DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 9-10/1993 str. 15 <-- 15 --> PDF |
Za konkretne stojbinske uvjete najboljima su se-pokazale provenijencije Orahovica (8), Tarnevasso (9) i Rabun (5). 3.3 Prsni promjer Prosječni prsni promjer provenijencije u pokusu u 18. god. kretao se od 17,7 Cm do 22,8 cm. Analiza varijance i F test su pokazali da utvrđene razlike među provenijencijama nisu bile signifikantne (tablica, F rač. 2,45). Medu najboljim su provenijencijama Rabun, Georgia, SAD (5) i Ptuj, Slo( 7). Najlošija je provenijencija Vilas, Wisconsin, SAD (6), iz najzapadnijeg područja prirodnog areala borovca, i zatim provenijencija Buncombe, North Carolian, SAD (4) iz južnog područja prirodnog areala. I pored toga što utvrđene razlike u pokusu u cjelini nisu bile signifikantne (F rač. 2,45), Duncan test pokazao da su signifikantne razlike među provenijencijama gdje je razlika bila veća od 0,7 cm (grafikon 3). Unutar provenijencija utvrđene su velike razlike između minimalne i maksimalne vrijednosti. Najveća varijabilnost utvrđena je kod provenijencija Orahovica (8), Syracusa (2) i Zelendvor (10), tablica. Najviše prosječne vrijednosti u datim stanišnim uvjetima postigle su provenijencije Rabun (5), Ptuj (7) i Orahovica (8). 4. ZAKLJUČCI Rezultati istraživanja provenijencija američkog borovca na području bujadično-vrištinskih tala ukazuje na slijedeće: 1. Sve istraživane provenijencije pokazale su intenzivan rast na bujadično- vrištinskom tlu, visok postotak preživljenja i dobru vitalnost. 2. Naše domaće provenijencije Orahovica (8) i Zelendvor (10) postigle su natprosječne rezultate. To znači da se sjeme iz tih kultura može koristiti za proizvodnju sadnica za potrebe šumarske operative. LITERATURA Dokuš, A., 1975: Izbor novih vrsta i provenijencija alohtonih četinjača, komparativni pokus provenijencija američkog borovca, Dokumentacija, instituta. Dokuš , A., 1976: Uspijevanje borovca (Pinus strobus L.) u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, Magistarska radnja, Zagreb. Fowler , D. P., PI e i m b u r g e r, C, 1969: Geographie variation in eastern white pine, 7-year results in Ontario, Silva Genetica 18, No. 4. Funk, D., 1971: Eastern White Pine Seed Source Trials: Tenyear Results from three Midwestern Plantations, Separat. Orlić, S., 1976: Američki borovac (Pinus strobus L„): Za i protiv, Šumarski list 1—2, Zagreb. Vidaković , M., 1982: Četinjače morfologija i varijabilnost, Zagreb. Silvica of Forest Trees of the United States, USDA Forest Service, Agicult. Handbook 271, 1965. 367 |