DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 6-8/1993 str. 95     <-- 95 -->        PDF

STRUČNI ČLANCI — PROFESSIONAL PAPERS
UDK 630*232.4 (Salix alba L.) Sum. list CXVII (1993) 313


KAKO PRODUŽITI JESENSKU SADNJU STABLASTIH VRBA
U POSAVINI?*


Ante KRSTINIĆ i Davorin KAJBA**


SAŽETAK: Tijekom listopada 1981. godine dvogodišnje sadnice
Mona bijele vrbe V 39 (Salix alba L.) tretirane su različitim
kemijskim defolijantima i koncentracijama, kako bi se ispitaonjihov utjecaj na prijevremeno opadanje lista. Svrha ovog eksperimenta
bila je ispitivanje mogućnosti produžetka, vremena jesenske
sadnje stablastih vrba na području Posavine, gdje jesenskepoplavne vode i niske temperature zraka limitiraju trajanje podizanja
vrbovih kultura. Dobiveni su pozitivni rezultati, i kod tretiranih
sadnica i kod kontrole, u smislu produžetka jesenske sadnje
za oko 30 dana, budući rana jesenska sadnja nije hitnije utjecala
na primitak i projekciju klona V 39.


Ključne riječi: Salix alba L., klon, defolijanti.


UVOD


Vrijeme trajanja jesenske sadnje, podizanja kultura stablastih vrba
u Posavini limitirano je s jedne strane relativno kasnim završetkom vegetacije
selekcioniranog sadnog materijala, koja u pravilu nastupa krajem studenog,
te prisutnošću poplavnih voda na području porječja Save u jesen
i tijekom zime. Uz navedeno, limitirajući čimbenik duže jesenske sadnje
su i niske temperature zraka, koje se u pojedinim godinama javljaju
veC sredinom studenog ili početkom prosinca. U pravilu, jesenska sadnja
stablastih vrba može se obavljati onda, kada sadnice prijeđu u dormantnu
lazu, a to je nakon mrazeva koji uzrokuju opadanje lista. Proljetna sadnja
traje vrlo kratko, jer se može obavljati u uvjetima dormantnosii sadnica,
odsutnosti poplavnih voda, te pri temperaturama iznad 0 °C.


Kako bi ispitali mogućnost produženja vremena jesenske sadnje stablastih
vrba uz uporabu defolijanata, u jesen 1981. godine, na sugestiju referenta
za uzgoj, Šumskog gospodarstva »J. Kozarac«, Nova Gradiška, pok.
dipl. inž. Antuna Latala, osnovan je pokus s jednim klonom bijele vrbe V
39, (Salix alba L.), od kojeg su sadnice prije sadnje tretirane različitim kemijskim
sredstvima, za koje smo iz literaturnih podataka znali da djeluju


* Istraživanja su financirana putem JP »Hrvatske šume« i Ministarstva znanosti
Republike
Hrvatske
** Prof. dr. Ante Krstinić i mr. Davorin Kajba, Šumarski fakultet, Zagreb


313




ŠUMARSKI LIST 6-8/1993 str. 96     <-- 96 -->        PDF

kao defolijanti. Prije sadnje, na sadnicama iz različitih tretiranja i kontrole,
izvršena je potpuna redukcija krošnje.


METODA RADA


Kemijska sredstva koja su korištena u eksperimentu u cilju izazivanja
defolijacije na sadnicama bijele vrbe (Salix alba L.), klona V 39 bila su:
kalijev klorat (KCIO.,), kalijev Jodid (KJ) i Ethrel (2-kloretil fosforska kiselina),
uz koncentracije 0,5 i 1,0%, te 500 i 1000 ppm za Ethrel. Sadnja
ožiljenica starosti 2/2 izvršena je u dva vremenska intervala: 12. 10. i 28. 10.
1981. godine. Tretiranje sadnica je izvršeno vinogradarskom prskalicom uz
utrošak 101 vode po tretiranju. U drugom vremenskom intervalu uključene
su sadnice tretirane Ethrelom, a sađene su također i netretirane ožiljenice
istog klona (kontrola). Na sadnicama iz tretiranja, redukcija krošnje je izvršena
nakon promjene boje lista.


Pokus je osnovan u rasadniku »Gaj«, Šumarije Kutina. Razmaci sadnje
bili su 3 x 3 m, a dubina sadnje 80 cm. Obrada tla nije vršena. Eksperiment
je postavljen kao komparativni, u dva ponavljanja. U godini sadnje pratili
smo također kretanje temperature zraka na području Kutine.


