci izmjera za totalne visine, prsne promjere, drvnu zalihu po ha, prosječni prirast i preživljavanje sadnica, 11 godina nakon sadnje, dani su u tablici 1. Iz tablice 1 vidljivo je da je za oba datuma sadnje kod svih tretiranja postignut relativno visok postotak primanja sadnica. Glede produkcije najbolji rezultati dobiveni su kod kontrole, dok je glede preživljavanja najbolje rezultate dalo tretiranje Ethrelom, koncentracije 500 ppm. Testom signifikantnosti razlika proporcija za preživljavanje sadnica, između datuma sadnje (12. 10. i 28. 10.) nije dobivena statistički značajna razlika za tretiranje s KClOi i KJ, pri koncentracijama 0,5 i 1,0%. Proces odbacivanja lišča kontroliran je regulatorima rasta, a praćen je sintezom etilena, čiju sintezu biljke povećavaju na kraju vegetacije, dok egzogeni etilen (aplikacijom defolijanata) može ubrzati stvaranje otpadnog meristema koji proizvodi sloj plutastih stanica između peteljke lista i izbojka, uvenuće i opadanje lista. S pojavom nižih jesenskih temperatura povećava se količina abcizinske kiseline u biljci, najaktivnijeg endogenog inhibitora rasta i regulatora procesa sezonske promjenjivosti i odvajanja pojedinih organa, koji se zajedno s etilenom upotrebljavaju u reguliranju procesa opadanja lišća. Nakon spoznaja o mehanizmu odvanja lišća, isproban je velik broj kemijskih spojeva kao prikladnih defolijanata, čiji je mehanizam djelovanja oslobođenje etilena u tkivima biljaka, čime se stimulira proces sazrijevanja i formiranja odvajajućeg sloja (Wild e 1971). |
ŠUMARSKI LIST 6-8/1993 str. 97 <-- 97 --> PDF |
315 |
ŠUMARSKI LIST 6-8/1993 str. 98 <-- 98 --> PDF |
Utjecaj defolijanata u voćarstvu utvrđen je u smislu stimuliranja ubrzavanja procesa defolijacije sadnica kod jabuka i krušaka u odnosu na kontrolu (Hadrovic 1981). U našem eksperimentu s klonom bijele vrbe (V 39), glede produkcije i preživljavanja, može se zaključiti da su najbolji rezultati dobiveni tretiranjem sa sredstvima Ethrel (500 ppm) i KJ, (1,0%). Na pozitivne rezultate eksperimenta vjerojatno su utjecale i klimatske prilike tijekom listopada i studenog 198J. godine. Naime, 25. 10. 1981. godine u rasadniku »Gaj«, Šumarije Kutina, utvrđen je mraz uz temperaturu zraka u mjestu Kutina od 1 °C. Jače zahlađenje bilo je već 2. 11. 1981., a vrlo jaki mrazevi utvrđeni su 10. i 11. 11. 1981. godine. Analizom dosadašnjih eksperimenata na području Posavine, utvrđeno je da se jesenska sadnja kod većine eksperimenata obavljala krajem studenog, a vrlo rijetko početkom prosinca. Upotreba dvogodišnjih ožiljenica dala je najbolje rezultate (Krstini ć 1989). Sadnja stablastih vrba nije se nikada do sada obavljala ni eksperimentalno ni operativno tijekom listopada. Isto tako treba naglasiti da se gubici pri osnivanju kultura stablastih vrba u Posavini za sadnju izvršenu u optimalnim terminima kreću od 10—20%, pa se gubitak u našem pokusu pri sadnji sadnica tijekom listopada, može akceptirati. Kod istraživanja s klonovima hibridnih topola (Populus x euroamericana (Dođe) Guinier), utvrđeno je da jesenska sadnja pruža veće garancije za uspjeh, budući omogućuje znatno ranije formiranje korijenja i ravnomjerniji rast podzemnog i nadzemnog dijela sadnice, te uspostavljanja ravnoteže između transpiracije i absorpcije (Friso n 1973). Također je utvrđeno kod hibridnih topola, da se obrezivanjem listova na sadnicama krajem listopada i početkom studenog može produžiti vrijeme osnivanja kultura. Utvrđeno je da različiti genotipovi (klonovi) pokazuju specifičnu reakciju na obrezivanje, što se manifestira razlikama u primitku sadnica crnih topola, nakon sadnje (Novakovi ć 1989). Kod stablastih vrba utvrdili smo da jesensko vađenje sadnica te njihovo trapljenje do sadnje u proljeće, kod pojedinih klonova ima izrazito negativan učinak. Pri osnivanju klonskog testa u Opatovcu 1972. godine utvrđeno je da se primitak sadnica od 13 klonova kretao zavisno od klona u rasponu od 0 do 94%. Dobiveni rezultati upućuju na zaključak, da različiti klonovi stablastih vrba pokazuju specifičnu reakciju na trapljenje. Komparacijom pet istih klonova stablastih vrba, sađenih na ukupno devet eksperimentalnih pleha u Posavini, koje su osnovane tijekom jeseni i proljeća, utvrđeno je bolje preživljavanje kod jesenske (91,25%), u odnosu na proljetnu sadnju (83,31%). Opažanja su izvršena pri plantažnim starostima od 8 do 15 godina. Sadnice posađene početkom jeseni uspijevaju tijekom jeseni i zime iste godine razviti ili ojačati korijenov sustav, što omogućuje vrlo dobar vegetacijski start u proljeće slijedeće godine nakon sadnje. Proljetna sadnja je problematična i iz razloga što stablaste vrbe u proljeće vrlo rano započinju s vegeatcijom, kada je još prisutna poplavna voda. Isto tako osoblje u Šumarijama u većoj je mjeri koncentrirano izvršenjem uzgojnih radova vrsta šumskog drveća, koje imaju veće gospodarsko značenje od stablastih vrba. Zbog svega navedenog, osnivanje kultura stablastih vrba u Posavini potrebno je u pravilu obavljati tijekom jeseni. |
ŠUMARSKI LIST 6-8/1993 str. 99 <-- 99 --> PDF |
Aplikacija defolijanata na sadnicama u rasadniku prije sadnje, omogućuje raniji početak kampanje osnivanja vrbovih kultura, čime se značajno produžava vrijeme jesenske sadnje. ZAKLJUČCI 1. Podizanje kultura stablastih vrba na području Posavine u pravilu treba obavljati u jesen. 2. U uvjetima Posavine najbolji rezultati dobiveni su pri osnivanju kultura s jakim ožiljenicama, starosti 2/2 godine. 3. Jesenska sadnja ožiljenicama, čija je krošnja prethodno potpuno reducirana, može se provoditi odmah nakon prvih ranih mrazeva. Sadnja ožiljenica krajem listopada, čije su krošnje prethodno bile potpuno reducirane, dala je dobre rezultate i bez aplikacije defolijanata. 4. Produžetak jesenske sadnje stablastih vrba u Posavini za najmanje 30 dana, može se također osigurati aplikacijom različitih defolijanata, čija se primjena u ovom eksperimentu pokazala uspješnom. LITERATURA Frison , G., 1973: Kriza presađivanja i promjene u sadržaju vođe topolovih sadnica. Topola 97:40—43. Hadrović , A., 1981: Utjecaj kemijske defolijacije na kvalitetu sadnica jabuka i krušaka. Magistarski rad, FPZ, 51p, Zagreb. Krstinić , A., 1989: Selekcija klonova stablastih vrba podesnih za osnivanje kultura u Posavini. Glas. šum. pokuse 25:95—100. Novakavić , M., 1989: Skraćenje vegetacije sadnica topola, urezivanjem lista. Topola 157—158:19—22. Wilde , R. C, 1971: Practical aplication of (2 chlorethyl) phosphonic acid in agricultural production. Hort. Sci. (6)4:12—18. How to Prolong Aukimn Planting of Arborescent Willows in Posavina? Summary During November in 1981 two years old plants of White Willow Clone V 39 were treated with different chemical defoliants in different concentrations with the purpose to induce defoliation. The aim of this experiment was to investigate possibilities to prolong the time of autumn planting campaign of Arborescent Willows in the region of Posavina because the autumn flooding and low temperature limited set up of plantations. The experiment showed positive results for treated and untreated plants in prolonging autumn campaign for about 30 days. Early autumn planting didn´t influenced the survival and productivity of the clone V 39. |