DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/1993 str. 15     <-- 15 -->        PDF

Za konkretne stojbinske uvjete najboljima su se-pokazale provenijencije
Orahovica (8), Tarnevasso (9) i Rabun (5).


3.3 Prsni promjer
Prosječni prsni promjer provenijencije u pokusu u 18. god. kretao se
od 17,7 Cm do 22,8 cm. Analiza varijance i F test su pokazali da utvrđene
razlike među provenijencijama nisu bile signifikantne (tablica, F rač. 2,45).
Medu najboljim su provenijencijama Rabun, Georgia, SAD (5) i Ptuj, Slo(
7). Najlošija je provenijencija Vilas, Wisconsin, SAD (6), iz najzapadnijeg
područja prirodnog areala borovca, i zatim provenijencija Buncombe, North
Carolian, SAD (4) iz južnog područja prirodnog areala.


I pored toga što utvrđene razlike u pokusu u cjelini nisu bile signifikantne
(F rač. 2,45), Duncan test pokazao da su signifikantne razlike među
provenijencijama gdje je razlika bila veća od 0,7 cm (grafikon 3).


Unutar provenijencija utvrđene su velike razlike između minimalne i
maksimalne vrijednosti. Najveća varijabilnost utvrđena je kod provenijencija
Orahovica (8), Syracusa (2) i Zelendvor (10), tablica.


Najviše prosječne vrijednosti u datim stanišnim uvjetima postigle su
provenijencije Rabun (5), Ptuj (7) i Orahovica (8).


4. ZAKLJUČCI
Rezultati istraživanja provenijencija američkog borovca na području
bujadično-vrištinskih tala ukazuje na slijedeće:


1. Sve istraživane provenijencije pokazale su intenzivan rast na bujadično-
vrištinskom tlu, visok postotak preživljenja i dobru vitalnost.
2. Naše domaće provenijencije Orahovica (8) i Zelendvor (10) postigle
su natprosječne rezultate. To znači da se sjeme iz tih kultura može koristiti
za proizvodnju sadnica za potrebe šumarske operative.
LITERATURA


Dokuš, A., 1975: Izbor novih vrsta i provenijencija alohtonih četinjača, komparativni
pokus provenijencija američkog borovca, Dokumentacija, instituta.


Dokuš , A., 1976: Uspijevanje borovca (Pinus strobus L.) u sjeverozapadnoj Hrvatskoj,
Magistarska radnja, Zagreb.
Fowler , D. P., PI e i m b u r g e r, C, 1969: Geographie variation in eastern white
pine, 7-year results in Ontario, Silva Genetica 18, No. 4.
Funk, D., 1971: Eastern White Pine Seed Source Trials: Tenyear Results from
three Midwestern Plantations, Separat.


Orlić, S., 1976: Američki borovac (Pinus strobus L„): Za i protiv, Šumarski list
1—2, Zagreb.


Vidaković , M., 1982: Četinjače morfologija i varijabilnost, Zagreb.
Silvica of Forest Trees of the United States, USDA Forest Service, Agicult. Handbook
271, 1965.


367