Izmjere totalnih visina i prsnih promjera sadnica, uz utvrđivanje broja
preživljenih sadnica u zavisnosti od tretiranja, izvršili smo kod fizičke starosti
od 2 + 11 godina.


REZULTATI ISTRAŽIVANJA I RASPRAVA


Podaci izmjera za totalne visine, prsne promjere, drvnu zalihu po ha,
prosječni prirast i preživljavanje sadnica, 11 godina nakon sadnje, dani su
u tablici 1.


Iz tablice 1 vidljivo je da je za oba datuma sadnje kod svih tretiranja
postignut relativno visok postotak primanja sadnica. Glede produkcije najbolji
rezultati dobiveni su kod kontrole, dok je glede preživljavanja najbolje
rezultate dalo tretiranje Ethrelom, koncentracije 500 ppm.


Testom signifikantnosti razlika proporcija za preživljavanje sadnica, između
datuma sadnje (12. 10. i 28. 10.) nije dobivena statistički značajna
razlika za tretiranje s KClOi i KJ, pri koncentracijama 0,5 i 1,0%.


Proces odbacivanja lišča kontroliran je regulatorima rasta, a praćen
je sintezom etilena, čiju sintezu biljke povećavaju na kraju vegetacije, dok
egzogeni etilen (aplikacijom defolijanata) može ubrzati stvaranje otpadnog
meristema koji proizvodi sloj plutastih stanica između peteljke lista i izbojka,
uvenuće i opadanje lista. S pojavom nižih jesenskih temperatura povećava
se količina abcizinske kiseline u biljci, najaktivnijeg endogenog inhibitora
rasta i regulatora procesa sezonske promjenjivosti i odvajanja pojedinih
organa, koji se zajedno s etilenom upotrebljavaju u reguliranju procesa
opadanja lišća. Nakon spoznaja o mehanizmu odvanja lišća, isproban
je velik broj kemijskih spojeva kao prikladnih defolijanata, čiji je mehanizam
djelovanja oslobođenje etilena u tkivima biljaka, čime se stimulira
proces sazrijevanja i formiranja odvajajućeg sloja (Wild e 1971).




ŠUMARSKI LIST 6-8/1993 str. 97     <-- 97 -->        PDF

315




ŠUMARSKI LIST 6-8/1993 str. 98     <-- 98 -->        PDF

Utjecaj defolijanata u voćarstvu utvrđen je u smislu stimuliranja ubrzavanja
procesa defolijacije sadnica kod jabuka i krušaka u odnosu na kontrolu


(Hadrovic 1981).


U našem eksperimentu s klonom bijele vrbe (V 39), glede produkcije i
preživljavanja, može se zaključiti da su najbolji rezultati dobiveni tretiranjem
sa sredstvima Ethrel (500 ppm) i KJ, (1,0%).


Na pozitivne rezultate eksperimenta vjerojatno su utjecale i klimatske
prilike tijekom listopada i studenog 198J. godine. Naime, 25. 10. 1981. godine
u rasadniku »Gaj«, Šumarije Kutina, utvrđen je mraz uz temperaturu
zraka u mjestu Kutina od 1 °C. Jače zahlađenje bilo je već 2. 11. 1981., a vrlo
jaki mrazevi utvrđeni su 10. i 11. 11. 1981. godine.


Analizom dosadašnjih eksperimenata na području Posavine, utvrđeno
je da se jesenska sadnja kod većine eksperimenata obavljala krajem studenog,
a vrlo rijetko početkom prosinca. Upotreba dvogodišnjih ožiljenica
dala je najbolje rezultate (Krstini ć 1989). Sadnja stablastih vrba nije
se nikada do sada obavljala ni eksperimentalno ni operativno tijekom listopada.
Isto tako treba naglasiti da se gubici pri osnivanju kultura stablastih
vrba u Posavini za sadnju izvršenu u optimalnim terminima kreću
od 10—20%, pa se gubitak u našem pokusu pri sadnji sadnica tijekom listopada,
može akceptirati. Kod istraživanja s klonovima hibridnih topola
(Populus x euroamericana (Dođe) Guinier), utvrđeno je da jesenska sadnja
pruža veće garancije za uspjeh, budući omogućuje znatno ranije formiranje
korijenja i ravnomjerniji rast podzemnog i nadzemnog dijela sadnice,
te uspostavljanja ravnoteže između transpiracije i absorpcije (Friso n
1973). Također je utvrđeno kod hibridnih topola, da se obrezivanjem listova
na sadnicama krajem listopada i početkom studenog može produžiti vrijeme
osnivanja kultura. Utvrđeno je da različiti genotipovi (klonovi) pokazuju
specifičnu reakciju na obrezivanje, što se manifestira razlikama u primitku
sadnica crnih topola, nakon sadnje (Novakovi ć 1989). Kod stablastih
vrba utvrdili smo da jesensko vađenje sadnica te njihovo trapljenje do sadnje
u proljeće, kod pojedinih klonova ima izrazito negativan učinak. Pri
osnivanju klonskog testa u Opatovcu 1972. godine utvrđeno je da se primitak
sadnica od 13 klonova kretao zavisno od klona u rasponu od 0 do
94%. Dobiveni rezultati upućuju na zaključak, da različiti klonovi stablastih
vrba pokazuju specifičnu reakciju na trapljenje.


Komparacijom pet istih klonova stablastih vrba, sađenih na ukupno
devet eksperimentalnih pleha u Posavini, koje su osnovane tijekom jeseni
i proljeća, utvrđeno je bolje preživljavanje kod jesenske (91,25%), u odnosu
na proljetnu sadnju (83,31%). Opažanja su izvršena pri plantažnim starostima
od 8 do 15 godina. Sadnice posađene početkom jeseni uspijevaju tijekom
jeseni i zime iste godine razviti ili ojačati korijenov sustav, što omogućuje
vrlo dobar vegetacijski start u proljeće slijedeće godine nakon
sadnje.


Proljetna sadnja je problematična i iz razloga što stablaste vrbe u proljeće
vrlo rano započinju s vegeatcijom, kada je još prisutna poplavna voda.
Isto tako osoblje u Šumarijama u većoj je mjeri koncentrirano izvršenjem
uzgojnih radova vrsta šumskog drveća, koje imaju veće gospodarsko značenje
od stablastih vrba. Zbog svega navedenog, osnivanje kultura stablastih
vrba u Posavini potrebno je u pravilu obavljati tijekom jeseni.




ŠUMARSKI LIST 6-8/1993 str. 99     <-- 99 -->        PDF

Aplikacija defolijanata na sadnicama u rasadniku prije sadnje, omogućuje
raniji početak kampanje osnivanja vrbovih kultura, čime se značajno
produžava vrijeme jesenske sadnje.


ZAKLJUČCI


1. Podizanje kultura stablastih vrba na području Posavine u pravilu
treba obavljati u jesen.
2. U uvjetima Posavine najbolji rezultati dobiveni su pri osnivanju kultura
s jakim ožiljenicama, starosti 2/2 godine.
3. Jesenska sadnja ožiljenicama, čija je krošnja prethodno potpuno reducirana,
može se provoditi odmah nakon prvih ranih mrazeva. Sadnja
ožiljenica krajem listopada, čije su krošnje prethodno bile potpuno reducirane,
dala je dobre rezultate i bez aplikacije defolijanata.
4. Produžetak jesenske sadnje stablastih vrba u Posavini za najmanje
30 dana, može se također osigurati aplikacijom različitih defolijanata, čija
se primjena u ovom eksperimentu pokazala uspješnom.
LITERATURA


Frison , G., 1973: Kriza presađivanja i promjene u sadržaju vođe topolovih sadnica.
Topola 97:40—43.
Hadrović , A., 1981: Utjecaj kemijske defolijacije na kvalitetu sadnica jabuka
i krušaka. Magistarski rad, FPZ, 51p, Zagreb.
Krstinić , A., 1989: Selekcija klonova stablastih vrba podesnih za osnivanje kultura
u Posavini. Glas. šum. pokuse 25:95—100.
Novakavić , M., 1989: Skraćenje vegetacije sadnica topola, urezivanjem lista.
Topola 157—158:19—22.
Wilde , R. C, 1971: Practical aplication of (2 chlorethyl) phosphonic acid in
agricultural production. Hort. Sci. (6)4:12—18.


How to Prolong Aukimn Planting of Arborescent Willows in Posavina?


Summary


During November in 1981 two years old plants of White Willow Clone V 39
were treated with different chemical defoliants in different concentrations with
the purpose to induce defoliation. The aim of this experiment was to investigate
possibilities to prolong the time of autumn planting campaign of Arborescent
Willows in the region of Posavina because the autumn flooding and low temperature
limited set up of plantations. The experiment showed positive results for
treated and untreated plants in prolonging autumn campaign for about 30 days.
Early autumn planting didn´t influenced the survival and productivity of the
clone V 39.